Zvali su me stalno stari gosti pa sam na kraju odlučio otvoriti unatoč neizvjesnosti trenutka, jer sve su oči gostioničara uperene prema granici sa Slovenijom. Ako na granici sa susjedima nastane problem - ode sezona!, veli mi Lino Poropat, vlasnik konobe "Sidro" u Flengima

Stara cesta koja od vrha Lima vodi preko Vrsara i Funtane do Poreča jedno je od kultnih prostora istarske gastronomske tradicije. Kloštar, Gradina, Flengi: konoba do konobe, a šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća u njima se zimi peklo na tone kobasica i ombola, točilo se na hektolitre crnog i bijelog vina. Cesta prati tok Limskog zaljeva. Čim skrenem u nju, raste apetit s obzirom na nataloženo iskustvo iz mladenačkih dana. Ljeti je izuzetno prometna jer konobe duž ceste mogu računati na turizam od Vrsara, Funtane do Poreča. Nisu rijetki ni gosti koji borave u Rovinju, a dolaze čak i iz južnog dijela poluotoka, sve do Pule. 

Otvorili jako kasno

Konobe imaju dugu tradiciju poput konobe "Sidro" u Flengima u vlasništvu Lina Poropata, zvanog Ćić. Nadimak potvrđuje porijeklo iz Ćićarije. No, Lino se bavi ugostiteljstvom još iz doba bivše 'Juge', odnosno iz doba kada se zimi frajalo sve do kasno u noći. Preko puta njegove prostrane konobe nalazi se kultna konoba pokojne Laure koja je već dugo zatvorena. Lino je otvorio 25. lipnja, kasno, jako kasno.

- Zvali su me stalno stari gosti pa sam na kraju odlučio otvoriti unatoč neizvjesnosti trenutka, jer sve su oči gostioničara uperene prema granici sa Slovenijom. Ako na granici sa susjedima nastane problem - ode sezona!, veli mi Lino.

Iskusni poduzetnik je zadovoljan, ali živi se iz dana u dan, iz vikenda u vikend, pa je u tim okolnostima teško povući prave poteze kada je radna snaga u pitanju. Terasa je prostrana i, potencijalno, posla ima, ali svaki novi sezonski radnik košta, a tu Lino upire prst u birokratsku cijenu koštanja (radna dozvola, liječnički pregled i štošta drugoga). Kaže da bi i zaposlio mladiće i djevojke, ali svaka je procjena bespredmetna u situaciji neizvjesnosti. Inače Lino radi dobro, ne žali se.

- Gosti su vrlo zahtjevni, traže distancu, a kad sjednu za dugi stol neće nikoga blizu. I tako na jedan bračni par ode mi stol oko kojega u normalnim uvjetima mogu smjestiti i do šest gostiju, kaže Lino. 

Gosti bolje platežne moći

Jednako dobro radi i Doriano Mikulić vlasnik vrlo lijepog restorana "Gradina" u istoimenom naselju. Doriano je otvorio lokal par dana prije Lina i kaže da za nadolazeću večeru ima sve stolove rezervirane.

- Vjerovali ili ne, imam goste čija je kvaliteta i veća od prosjeka, bolje jedu nego lani, ali traže sve higijenske uvjete, kaže nam Doriano.

I dok je prošle godine zapošljavao 32 radnika, ove godine je broj smanjio na 28. No, radi se ipak o brojci koju treba uvažavati! Kaže da su ovih dana Slovenci "popustili", daleko ih je manje nego prošli tjedan no, treba mu vjerovati kad kaže: "Nijemci su za nas zakon, bez njih nema turizma, svi ostali mogu popustiti, ali ako nam oni ostanu vjerni sezona je spašena. Naravno tu su i Austrijanci i Nizozemci, potonji izuzetno dobri gosti koje cijenim", veli Doriano.

        Zaustavio sam se na ulazu u Kloštar da bih razmijenio par riječi s Ivetom i Mirjanom Džojić, bračnim parom koji posluje u konobi Istarska hiža Kontija. Ive je porijeklom iz Bosne, supruga je Slavonka, ali su tu dugi niz godina. Stao sam kod njih jer me na prostranom parkiralištu privukla tabla s porukom: "Dostava u vaš dom". Konoba je radila kroz cijelo razdoblje zime i proljeća, pekli su meso i dostavljali obiteljima.

- Najviše smo prodavali pečenje, ali nudili smo i sve ostalo, po želji. Naš je čovjek s autom bio stalno u pokretu, dođe mi da kažem da smo bolje poslovali zimi nego sad, ali ja se ne žalim, veli nam nasmiješeni Ive. Otkrio mi je da trenutno vrlo dobro posluju s gostima koji borave u vilama s bazenom.

- Ne vole doći u restoran, uzmu telefon, zovu, i mi njima dostavljamo hranu. Sistem funkcionira, tvrdi Ive. Pekli su užurbanim tempo i tijekom uskršnjih blagdana, bilo je posla i za Prvi maj, treba priznati da se dobro snalaze.

- Za Velu Gospu imamo tradiciju ispeći vola, garantiram da će i ove godine roštilj proraditi, vidimo se..., poručio mi je na odlasku Ive. 

Presudna je tradicija

        U Vrsaru i Funtani svi su lokali otvoreni, ne može se ustvrditi da svi rade istim tempom, ima bitnih razlika, ali ugostiteljstvo nije zanat kojeg možeš izučiti u jednoj sezoni. Nužna je tradicija i stalno ulaganje, a oni koji iza sebe imaju ta dva uvjeta dobro posluju unatoč koronavirusu. Dakako, sve bi moglo krenuti na gore u slučaju zatvaranja granica, ali situacija je-kakva-je, živi se iz dana u dan. U Funtani sam stao nakratko kod prijatelja Maria Fabrisa u njegovom restoranu "Histria". Dok sam s njim razgovarao uz hladni i blagi gemišt mobitel mu je stalno zvonio, zvali su gosti kako bi rezervirali. Restoran je prostran i prozračan, nudi sve higijenske uvjete, a kuhinja ima dugu tradiciju. Mario sa sinovima Martinom i Josipom dobro posluje, svratio sam navečer na frigane lignje, a sva su mjesta, uz dužno poštivanje distance, bila popunjena. Konobari s maskama i zaštitnim rukavicama podsjećaju na izvanrednu situaciju, ali na to smo svi već ionako navikli! 

Povezane vijesti

• U Istru ušlo više od 40.000 gostiju
• Turistima slađi "kondor" od friške ribe
• Skupe namirnice, skupa radna snaga - skupi restorani. Koliko se sve promijenilo od uvođenja eura?