ZRCALO VREMENA
KOLOVOZ, PUNI VOZOVI POKOŠENOG ŽITA, BLAGDANA I SPOMENDANA: Mirisi tamjana i šušur tradicijskih pučkih fešti
Do kraja kolovoza Crkva u Istri proslavit će blagdan Sv. Lovre, Velu Gospu, Sv. Roka i Sv. Bartula, Bernardovo, pa do kraja mjeseca još i novigradski blagdan Sv. Pelagija i Maksima
Tradicijski istarski drveni voz
U hrvatskom jeziku kolovoz je dobio ime po tome što se u tom mjesecu odvozi pokošeno žito. Ostali slavenski narodi nemaju sličan naziv za neki mjesec. Stariji nazivi za kolovoz u nekim hrvatskim krajevima bili su: velikomešnjak (po blagdanu Velike Gospe), kolovožnjak, osemnik. U mnogim ostalim jezicima, osmi mjesec u godini, august, dobio je ime po rimskom caru Augustu.
U kolovozu Crkva u Istri obilježava neke značajne godove, slavi i zaziva svece i svetice poznata imena, ali ponajviše Gospu.
Porcijunkula, Gospa od Anđela
Do danas, 7. kolovoza, iza nas je blagdan Gospe od Anđela, Marije Anđeoske ili Porcijunkule, koji je proslavljen 2. kolovoza. Porcijunkula znači "mala porcija (komad) zemlje". U talijanskoj pokrajini Perugi, kod grada Assisia, postoji crkva i franjevački samostan posvećeni Svetoj Mariji od Anđela, Madonna degli Angeli. Ovdje je sv. Franjo Asiški čuo svoj poziv, a tu je bila i kapelica nazvana Porcijunkula. U prvim stoljećima kršćanstva redovnici su ovdje sagradili kapelicu koju je u 6. stoljeću, zajedno s malim komadom zemlje, dobio sv. Benedikt, osnivač najstarijeg crkvenog reda na Zapadu. Od tog vremena ovaj komadićak zemlje nosi ime Portiuncula.
Prije dva dana, 5. kolovoza, vjernici u Istri proslavili su blagdan Gospe Snježne, Gospe od Snijega. Župljani Materade jedini su u porečkoj i pulskoj biskupiji za svoga patrona odabrali Gospu Snježnu. Vjernici Labinštine ovaj blagdan nazivaju Petangošt po nadnevku, 5. august. Blagdan se ovdje naziva i Majka Božja od Drena. Prema predaji, toga dana 1430. godine jednoj pastirici na stablu drena ukazala se Gospa s djetetom u naručju. Tu je potom sagrađena crkva. Predaja također kaže da su moći Majke Božje od Drena osjetili žitelji obližnjeg Pićna. Oteli su Gospin kip iz crkve u Šumberu, no uspjeli su stići samo do mosta na rijeci Raši. Volovi koji su vukli zaprežna kola ukopali su se na mostu i nisu htjeli dalje pa su se Pićanci morali vratiti kući bez Gospina kipa.
Jedno od najpoznatijih svetišta Gospe od Snijega je ono u Čepiću u umaško-oprtaljskom dekanatu. Crkva Gospe Snježne na brdašcu u Čepiću jedna je od najvećih podignutih u Istri u 15. stoljeću.
Sv. Lovru slave i pravoslavci
Sv. Lovro, rimski đakon mučenik, pogubljen u vrijeme cara Valerijana 258. godine, slavi se 10. kolovoza, i to u Sv. Lovreču Labinskom (Diminići), Lovrečici i Premanturi. I Lovrečica i Premantura imaju zvonike, odvojene od crkve, koji služe i kao orijentiri pomorcima i ribarima. Onaj u Lovrečici visok je 23 metara i podignut je 1893., a onaj na krajnjem jugu Istre u 19. stoljeću i visok je 27 metara.
Sveti Lovro jedan je od najpoznatijih svetaca. Slave ga i pravoslavni vjernici, anglikanci i luterani. Budući da se kiša meteora, zvana Perzeidi, događa otprilike u vrijeme njegova spomendana, naziva se i suze sv. Lovre. Po njemu je nazvana jedna od najznačajnijih utvrda u Dubrovačkoj Republici, Lovrijenac.
Oba biskupska središta, Pula i Poreč, imaju prvostolnicu posvećenu Uznesenju Marijinu, Veloj Gospi. Veloj Gospi posvećene su i župe u Buzetu, Cerovlju, Pazu, Sv. Mariji na Krasu i Vrhu. Gospi, Isusovoj majci Mariji, istarski vjernici iskazuju veliko poštovanje i obraćaju joj se puni pouzdanja u svakoj prilici i neprilici.
Sv. Rok, koji se slavi 16. kolovoza, jedan je od onih svetaca koji su u memoriji vjernika ostali u živom sjećanju. Njegov se kult počeo širiti pojavom kužnih bolesti. Obraćali su mu se molitvom: "Sveti Roko, Boga moli, da nas kuga ne umori". U Istri je čak 25 crkava njemu posvećeno, od toga šest župa: Črnica kod Buzeta (župna crkva sagrađena 1556.), Fuškulin kod Poreča (1750.), Galižana (1613.), Muntrilj, Nova Vas kod Poreča (crkva iz 1853. na mjestu ranije iz 16. stoljeća) i Rakotule (crkva iz 1580.).
Jedna od najpoznatijih pučkih fešti u Istri je Fešta sv. Roka u Brtonigli, mada je brtoniški patron sv. Zenon, osmi biskup Verone, koji se slavi u travnju. Blagdan sv. Zenona je ujedno Dan općine Brtonigla. Brtonigla, naravno, ima crkvu Sv. Roka, koja je podignuta na mjestu ranije iz 14. stoljeća.
Crkva plemića Borisija
Funtana 20. kolovoza slavi svoga zaštitnika, Sv. Bernarda. Mletački plemić rodom iz Bara, vlasnik Funtane, Bernardo Borisi, sagradio je 1621. godine crkvu po zavjetu Majci Božjoj. Župa sv. Bernarda u Funtani, ima prigodu proslaviti 400-obljetnicu izgradnje crkve.
Nakon blagdana Sv. Bernarda u kolovozu se slave još dva blagdana: Sv. Bartola apostola 24. kolovoza, u Roču i Tupljaku, te Sv. Pelagija, zaštitnika Novigrada, 28. kolovoza.
I žminjska Bartulja, kao i Rokovo u Brtonigli, spada u red najvećih pučkih fešti, mada sv. Bartul nije žminjski zaštitnik, već sv. Mihovil arkanđeo. Riječ je o stoljetnoj pučkoj fešti na dan sv. Bartula, čija je crkva smještena na ulazu u mjesto, sagrađena u 16. stoljeću. Žminjci su se, nakon mise, svecu u čast, okupljali oko obiteljskih stolova na kojima je neizostavan bio kupus. Potom bi odlazili na samanj, te zabavu i ples u jednu od desetak oštarija.
Župna crkva Sv. Pelagija i Sv. Maksima, današnja trobrodna bazilika (do 1831. katedrala) izvorni je oblik dobila u starokršćanskom razdoblju (5.-6. stoljeću), u vrijeme osnivanja novigradske biskupije, koja je postojala više od 13. stoljeća (520. – 1828.). Stari zvonik na pročelju katedrale srušen je 1874. godine, kada je izgrađen novi samostojeći. Campanil, rad Stelija Pauletića, postao je službeni novigradski suvenir.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
