U Odluci o komunalnom redu Grada Umaga jasno piše da visina ograde ne smije prelaziti 0,80 cm visine ili 1,5 metar visine što je definirano i prostorno-planskom dokumentacijom i zakonskim odredbama vezanim za prostornu sigurnost

Ljudi koji žive uz granicu stoljećima se bore protiv fizičkih granica dokazujući da su granice prisutne samo u glavama ljudi. No, zidovi prvenstveno imaju sasvim konkretnu ulogu služeći kao zaštita oko umobolnica, zatvora, vojarni, velikih tvorničkih krugova, logora, groblja, imaju ulogu ograničenja susjednih parcela, služe kao međa, razdvajaju teritorij nekih država… Ali što onda znači pojava visokih zidova koji nezaustavljivo niču na Umaštini, a doimaju se natjecateljski u težnji da budu što viši?

Željezna zavjesa ili želja za privatnošću?

To su zidovi, a sve manje ograde oko kuća, a nalaze se svugdje - od Crvenog vrha, Savudrije, Bašanije do Kanala, Bušćine i Punte, Sv. Pelegrina, Murina... O čemu nam govore takvi zidovi koji su nepropisno niknuli uz javne i prometne površine na lokacijama gdje je ponegdje ugrožena i sigurnost prometa i prirodna ravnoteža u okolišu. Kakvi to ljudi žive iza tih bedema visokih i po dva metra u našem mirnom, slobodarskom i gostoprimljivom mulitietničnom Umagu? Gdje u zakonu, Odluci o komunalnom redu ili PPG Umaga stoji napisano da je dopušteno graditi tako visoke "fortice" i to još na javnim površinama i uz lokalne prometnice? Kakvo rješenje o uvjetima građenja ili lokacijskom dozvolom imaju? U kontekstu današnjeg vremena, ovi su zidovi rezultat neke nove društvene, klasne skupine i njezinih interesa, a najčešće tu skupinu zovemo tajkunima ili novopečenim bogatašima sumnjive prošlosti u tranzicijskim zemljama pa se iza svojih zidova žele zaštiti od nepoželjnih uljeza. Tu svoju "željeznu zavjesu" opravdaju potrebom za vlastitim mirom i privatnošću u svom svetom prostoru. Ovakvo stanje u Umagu ipak je, smatram, samo posljedica mentalnog zida u glavama pojedinaca. Privatnost se ne štiti zidovima od pogleda, već naprotiv, zidovi privlače poglede i stvaraju znatiželju.

Zgrožen gost iz Belgije

Jedan gost iz Belgije se nedavno zgrozio nad ovom pojavom u umaškom prostoru, kazujući mi da oni u Belgiji nemaju ni zavjese na prozorima u kući koja gleda na susjedovo dvorište jer i ne pomišljaju pogledati što susjed radi u svome domu. Iza umaških visokih zidova se ni u mašti ne nazire Belgija.

Očito je da je sustav opet zakazao jer u Odluci o komunalnom redu Grada Umaga jasno piše da visina ograde ne smije prelaziti 0,80 cm visine ili 1,5 metar visine što je definirano i prostorno-planskom dokumentacijom i zakonskim odredbama vezanim za prostornu sigurnost. Iz toga proizlazi da vlasnici ovakvih bedema očigledno nisu ishoditi suglasnost nadležnog upravnog odjela Grada Umaga jer, da jesu, ne bi neka naselja podsjećala na sela s Kosova. Sve nas to navodi na razmišljanje s koje strane zida su bili komunalni redari kada se zid zidao?

No, kada i jest već tako, i kada se mnogima tolerira bespravna društvena izolacija u društvu slobodnomislećih, potičući tako okupaciju javnih površina i prometnica prijetećim zidinama, onda bi tu pojavu, da budemo još produktivniji, bilo oportuno i ovjekovječiti uvođenjem instituta nagrađivanja najimpresivnijeg zida u Umagu, pa neka se bogataši natječu sa svojim najvišim zidom u disciplini tko je najbogatiji. Za "najzid" pobjedniku bi se moglo dodijeliti putovanje u Jeruzalem na - "Zid plača", a kojom nagradom bi se potvrdila dvostrana krivnja rastućih umaških zidova. (Sanja Bosnić)