Apsurdno je ovdje izgraditi bazen, to nije u skladu s prirodom koja okružuje ove kuće. Volim ovaj lifestyle, spor način života, volim gledati žene kako sjede ispred kuća i razgovaraju. Moj je moto face to face, a ne Facebook, kaže Johanness Hill

Johanness Hill (56) i njegova kćer Eva (18) u jedanaest su dana prevalili čak 1.443 kilometra od njemačkog Triera do Peruški, gdje su odsjeli u apartmanu Nadalina koji vodi Božica Peruško Nadalina. S prtljagom teškom 15 kilograma, na električnim biciklima krenuli su 2. srpnja, a stigli u večernjim satima 12. srpnja. Usprkos velikoj vrućini i težini na leđima, neumorno su pedalirali svakog dana od 8 do 17, katkad do 18 ili 19 sati, nakon čega bi odsjedali u hotelu i punili baterije bicikala.

- Prvi dan činilo se kao da nismo puno odmakli od našeg doma, a i drugi dan prolazili smo poznatim krajolikom. Prvih nekoliko dana prevalili smo planinske predjele Alpa, bili smo vrlo disciplinirani, dan smo počinjali doručkom, kretali u 9, a onda bez prestanka pedalirali osam do deset sati. Dnevno bismo popili dvije do četiri litre vode, jeli smo malo, dok bismo si pravu večeru priuštili navečer. U Alpama je kišilo od jutra do mraka, bilo je hladno, svega deset stupnjeva i bili smo sretni kad smo pronašli hotel. Večerali bismo domaću, autentičnu hranu, najviše meso, pili smo lokalno vino i pivo, priča Johanness. Najteži dio prtljage bila je voda, nosili su 12 boca, a odjeće su ponijeli vrlo malo. Zanimljivo je, veli naš sugovornik, da na biciklu nije vruće jer zrak hladi u vožnji, ne smeta ni kiša koja istušira i osvježi vozača, no zato se ne smije stati jer su vrućine opake.

Prijevoji

- U Alpama smo prošli prijevoje Fernpass i Reschenpass na nadmorskoj visini od 1.200, odnosno 1.500 metara, tešku dionicu dugu poput razdaljine između Kopra i Peruški. U mjestu Graun im Vinschgau u Južnom Tirolu nalazi se crkvica čiji toranj izvire iz jezera i odatle smo nakon mise krenuli dalje. No, sad je bilo lakše jer nas je čekalo stotinjak kilometara nizbrdice. U Italiji smo spavali u Termenu, poznatom po vinu, potom smo odsjeli u Veroni, nakon čega su nas čekala dva teška dana kroz Italiju. Bilo je jako vruće, vozili smo autocestom paralelno s kamionima i bilo je jako opasno. Nakon što smo se domogli Kopra, planirali smo odsjesti u Poreču, no na nagovor kćeri ipak smo produžili do Peruška gdje smo stigli u četvrtak, 12. srpnja oko 18 sati, prisjeća se Johanness. Ni u jednom trenutku, usprkos napornom putu, nisu pomišljali odustati. U Peruškima su im se pridružili Johannessova majka i supruga, a nazad neće na biciklima, po njih dolazi Nadalinin sin Velimir. On u Trieru živi već 30-ak godina, vlasnik je prodavaonice biološke hrane, dostavlja je na kućne adrese. Prvi je u Trieru, najstarijem njemačkom gradu, otvorio bio shop i uveo kućnu dostavu. Kod njega Johanness kupuje već dvadesetak godina, i mi kušamo bio mlijeko iz njegova dućana.

Naši protagonisti nisu propustili odgledati finale nogometnog prvenstva u Areni 15 srpnja. "Nikad nisam vidio tako puno ljudi na jednom mjestu. Bile su jako dobre šanse za pobjedu hrvatske reprezentacije, plakao sam", veli Johanness.

Dok razgovaramo s njemačkim biciklistima, naša energična domaćica, koju svi zovu Nadalina, ne miruje ni sekunde: kuha kavu, donosi sokove, peče palačinke po kojima je čuvena jer bez njih ne dočekuje nijednog gosta. Iako joj je 77 godina, odlično priča njemački. Na naše pitanje kako je naučila ovaj za mnoge kompliciran jezik, odvraća nam u šali:"Ma ja sam svjetska žena, pasala san trgovačku školu, 35 let san delala u butigi i tamo sam upoznala ljude. Sin mi je u Njemačkoj 30 let, čitam i pišem na njemačkom". Turizmom se bavi više od četiri desetljeća, obitelj ima pet apartmana u novoj kući, a iznajmljuju i staru hižu. Nekad su imali prasce, krave i tovare, no danas je sve podređeno turizmu. Drugi sin Dean je ribar, ima dva broda, a povrće sami uzgajaju, nude ih turistima za koje katkad i kuhaju.

No, kako je pala odluka za ovo neobično i naporno putovanje? Johanness veli da je njegov prijatelj Markus Gröss, predsjednik udruge prijatelja Pule i Triera, pobratimljenih gradova, prvo krenuo istom rutom i poslao mu fotografije Arene.

Punjene paprike

- Tad sam odlučio da moram na biciklu stići do Nadaline.

Johanness radi u trierskoj gradskoj upravi kao savjetnik za okoliš, veliki je ljubitelj prirode, ekologije i zdravog načina života. I u Trieru rijetko koristi automobil, on i supruga svaki dan na biciklima prijeđu 38 kilometara na putu do posla i natrag. U Hrvatsku dolazi već 11 godina, posljednji put došao je u listopadu brati masline, a ono što ga privlači ovom pitoresknom kraju su blažena tišina i mir, romantika. Do plaže, koju ne želi otkriti kako se ne bi prenapučila, potrebno mu je dva do tri kilometra, no blizina mora mu ne nedostaje. Također ne shvaća zbog čega neki turisti žele bazen pored kuće.

- Apsurdno je ovdje izgraditi bazen, to nije u skladu s prirodom koja okružuje ove kuće. Volim ovaj lifestyle, spor način života, volim gledati žene kako sjede ispred kuća i razgovaraju. Moj je moto face to face, a ne Facebook, veli naš sugovornik. Za Hrvate veli da jako puno rade i pružaju visokokvalitetnu uslugu, dok su Nijemci ipak manje uslužni i dosta su distanciraniji. Prisjeća se situacije kad su zalutali i došli kod Nadaline tek u dva i pol ujutro, a ona ih je ponudila izvrsnim punjenim paprikama. Ispričao nam je i štoriju o palačinkama uz pomoć kojih je njegov sin Stefan postao odličan informatičar. Gospođa Nadalina zamolila ga je da joj izradi home page u zamjenu za hrpu palačinki. On je to učinio, igrom slučaja ponio je informatičku literaturu uz pomoć koje je uspio izraditi stranicu, a danas studira informatiku i odličan je student, uz smijeh će Johanness. No, voli on i muving, pa tako svake godine posjećuje Rovinj čiji mu se umjetnički štih sviđa, ondje nabavlja staklene lampice u obliku brodova, obilazi i Poreč, a rođendan, koji pada 21. srpnja, obavezno slavi u Areni. Lani ga je dočekao uz Toma Jonesa, a ove godine proslavit će 57. uz film "Mamma mia".

A mi mu želimo još puno rođendana u dobrom društvu, u spektakularnom amfiteatru, uz vrhunske izvedbe. (Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, Snimio Filip ŠKATAR)