NEPOKORENI DUH ISTRE

ISTRA JE 100 GODINA KONTRA FAŠIZMA Prvi broj Glasa Istre iz kolovoza 1943. godine obilježile su antifašističke teme: "Glas Istre" će biti glas istine, borbe i slobode. Istarski rodoljubi, svi na posao!"

Na njegovoj naslovnici plava je glava Glasa Istre s plavom zvijezdom, tlocrtom Istre i na vrhu natpisom - "Smrt fašizmu-sloboda narodu!"

| Autor: Robert FRANK
Glas Istre

Glas Istre


Početkom rujna 1943. godine konačno je kapitulirala Italija. Nedugo nakon toga, kao dotadašnja Sila Osovine koju je Benito Mussolini činio zajedno s nacističkom Hitlerovom Njemačkom i Japanom, Italija sa Saveznicima potpisuje primirje. Neposredno prije same predaje Mussolinijeve fašističke tvorevine, izdan je te iste '43. prvi broj Glasa Istre! Današnje uredništvo došlo je u posjed originala tog broja koji je prava rijetkost.

Prema dostupnim podacima, radilo se o 18. kolovozu. Taj prvi broj, na kojem je kao trenutak izdavanja istaknut mjesec kolovoz, bez preciznijeg datuma, u naravi je presavinut nekoliko puta i sveukupno ima 22 stranice. Na njegovoj naslovnici plava je glava Glasa Istre s plavom zvijezdom, tlocrtom Istre i na vrhu natpisom - "Smrt fašizmu-sloboda narodu!"

U prvom broju Glasa Istre, zanimljivo, nema impresuma ni bilo kakvih podataka o uredništvu ili novinarima. Tekstovi su, primjereno trenutku, revolucionarni, ratoborni, motivacijski i domoljubni, ali i gramatički čisti, bez bilo kakvih pogrešaka. Razumljivo je da su krcati fraza. Njihov cilj je mobilizirati istarski narod u borbi za slobodu. Glavni urednik prvog Glasa Istre, tiskanog na hrapavijem, čvršćem papiru, bio je Ante Drndić Stipe kojeg je naslijedio njegov brat Ljubo Drndić, a njega Zvane Črnja. Prvi broj, kao početak projekta koji je utemeljen u partizanima te još traje i mijenja se ukorak s vremenom, tiskan je u okolici Crikvenice, kao antifašističko glasilo naroda Istre. Tijekom rata objavljeno je samo 35 brojeva ilegalno tiskanih na prostoru sjeverne Istre i Gorskog kotara. Na 20-u godišnjicu prvog tiskanog broja, na kući u kojoj se nalazila tiskara, postavljena je ploča s prigodnim tekstom: "U tami tajnog skloništa ovog doma zaiskrile su misli pisane riječi, iz mraka se oglasio glas naroda - Glas Istre".

Zanimljivo da su utemeljitelji Glasa Istre splitski komunisti istarskog porijekla, Ante i Ljubo Drndić, koje je Partija po zadatku poslala u Istru. Djelovali su iz baze u Karojbi, kao spretni ilegalci koji izmiču pred brutalnom talijanskom vlašću. Kako se u ljeto '43. nazirao konačni pad Italije, odrađivale su se pripreme za tiskanje prvog broja ilegalnih novina - Glasa Istre. Prvi tekst prvog broja napisao je Ljubo Drndić, i to na drugoj stranici novine, pod naslovom: "Duh Istre je ostao nepokoren!".

U tom lokalpatriotskom uratku koji odiše emocijom prema Istri kao hrvatskom zavičaju, Drndić podsjeća na talijanski teror koji je nastao pojavom talijanskog fašizma upravo na Poluotoku. Talijanska okupacija Istre počela je 1918. nakon Prvog svjetskog rata, a kao početna godina fašizma računa se 1919. Već sljedeće godine Benito Mussolini je u Puli najavio da "na rasu kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba primjenjivati politiku mrkve, nego politiku batine". I bilo je, nažalost, tako. Srećom, bilo je i događaja poput Proštinske bune koja se odvijala u razdoblju od veljače do travnja 1921. Upravo ovih dana bila je njena 100-ta godišnjica. Ta je pobuna, kao prvi antifašistički ustanak u cijelom svijetu, pokazala da se Istra fašistima neće predati bez oružanog sukoba.

Događaji poput Proštinske bune, antifašističkog otpora ugušenog u krvi, unatoč i usprkos žrtvama oblikovali su istarsku nacionalnu svijest i stvarali otpor prema talijanskom fašizmu. Pojava novina poput Glasa Istre, koji će od kolovoza '43. artikulirati još snažniju politiku antifašizma, logičan je slijed događaja.

Kao što je već navedeno, prvi tekst u prvom broju objavljen je pod naslovom - Duh Istre je ostao nepokoren!

"Prošlo je dvadeset pet godina… Dvadeset pet godina terora i muka, batina, ropstva i uvreda. Dvadeset pet godina - crnih godina! Teški su bili ti dani, teški i tužni. Sve narodne svetinje, neprijatelj je gazio… Zatvorene su naše škole i čitaonice, porušeni narodni domovi, zapaljene knjige i časopisi. Nad našim vratima osvanuli su tuđinski natpisi, tuđe zastave vijale su se po prozorima. Po hrvatskim selima naštampane su razbojničke glave fašističkih vođa… Neprijatelj je likovao. S grobova naših otaca brisana su hrvatska imena. Gortan postaje Giordani, Danica - Albina, Pazin - Pisino. Brišu se svi tragovi hrvatskoj prošlosti. I tada su nam ugrabili djecu. Odvukli ih u svoje škole. Dali im divize i naučili da dižu ruke. Htjeli su da nam otuđe mladost, da ona pljune na svoju časnu prošlost i svoj materinji jezik. Čitava Istra izgubila je svoja narodna prava. Neprijatelj se slavodobitno smijao… smijao se je i podrugljivo dovikivao: "Schiavi, avanti!". Oblaci, tamni oblaci ropstva i bijede pokrili su istarsko nebo. Mizerija je zavladala našim bogatim krajevima. Propadao je kmet za kmetom. Neprijatelj mu je otimao zemlju, kuću, blago i sve što je imao. Pod gvozdenom petom fašističkog ugnjetača narod je stenjao… stenjao je, ali se nije dao. Iz labinskih minijera digla se snažna pesnica istarskih rudara. Po našim selima puškom u ruci dočekivalo se fašiste. Ali crna košulja je nasrtala. Zvjerski se gušio svaki otpor. Vlažne tamnice Liparskih otoka punile su se istarskim rodoljubima. Strašne su bile te godine, strašne i duge. Ali duh Istre ostao je nepokoren! Naveče, iako umoran od rada, istarski bi kmet uzeo svoje dijete na koljena, iz kakvog ugla izvadio bi hrvatsku knjigu - do koje prokleta ruka neprijatelja nije stigla - i učio sina da čita jezikom svojih predaka. On je svoju kravicu i dalje zvao "Boškarina", a navečer poli ognjišta pričale su se priče o Velom Joži i njegovoj snazi, koju će ponovno probuditi. Nada u bolje dane uvijek je tinjala u poštenoj seljačkoj duši. I danas, Istra se ponovno budi. Ne straši se više svojih tlačitelja. Istra znade, da je došlo vrijeme kad puškom u ruci treba rušiti ropstvo. Istra više nije mrtva. Po njoj odjekuje ponovo borbena pjesma slobode i časti, pjesma naših slavnih partizana! Prošlo je dvadeset pet godina - crnih godina. Danas je vedrije nebo. Pognute glave uspravljaju se ponosno. Istra mobilizira svoje snage. Istra stupa u borbu, jer su došli i njeni dani - dani slobode!"

Ovaj tekst pisan je poput manifesta i djelo je suosnivača Glasa Istre Ljube Drndića, koji i prije i za vrijeme ustanka u Istri, i prije i nakon nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, ima važnu ulogu. On je i pisac proglasa "Istarski narode", u kojem poručuje:

"Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom hrvatskom braćom… Živjela hrvatska Istra".

Drndić je i pisac teksta Pazinskih odluka i, kronološki, drugi po redu glavni urednik Glasa Istre u kojem piše od prvog broja.

Već na trećoj stranici prvog broja Glasa Istre pojavljuje se Tito, sa snažnom porukom istarskim partizanima.

"U ime Vrhovnog štaba Vrhovni komandant, drug Tito, pozdravlja partizane Istre i Slovenskog Primorja.

Šaljem vam naše borbene pozdrave. Nas vesele vaši uspjesi u borbi protiv okupatora Primorja. S ostalim dijelovima NOV, vi se borite za oslobođenje Istre i Primorja. Zajedno s ostalim narodima Jugoslavije, udarajte neprijatelja još jače, uništavajte njegovu vojsku, uništavajte saobraćajna sredstva, željezničke pruge, mostove i vojne objekte, ne dajte okupatoru mira i počinka. Budite istrajni i borite se isto tako kao vaši ratni drugovi u Bosni i Hercegovini i drugim krajevima. Naprijed borci, komandiri i politički komesari jedinica NOV u Istri i Slov. Primorju. Smrt fašizmu - sloboda narodu!".

Drndić, očito ključni autor prvog broja Glasa Istre, u sljedećem tekstu naglašava važnost Titove podrške istarskoj borbi protiv talijanskog fašizma.

"Ovaj borbeni pozdrav i priznanje vrhovnog komandanta druga Tita i poziv ZAVNOH-a odjeknut će snažno čitavom našom Istrom. Podstreknuti ovim pozivima mi ćemo još većim poletom i silnijom željom, u zajedničkoj borbi sa čitavim hrvatskih narodima i ostalim narodima Jugoslavije, dokrajčiti divljaštva fašističkih razbojnika. Ujedno nam je ovo najbolja garancija da su već sada zauvijek ukinute umjetne i nemoguće granice koje su nas dijelile od naše hrvatske domovine".

U kontekstu povijesnog trenutka pada Italije valja naglasiti da na području hrvatske Istre tada počinje masovni narodni ustanak pa se 13. rujna donose Pazinske odluke. Predstavnici pobunjenog hrvatskog naroda zahtijevaju sjedinjenje s Hrvatskom. Već 20. rujna donesena je Odluka ZAVNOH-a o priključenju Istre, Zadra i okupiranih dijelova matici Hrvatskoj. Ustanici se odmah povezuju sa ZAVNOH-om, zauzimaju cijelu Istru osim Pule. No, nažalost, u listopadu 1943. Nijemci u Istri provode Rommelovu ofanzivu i slamaju ustanak. Dio ustanika je likvidiran, a dio se uspijeva spasiti u Gorskom kotaru. Oni čine jezgru oko koje će se 1944. formirati 43. Istarska divizija.

Drndići, oba brata, i Anton i Ljubo, po svemu sudeći autori su većine tekstova u prvom broju Glasa Istre. U jednom od njih objasnili su zašto ga, ustvari, izdaju.

"Već duže vremena - otkako se narodnooslobodilački pokret počeo širiti našom Istrom, osjetila se velika potreba za jednim lokalnim istarskim listom. Četvrt stoljeća je fašistička čizma gazila našu pitomu Istru. Planski se uništavalo sve što je hrvatsko. Ali, uz sve to što su se fašisti služili najodvratnijim sredstvima, ipak nisu uspjeli u svojim podlim namjerama odnarođivanja. Čvrsta vjera u konačno oslobođenje od mrskih tlačitelja živjela je uvijek u srcima i mislima naših rodoljuba. Ali, sa svim tim, nesumnjivo je da su barbarske metode fašističkih razbojnika imale i teških posljedica. Naš narod u Istri bio je lišen svakog kulturnog, prosvjetnog i političkog života. I tako je današnja politička i ratna situacija, koliko u Jugoslaviji toliko i u svijetu, zatekla mnoge naše ljude nespremne i neupućene. Oni se teško snalaze u svim ovim zbivanjima i tako mogu nasjesti propagandi neprijatelja i ne poći aktivno putem narodne borbe. A to se ne smije ni u kom slučaju dogoditi. Baš zato je potrebno raščistiti sve nejasne pojmove, zauzeti svoj stav u ovom velikom domovinskom ratu i aktivno učestvovati u njemu. A to danas znači otići putem borbe, mobilizirajući sve zdrave snage i povezati ih u opći narodnooslobodilački pokret i NOV, do konačnog sloma razbojničkog fašizma. Razjasniti i dokazati sve to bit će prvi cilj našeg lista. On će prodirati u svaki rudnik i tvornicu, u svaku crkvu i školu, u svaki seljački i gradski dom. Poslije toliko godina mi opet imamo naš list - naše hrvatsko štivo! To nas ispunjava ponosom, snagom i borbenim duhom. "Glas Istre" će biti glas istine, borbe i slobode. Istarski rodoljubi, svi na posao! Surađujte u našem listu! Vrijeme ne čeka, i teško onome, koga događaji preteknu".

U grafički jednostavnom i skromnom prvom broju Glasa Istre, nesumnjivo odštampanom u tehnički limitiranim uvjetima, svi su tekstovi očekivano vezani uz ratna zbivanja. Objavljen je i niz kratkih pričica o nikad pokorenim raškim rudarima, ali i o Talijanima koji se plaše i svoje sjene. Tu je i emotivno pismo nepokorene Istre drugu Vladimiru Nazoru. S neskrivenim veseljem piše se o tome da je Vladimir Nazor otišao u partizane! Podsjeća se da je to onaj profesor iz gimnazije u Pazinu koji je pisao o Velom Joži i Boškarini.

Druže Vladimire Nazoru, Istra te nije zaboravila. Ostavio si miran i udoban život i otišao putem koji vodi k slobodi. Ostao si vjeran svojem narodu. Znaj da istarski junak Veli Jože o kojem si ti rado pisao ne spava više. Po Motovunskoj šumi čuju se njegovi koraci. Penje se uz brijeg, diže svoje snažne ruke da ponovo zadrma kampanilom talijanskog Motovuna i zauvijek istjera fašističku gamad s naše hrvatske grude. Istra ti, Vladimire Nazoru, šalje svoj vatreni pozdrav. Istra te smatra svojim pjesnikom i sluša tvoj glas, glas poštenog istinskog rodoljuba, glas našeg pjesnika - Vladimira Nazora!"

U prvom broju su i tekstovi o Franini i Jurini, ali i (polu)izvještajno, (polu)reportažni tekst o tome da su 21. lipnja 1943. godine, niti dva mjeseca prije ovog tiskanja, "fašistički plaćenici po cijeloj Istri održavali glupe govore kojima su tvrdili da je Istra talijanska i fašistička, napadajući pritom istarsku slavensku braću".

"U Puli je na takvoj skupštini samih fašista bilo malo i zato su 'crni' tukli po ulicama i gostionama ljude koji nisu htjeli na skupštinu. Policija u Puli bijesni jer su svi fašistički plakati izlijepljeni prilikom govora noću skinuti.

U selu Medulinu fašistički gadovi su slali djecu da zovu očeve na sastanak jer nitko nije došao.

U selu Vrsar došao je jedan mudrijaš iz Pule da drži govor, ali tamošnji podesta ga je mjesto toga pozvao k sebi na objed, jer je tamo bolje ne šaliti se s tamošnjim ljudima.

U Kopru su fašisti zatvorili 300 ljudi, jer dan nakon govora bili su po zidovima izmrčeni fašistički plakati i ispisane parole za narodnooslobodilačku borbu. Naročito su uhapšeni svi postolari jer su letci bili izlijepljeni postolarskom smolom.

Talijanski fašisti njuškaju po našoj Istri. Spremni su obilato podmititi svakoga tko bi im nešto dojavio o našoj organizaciji. Tako su pred kratko vrijeme bili krivo obaviješteni da su u selo Žikovići došla dva naša rodoljuba. Hrabri talijanski vitezovi odmah su krenuli u rat protiv partizana, došli su u selo sa automobilima, mitraljezima i čak jednim odjelom crvenog križa. Tamo, naravno, nisu našli nikoga, jer nije nikoga ni bilo. Mučili su ljude i žene da im kažu gdje su ribelli. Ta jadna mizerija su poslala na dva nenaoružana čovjeka - kojih nije ni bilo - čitavu motoriziranu četu! A što će ove ćorave kukavice uraditi sa onim brojnim borcima koji već krstare istarskim planinama".

Prvi broj Glasa Istre malo je remek djelo njegovih autora koji su u atmosferi rata i okupacije, okruženi brojnijim i u svim aspektima nadmoćnijim neprijateljem, na komadu papira tiskali sadržaje jakog regionalnog i nacionalnog naboja, toliko potrebnog u vremenima kad se stvarala bolja budućnost za Istru        

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini