Živi na relaciji München - Istanbul, a sve češće boravi u Klenovšćaku, selu sa svega šest stalnih stanovnika, pravoj oazi mira pa opet sa svim blagodatima civilizacije, strujom, vodom, telefonom, Internetom. Uživa u ispijanju jutarnje kave na terasi s pogledom na Učku

Prvo smo utvrdili da nismo u rodu, iako smo istog prezimena. Kada smo to raščistili Silvio Šverko spremno je objasnio kako je iz Klenovšćaka, malog sela na Ćićariji stigao do milijunskog Münchena i sa suprugom Menoni Renatom otvorio tvrtku za željeznički prijevoz putnika i njihovih vozila auto vlakovima, a potom postao i većinski vlasnik tvornice željezničkih vagona u Bugarskoj. I sam gastarbajter, u Njemačkoj je razvio biznis upravo na prijevozu gastarbajtera.

Imao je pet godina kada se s roditeljima iz Klenovšćaka preselio u Labin gdje se otac zaposlio u raškom rudniku. Osnovnu školu završio je u Labinu, srednju ekonomsku u Puli. Odradio vojni rok i studirao na Ekonomskom fakultetu u Dubrovniku.

- U međuvremenu, 1964., 1965. godine radio sam kao vodič, u to vrijeme jedini u Rapcu. Po povratku sa studija odmah se zaposlio. Globtour Ljubljana otvorio je turističku agenciju i postavio ga je za šefa sjevernog Jadrana s uredom u Poreču. Sa 28 godina bio je najmlađi šef u povijesti turizma cijele regije. Suprugu je upoznao kada se kao zagrebačka studentica javila na natječaj za turističkog vodiča. Preselio se u Zagreb. Zaposlio potom kao komercijalni direktor Brodokomerca u Rijeci. Tu je ostao dvije godine, a kada su se zbog promjene zakonske regulative sva predstavništva u inozemstvu pretežnih uvoznika morala zatvoriti, 1980. godine poslali su ga u München.

- Te je godine umro Tito i počela su nekakva previranja. Umjesto da se vratimo u Hrvatsku, odlučili smo ostati u Njemačkoj i otvorili turističku agenciju Optima Tours, a potom proširili djelatnost i počeli se baviti autobusnim prijevozom. Puno je autobusa koji su vozili naše radnike na privremenom radu, naše gastarbajtere. Dobili smo licence i počeli voziti od Njemačke do više gradova unutar tadašnje Jugoslavije, i to još danas funkcionira na relaciji od Hamburga pa sve do Niša. Potom nas je susret s jednim turističkim djelatnikom u Frankfurtu, usmjerio prema željezničkom prijevozu, prisjeća se Silvio i dodaje da je u to vrijeme puno Turaka koji su radili u Njemačkoj putovalo u Tursku, dijelom i vlakom od Ljubljane do Beograda. Sljedeći korak bili su vagoni za prijevoz putnika i vozila. Vagoni su njihovi, a lokomotivu unajmljuju od željeznice zemlje kroz koju prolaze. Optima je član svjetske unije željezničkih firmi UIC-a. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)