ZRCALO VREMENA

Austrougarska vlast prije 140 godina utvrdila stanje pitke vode u Istri: Svakako valja da ljudi idu k vodi, voda se neće k njima potruditi

Naša Sloga u rujnu 1880. godine piše "Svrhom, da prouči našu zemlji sa hidrografičkog gledišta bavi se sada u dolnjoj Istri i to u Puljskom kotaru rudarski savjetnik Wolf poslan od samoga Ministarstva nakanom, da bi se po njegovih naputcih vremenom doskočilo oskudici vode u svakoj obćini Istre

| Autor: Robert BURŠIĆ
Uvala Blaz podno Barbana u Raškom kanalu bogata je pitkom vodom gotovo na razini mora, a nekad je tu bilo čak pet mlinova

Uvala Blaz podno Barbana u Raškom kanalu bogata je pitkom vodom gotovo na razini mora, a nekad je tu bilo čak pet mlinova


Naša Sloga, poučni, gospodarski i politički list, u 17. broju, 1. rujna 1880. godine, objavila je članak pod naslovom „Voda“ u kojem piše o stanju pitke vode u Istri i najavila inicijativu austrougarske vlasti da utvrdi stanje vode za piće na Poluotoku, a tu je zadaću dobio carsko-kraljevski savjetnik Henrik Wolf. Što je napisano u članku „Voda“?

Vode ima, ali duboko

"Voda je jedan najnuždijih elemenata za čovječanstvo. Gdje ima vode tu ima svake blagodati božje; tu ima lipih livadah, šumah: svako bilje raste preliepo; kraj vode grade se sela i gradovi i svakojake fabrike. U Istri žalibože nemožemo se hvaliti obilnošću vode. U Istri pada kroz godinu dosta vode, ali nemože ostati na površju zemlje, gdje bi ju mogao narod upotrebiti, već se brzo prociedi u dubljinu kroz ono množtvo šupljinah, izdušinah, pećinah, ponorah, kojih ima posvuda u velikom broju.

Voda dakle procieđuje kroz zemlju, dok dodje na takovo kamenje koje ne propušća te stoji tamo sakupljena ili se kroz podzemne žile dalje prelieva dok izadje na vidjelo il na zemlji ili i moru. Otkuda dolazi takodjer ono množtvo vrutaka ili vrelah, koji se u moru i na obali od Rieke prama Voloskom, Iki, Lovranu itd. Kao i na drugoj obali od Pulja napried do Kopra na veliko čudo onih, koji taj pojav ne razume, opažaju. Istih pojavah ima i na otocih.

Vode ima u našoj zemlji, kako rekosmo, dosta, al ona leži prilično duboko te većinom izvira na dnu mora. Stanovnici na obali imali bi upotriebiti izvore u moru za zadovoljit barem svakidanjim potrebam za pučanstvo i marvu. A pučanstvo unutrašnjosti imalo bi se pomoći kopajuć duboko studence, jer u dubljih slojevih ima za stalno vode. Svakako valja, da ljudi idu k vodi te da ju traže jer voda neće se k njima potruditi.

Rudarski savjetnik Wolf

Svrhom, da prouči našu zemlji s hidrografičkog gledišta bavi se sada u dolnjoj Istri i to u Puljskom kotaru rudarski savjetnik Wolf poslan od samoga Ministarstva nakanom, da bi se po njegovih naputcih vremenom doskočilo oskudici vode u svakoj obćini Istre. Mi pozdravljamo velikim veseljem rad rečenog g. Savjetnika te si dopuštamo izraziti želju i nadu na dobar uspjeh, nama na materijalnu korist a njemu na čast i zahvalnost od ovog biednog naroda.

Ovom prigodom molimo prijatelje naše iz svih obćinah Istre da se u vlastitu korist obrate na političke oblasti molbom da g. savjetnik Wolf ne izpusti pohoditi ni najmanje selce. Istodobno preporučamo svim, da se rečenom gospodinu čim bolje susretne i svaku najmanju žilu vode pokaže, jer će njegov rad biti tako okrunjem stalnijim uspjehom.

Čuli smo, da će isti gospodin pohoditi obalu voloskog kotara, odkut će obići i obale otokah Krka, Cresa i Lošinja“, piše Naša sloga u članku „Voda“.

Što je uradio, utvrdio i preporučio carsko-kraljevski savjetnik Henrik Wolf?

Na poziv carsko-kraljevske vlade, geolog i rudarski savjetnik Henrik Wolf početkom 1880. godine obišao je cijelu istarsku provinciju. Prigodom obilaska pomoći su mu pružile lokalne političke vlasti, a o svojim nalazima i prijedlozima podnio je 12. travnja 1880. godine izvještaj pod naslovom „Opskrba vodom Krasa“, tiskan na talijanskom jeziku u Trstu.

Dosta prostora u tom kratkom izvještaju (šest tiskanih stranica formata A5) autor posvećuje geološkom sastavu Istre, što je i razumljivo jer je autor geološke struke, ali je i u uskoj vezi s hidrologijom. Nakon lamentacija nad siromaštvom Istrana s vodom, kao rješenje predlaže, već prema procjeni karakteristika podzemnih voda, negdje bušenje arteških bunara, što bi po njegovu mišljenju bilo najjeftinije, drugdje kopanje kosih prokopa.

Cisterne i pojilišta

Spominje i gradnju lokalnih ili grupnih vodovoda, ali a priori napominje da istarske općine, čak ni udruživanjem, ne mogu to sebi dozvoliti, jer to njihove financije ne omogućuju. Čudno je da ne spominje mogućnost sakupljanja oborinske vode u cisterne, sustav koji je u Istri od pamtivijeka primjenjivan.

Izvještaj g. Wolfa posebno je važan jer je to prvi dokument koji, iako ne predlaže opće rješenje, daje prikaz stanja opskrbe vodom cijele Istre. Glas g. Wolfa dopro je do vlasti, jer je Ministarstvo poljodjelstva odobrilo, počevši od 1883. godine, dodjeljivanje iznosa od 3.000 forinti godišnje za izgradnju cisterni i pojilišta za stoku. U tom je razdoblju izgrađeno u cijeloj provinciji Istri 51 vodoopskrbni objekt, i to devetnaest u okrugu Volosko, deset u okrugu Lošinj, po devet u okrugu Kopar i Poreč, tri u okrugu Pula, te po jedan u okrugu Pazin i na području Trsta.

Drugi autor koji se bavio problematikom pitke vode u Istri bio je dr. Bernardo Schiavuzzi, koji je o tome podnio opširan referat na Kongresu Tršćanskog higijenskog društva 16. travnja 1890. godine pod naslovom "O opskrbi pitkom vodom Istre i područja Gorice". Isti referat autor je pročitao 17. svibnja 1890. godine pred Zemaljskim odborom Istarskog sabora u Poreču. I on potvrđuje očajne prilike s pitkom vodom u Istri; konstatira da je korist od onoga što je napravljeno u posljednje vrijeme više nego skromna. Odbacuje cisterne kao prioritetan način opskrbe vodom zbog njihove nesigurnosti kada je voda najpotrebnija, u ljetnim mjesecima, posebno u sušnim godinama, koje su u Istri dosta česte. I on rješenje vidi u korištenju po njemu, bogatih podzemnih tokova vode, bazirajući se na istraživanjima koja je u okolici Pule obavio carsko-kraljevsko geolog dr. Guido Stache. Za priobalna područja, a to je novost, mogućnost opskrbe vodom vidi u kaptiranju morskih izvora slatke vode, kojih ima na više mjesta. Gdje nema takvih mogućnosti i gdje za to postoje uvjeti, predviđa se izgradnja manjih akumulacija.

Izgradnja vodovoda

Dr. Schiavuzzi predlaže: "Neka uzvišene vlasti povise do sada ustupljene godišnje svote za te svrhe, kako bi se općine koje oskudijevaju mogle opskrbiti dobrom pitkom vodom; neka rečene uzvišene vlasti, između tih zahvata, daju prednost onima koji su usmjereni na dobivanje pitke vode iz podzemlja, jer bi se na taj način općine opskrbile odličnom, svježom i čistom vodom; neka se iste vlasti založe da studije koje je u toku 1889. godine izvršio viši ck rudarski savjetnik dr. Guido Stache na području Pule, budu proširene i na cijelu Istru i područje Gorice, kako bi se pomoću njih došlo do jasne slike o bogatstvu vode u podzemlju".

Nakon toga obavljeno je nekoliko bušenja, od kojih je dio urodio plodom. U ožujku 1903. proradila je crpka u bunaru iz kojega je potekla voda u grad Poreč. Godine 1906. pokrenuta je akcija za izgradnju vodovoda grada Pazina; godine 1910. pušteni su u pogon rezervoar sadržine 2.000 m3 i cjevovod, koji je zamijenio raniji, vrlo loš cjevovod, zbog čega je bilo pojave tifusa. Godine 1907. bušenjem se tražila voda u blizini Rovinja, a dvije godine kasnije proradila su dva bunara. Bušenjem je pronađena voda kod Petrovije, a poduzimale su se i mjere za izgradnju bunara iz kojeg bi se vodom opskrbljivao grad Umag.

Na području Istre, pod kompetencijom Istarskog sabora u Poreču, najviše raznih vodozahvata, lokalnih vodovoda, kaptaža izvora, bunara, cisterni, uređenja lokava izgrađeno je u razdoblju od 1894. do 1914. godine. Ti zahvati umnogome su pomogli istarskom narodu u njegovoj vječnoj borbi za čašu pitke vode. No, pravo rješenje bilo je još daleko, čekao se radikalni zahvat koji bi jednom zauvijek skinuo s dnevnog reda pitanje pitke vode istarskog poluotoka.

Voda u gradskim statutima

Statuti gotovo svih istarskih gradova sadržavali su propise o vodi, o održavanju u dobrom i za ondašnje prilike u higijenskom stanju izvora, bunara, cisterni, lokava. itd. U to vrijeme za bistrenje mutne vode primjenjuju se pješčani filteri, a kod seljaka je dosta bio raširen i postupak bistrenja pomoću samljevenih sjemenki badema i šljiva. Statuti grada Buja iz 1412. i Buzeta iz 1575. godine strogo zabranjuju pranje odjeće, vune i trave u javnim vodozahvatima, kao i bacanje unutra ili u blizini bilo kakvog smeća ili otpadaka. Statut grada Poreča iz 1363. godine osim toga zabranjuje sječu drveća u krugu od četrdeset koraka od izvora, bunara ili lokve. Statutom se svakome dozvoljava iskop lokve na vlastitom imanju. Statutom grada Pule iz 1431. godine određeno je da sav novac ubran od globa bude utrošen za održavanje i izgradnju bunara i lokava, jer su striktno, prema jednoj odredbi Vijeća od rujna 1428. godine, bili zaduženi glavari kvartova.

Statut Lovreča iz 1600. godine sadržavao je odredbe o upotrebi vode iz cisterne koju je 1430. godine izgradila općina, posebno štiteći pučanstvo od eventualne samovolje glavara i točno propisuje doprinos u radu (rabotu) za njeno čišćenje, kao i za odmuljivanje općinske lokve.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini