Živi u sjećanjima
ALBERGO ALLA FONTANA U BUZETU Sagrađen je prije prvog opatijskog hotela, a onda je srušen
Ima još Buzećana koji pamte posljednjeg vlasnika hotela Albergo alla Fontana Massima Cerovca, kao skrbnog gospodara koji je usprkos imetku živio skromno. Hotel je sagrađen oko 1850. godine i srušen osamdesetih godina prošlog stoljeća da bi se na njegovom mjestu izgradilo novo hotelsko zadnje. Danas bi imao 170 godina
Malo je tko ostao ravnodušan pred scenama njegova rušenja koje je kamerom zabilježio Miro Petohleb. Albergo alla Fontana, sagrađen oko 1850. godine i srušen osamdesetih godina prošlog stoljeća da bi se na njegovom mjestu izgradilo novo hotelsko zadnje, duboko je utisnut u kolektivnu memoriju Buzećana.
Prije Opatije- Albergo alla Fontana
- Svi smo plakali kada je hotel srušen, kaže 82-godišnja Ida Božić, nekadašnja kuharica, koja se prisjeća kako su početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u kuhinji starog hotela pripremali devetsto marendi dnevno, samo u Cimosu bilo je petstotinjak radnika, a trebalo je nahraniti i one u Nadi Dimić, Drvoplastu, KUK-u. Svake subote i nedjelje u hotelu su bili svatovi i banketi. Uz Idu, predavanju o starom hotelu prisustvovao je i nekadašnji šef njegove kuhinje 69- godišnji Anton Mikolj kao i konobar 60- godišnji Veljko Božić. - Žao mi je da je stari hotel srušen. Bila je to velika greška, danas bi bio stariji od opatijskog, imao bi 170 godina, kaže Božić.
Sagrađen je na strateškoj lokaciji, u podnožju Buzeta na samom raskrižju putova za Rijeku, Trst, Pazin i Pulu, oko 1850. godine, svakako prije 1854. godine kada je već ucrtan na karti, na projektu nove ceste Buzet- Novaki, kao albergo alla Fontana. Koliko je to bio ambiciozan pothvat u zaleđu Istre bio, dovoljno govori podatak da je time prestigao i mondenu Opatiju koja u to vrijeme još nije imala hotel. - Hotel Kvarner u Opatiji slovi kao najstariji na Jadranu, prvi u Opatiji, a sagrađen je tek 1884. godine, rekao je Nežić.
U Istri ukupno 42 hotela
Tri su generacije mlinarske obitelji Cerovaz koju su zvali i Bare stvarali hotel Fontanu. Proučavajući povijesne arhive, zemljišne knjige i novinske članke, Matija Nežić došao je do spoznaja da nakon prerane očeve smrti, Antonio Cerovaz 1894. godine preuzima upravljanje obiteljskim dobrima i osniva tvrtku Fontana- Pinguente. Bavio se i proizvodnjom i prodajom vina i pripisuju mu autorstvo schnellfilter patenta. Krajem 19. stoljeća preselio se u Bruck an de Mur u Štajersku, a tvrtka djeluje na dvije lokacije i ima zastupnika u Trstu. No svu pokretnu i nepokretnu imovinu koju procijenjenu na 96.000 kruna, u rujnu 1908. godine prodaje tvrtki. Definitivno napušta Buzet, vlasnici postaju braća Emilio i Massimo, a s obzirom da su maloljetni tvrtkom upravljaju direktori. Braća su 1920. godine dogovorila fizičku podjelu imovine. Massimo je dobio hotel, skladište, trgovinu, staje, dvorište i ledanu, oranice Buse, oranice prema Narodnom domu i podzemni podrum.
Prema podacima objavljenim 1924. godine Massimo je po prihodu bio sedmi porezni obveznik u Poreznom okrugu Pazin. Prema klasifikaciji - Classificazione nazionale degli alberghi, pensioni e locande - iz 1939. godine, albergo alla Fontana spadao je među hotele treće kategorije. U "categoria di lusso" su bili samo Brijuni, u kategoriji "prima" hotel u Portorožu, "seconda" po jedan hotel u Portožu i Poreču, a "terza", četiri hotela u Puli, jedan u Velom Lošinju, pet u Malom Lošinju, jedan u Buzetu, šest u Portorožu i jedan u Strunjanu. U kategoriji "quarta" bilo ih je dvadeset diljem Istre, sveukupno je tada bilo 42 hotela.
Hotel zauzeli SS-ovci
U sjećanjima starijih Buzećana još je vrlo živa uspomena na posljednjeg vlasnika hotela Massima Cerovca, rođenog 1891. godine, skrbnog gospodara koji je usprkos imetku živio skromno. Hotel je imao petnaestak soba, kuhinju i restoran. Vitrine, ogledala, zidne satove i slike u reprezentativnim prostorijama. Sobu s biljarom, salon s klavirom. Imao je konjušnicu, a potom i garažu s radionom za servis automobila, benzinsku pumpu. Massimo je imao i trgovinu mješovitom robom, skladište građevinskog materijala, boćalište s kućicom za prodaju duhana. Imao je i tri konobe, ledanu- jazzeru, bavio se proizvodnjom gaziranih pića, passarete i aranciate. U cijelom hotelskom kompleksu bilo je stalno zaposleno između petnaest i dvadeset osoba, i to samo u hotelu kuharica, pomoćna kuharica, sluškinja za pranje suđa, čistačica, konobarica na šanku i sobarica.
Tijekom njemačke okupacije, hotel su zauzeli SS-ovci koji su u njemu boravili do odlaska. Po završetku rata privatne radnje su nacionalizirane, a Massima se tereti za držanje velikih količina hrane i alkoholnih pića za što je osuđen, zatvoren, a dio imovine konfisciran. Nakon odslužene kazne u zatvoru, Massimo i njegova supruga Gilda s kojom nije imao djece, optiraju za Italiju. Nikad se nije doznalo gdje su živjeli. Upravitelj konfiscirane imovine Egidio Cuscie hotel daje u podzakup Ani Črnac, preuzima ga ugostiteljsko poduzeće "Planik", a potom dolazi do integracije trgovačkog poduzeća "Jadran", "Planika" i Poljoprivrednog gospodarstva Buzet.
Srušen usprkos protivljenju mnogih
U "Jadranu" ocjenjuju da dotrajala arhitektura i sadržaji, više ne zadovoljavaju potrebe sredine, pa su na mjestu starog koji je usprkos protivljenju mnogih srušen, pokrenuli gradnju novog suvremenog hotela. U kolovozu 1978. dobivaju dozvolu za gradnju hotela Fontana B kategorije, u listopadu je izdano rješenje o odobrenju za fazno rušenje starih poslovnih zgrada, a u rujnu 1981. godine svečano je otvoren novi hotel Fontana B kategorije.
Matiji Nežiću kazivačica je bila 97-godišnja Milica Vivoda koja je neko vrijeme radila u hotelu, ali i služila u kući i dobro se sjeća Massima Cerovca. Među kazivačima su i Nela Ošo, Nela Vivoda, Marija Kajin, Anica Rušnjak, potom i Vesna Tolušić čiji je otac Ivan Finderle bio direktor starog hotela Fontana od 1963. do 1978. godine, a njena teta Marija, sobarica i domaćica.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
