Vremeplov Glasa Istre
Isti problemi provlače se Istrom gotovo 20 godina
(Arhiva Glasa Istre)
Da se povijest ponavlja dokazuju stranice Glasa Istre na današnji dan prije sedamnaest godina. Tada smo, između ostalog, pisali o problemu Kaštijuna, ali i o prosvjedu građana protiv tvornice kamene vune Rockwool. Teme su to koje su relevantne i dan danas, no ipak, naslovnicu našeg broja te 2009. godine zauzeo je slučaj kontroverznog poduzetnika Dražena Golemovića.
Golemović se u Istru doselio 2002. godine, kada je u Varvarima kod Poreča otvorio tvrtku Istra Rustica. Tada počinje graditi ruralne vile po sistemu ključ u ruke, a poslovanje ubrzo širi na izgradnju luksuznih zgrada i ugostiteljskih objekata, čime su se prihodi njegovih tvrtki navodno penjali i do vrtoglavih sto milijuna kuna godišnje.
Akcija USKOK-a
No, ime Dražena Golemovića u listopadu 2009. godine punilo je novinske stupce zbog posve drugih razloga – našao se u epicentru velike antikorupcijske akcije USKOK-a, naziva "Ipsilon".
Nakon mjesec dana provedenih u riječkom pritvoru, Golemović je upravo tih dana pušten da se brani sa slobode. USKOK ga je teretio da je stvorio mrežu korupcije u koju su bili upleteni policajci, carinici, poreznici, pa čak i tadašnja pazinska općinska državna odvjetnica Davorka Smoković, a koji su mu u zamjenu za mito, poklone i usluge, navodno pomagali u izbjegavanju carinskog nadzora i poreznih provjera. Tako je Smoković u zamjenu za dogovaranje sastanka između službenika PU istarske i Golemovića na dar dobila ogrlicu od bijelog zlata. U priču je bio uključen i Elvis Drandić, bivši pročelnik Porezne uprave u Pazinu, koji je prema optužnici Golemovića informirao o pripremi i tijeku poreznog nadzora nad trgovačkim društvima u njegovom vlasništvu, ali i o provođenju policijskih izvida nad njima.
Golemović je 2011. godine na sudu proglašen krivim te mu je dodijeljena kazna u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.
Naši su novinari 2009. godine pisali i o centru gospodarenja otpada Kaštijun, temi koja je i danas aktualna među istarskim stanovništvom. Već tada su građani bili nezadovoljni gradnjom centra, pa su tako iz građanske inicijative "Ne Kaštijun" naveli da će centar postati europsko smetlište.
- Žalosti što sve informacije dobivamo na kapaljku i nitko ne govori ni slova o opasnostima ispuštanja dioksina i furana u zrak. O štetnosti spalionica svjedoči i primjer iz južne Italije gdje se u blizini spalionice nalazi farma bikova koji se uzgajaju radi proizvodnje mozzarele, a u kojoj su pronađeni ostatci dioksina, rekao je tada na konferenciji za medije član Građanske inicijative Boris Košara.
Uz strahove od zagađenja i opasnih plinova, iz inicijative predvođene Božom Benčićem upozoravalo se i na netransparentnost projekta te visoke financijske troškove gradnje. Predlagali su da zamjenska lokacija bude područje kamenoloma u Kanfanaru, koje nije u vodozaštitnoj zoni, dok Kaštijun je, s ukupno 13 izvora pitke vode. S druge strane, iz županije su ove tvrdnje odbacivali, tvrdeći da se projekt provodi prema zakonskim propisima i ekološkim standardima, što označava početak rasprava o Kaštijunu, otpadu i smradu koji se širi zbog njega, a to je borba koja traje do danas.
Kaštijun nije bio jedina goruća tema u listopadu 2009. godine. Danas je u pitanju Koromačno i otpad iz Like, a prije sedamnaest godina građani Labinštine vodili su bitku protiv tvornice kamene vune Rockwool u Potpićnu. Naime, oko dvjestotinjak stanovnika koji su živjeli u okolici Rockwoola, na dva i pol sata zaustavili su promet na relaciji Labin - Pazin. Prosvjednici su s majicama natpisa "Ubija me Rockwool" hodali amo-tamo preko zebre, čime su onemogućili prolaz vozilima. Stanovnici su time htjeli izraziti svoje nezadovoljstvo radom tvornice i sve jačim onečišćenjem zraka, za koje su rekli da se dolaskom jeseni sve jače osjeća dim koji neugodno miriše i smeta pri disanju, pogotovo u jutarnjim satima.
Puljani imaju najskuplju košaricu
Tadašnja glasnogovornica Rockwoola Anđelka Toto Ormuž za Glas Istre poručila je da rad tvornice nije mogao biti uzrok prosvjeda jer mjerenja pokazuju da su sve emisije ispod dopuštenih granica, a prosvjednike je nazvala ekstremistima.
- Skupina ekstremista, kojoj je zatvaranje tvornice jedini prihvatljiv scenarij, manipulira informacijama predstavljajući maglu kao dim iz tvornice. Vrlo često koriste prizore i fotografije magle kako bi, stvarajući lažnu sliku, uznemirili javnost i skrenuli pozornost na sebe. Brojni članovi ekoloških udruga sada su zauzeli političke pozicije, a budući da su iskoristili Rockwool kao ekološku temu, sada nude sebe kao rješenje problema ne bi li dobili medijsku i pozornost javnosti, rekla je tada Toto Ormuž.
Dok su političke i ekološke afere potresale Istru, građani su u jesen 2009. godine vodili svakodnevnu bitku s troškovima života. Prema izračunu Nezavisnih hrvatskih sindikata za rujan te godine, potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u Puli iznosila je čak 7.222 kune, čime je Pula nosila neslavnu titulu grada s najskupljom košaricom u cijeloj državi. Samo se za prehranu trošilo gotovo tri tisuće kuna, dok su značajan dio izdataka činili i troškovi stanovanja, odjeće, higijene i prijevoza.
Prosječna neto plaća u Puli tada je pokrivala tek 80,3 posto potrošačke košarice, dok je u ostatku Hrvatske taj postotak bio znatno veći. Situacija je bila još teža za umirovljenike i obitelji bez vlastitog stana, čija su primanja jedva pokrivala osnovne životne potrebe pod teretom stalnih poskupljenja.
