Razgovor sa županom
Boris Miletić: Dvadeset godina podrške građana najveća su mi motivacija za daljnji rad
(Snimio Milivoj Mijošek)
Istarski župan Boris Miletić nedavno je obilježio prvu godišnjicu svog drugog mandata na čelu Istarske županije. Iako je oba mandata osvojio s malom prednošću u drugim krugovima lokalnih izbora ispred kandidata SDP-a, sklapanjem koalicije s IDS-om njegov drugi mandat protječe poprilično mirno i bez velikih potresa.
Miletić sa svojim suradnicima provodi program uz potporu koalicijskih partnera u Županijskoj skupštini, a taj se program, kako i sam kaže, temelji na tri stupa: zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj skrbi. Osim toga, Boris Miletić ove godine obilježava i 20 godina otkako je prvi put izabran za gradonačelnika Pule pa se u razgovoru za Glas Istre osvrnuo i na svoju cjelokupnu političku karijeru.
Proaktivnim mjerama do rezultata
Iza vas je prva godina drugog mandata župana Istarske županije, kako bi je ocijenili i što biste izdvojili kao ključne poteze ili projekte?
- Prvu godinu drugog mandata ocijenio bih prije svega kao jedno izuzetno uspješno i stabilno razdoblje, koje predstavlja kontinuitet onoga što smo započeli u prve četiri godine. Jako je bitno što smo vrlo jasno definirali prioritete rada u Istarskoj županiji, a to su područje zdravstva, socijalne skrbi, te obrazovanja i sporta. To su tri ključna područja i ono što vidim na terenu u razgovorima s našim građanima, je da ljudi prepoznaju ono što radimo i vide promjene na bolje. Te su promjene vidljive unatoč svim izazovima koje imamo, poput nedostatka kadrova u sva tri područja.
Međutim, proaktivnim mjerama koje je Istarska županija kreirala i provodi došli smo do konkretnih rezultata. Samo naš program mjere za zadržavanje i privlačenje deficitarnih kadrova u javno-zdravstvenom sustavu i sustavu socijalne skrbi je donio rezultate i danas imamo preko 70 novih liječnika. Pritom ne smijemo zanemariti ni velik broj onih koji su upravo zahvaljujući tim mjerama ostali raditi u javnozdravstvenom sustavu i sustavu socijalne skrbi. Na tim mjerama radimo i dalje, gledamo kako ih dodatno proširiti i unaprijediti, jer je to izazov s kojim se susreće ne samo Istarska županija. On je jako naglašen u čitavom području jadranske Hrvatske, od Dubrovnika do Istre, ali prisutan je i u državama cijele Europske unije. U tom smislu nismo neki izdvojeni slučaj ni izuzetak.
Postoji li nešto za što vam je žao što niste napravili u ovom razdoblju?
- Postoji jedna stvar koja me baš jako muči i koju želim riješiti, ali to Istarska županija ne može učiniti sama, nego isključivo u suradnji s jedinicama lokalne samouprave i komunalnim poduzećima u njihovu vlasništvu. Naravno, radi se o Kaštijunu. To je nešto što narušava kvalitetu života ljudi, ne samo u južnoj Istri, već u cijeloj županiji. Meni je neprihvatljivo da smrad s Kaštijuna narušava kvalitetu života u tom dijelu Istre. Međutim, to ne može riješiti sama Istarska županija kao jedinica regionalne samouprave, niti Grad Pula kao većinski vlasnik Centra. Rješenje je moguće jedino u suradnji sa svim ostalim gradovima i općinama, odnosno komunalnim društvima čiji su osnivači, a koja primarno prikupljaju komunalni otpad od građana i gospodarstva.
Imate li neki prijedlog za rješenje tog problema jer se čini kako se već duže vrijeme loptica odgovornosti prebacuje s jedne stranu na drugu, a građani žive u teškim uvjetima?
- Konstantno predlažemo rješenja, a u prvom redu ono je u izdvajanju ostataka hrane iz miješanog komunalnog otpada. Naime, u strukturi otpada koji dolazi u regionalni centar ne bi smjelo biti prevelikog udjela ostataka hrane jer to povećava vlagu, a upravo to stvara smrad, pogotovo u ljetnim mjesecima. Svi dosadašnji direktori Kaštijuna i sve razine vlasti, od lokalne do državne, tvrdili su da tehnologija sama po sebi nije upitna i da ne bi smjelo dolaziti do tako intenzivnog smrada koji umanjuje kvalitetu života građana u okolici Centra. No, to se ipak događa. Dio rješenja svakako je izdvajanje ostataka hrane iz komunalnog otpada, ali i daljnja ulaganja u nove tehnologije. Takve odluke trebalo bi donijeti nakon što se napravi ovaj prvi iskorak u odvajanju biootpada, no upravo zato stalno naglašavam da je za rješenje ovog problema potrebna iskrena suradnja svih sudionika u sustavu gospodarenja otpadom, od primarne selekcije i prikupljanja otpada, preko obrade, pa sve do korištenja i oporabe goriva iz otpada koje se proizvodi u Centru. Ključno je već u fazi primarnog prikupljanja izdvojiti ostatke hrane i tu prije svega mislim na ugostiteljski sektor, koji proizvodi velike količine takvog otpada. Uvjeren sam da bismo na taj način u relativno kratkom roku mogli napraviti velike pomake i značajno smanjiti neugodne mirise s Kaštijuna, a to bi svima nama trebao biti zajednički cilj.
Možete li procijeniti razliku u Istri danas i kakva je bila prije pet godina kada ste postali župan?
- Bit ću malo subjektivan i reći ću da živimo u najljepšem dijelu svijeta, ali važnije od toga jest da imamo stabilno gospodarstvo, izuzetno visoku razinu sigurnosti ljudi koji ovdje žive i rade te da smo privlačna regija. Navedeno potvrđuju podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima se u Istru značajno više ljudi doseljava nego što iz nje odlazi.
To znači da je kvaliteta života u Istri vrlo visoka, a smatram i da još u Istri još uvijek živi i taj jedan duh zajedništva. Primjer za to bila je i moja inicijativa za obnovu dječjeg odjela u županijskoj Specijalnoj bolnici "Martin Horvat" u Rovinju, oko koje su se svi načelnici i gradonačelnici usuglasili. Prihvatili su moju inicijativu i zajednički smo financirali obnovu. Taj duh zajedništva je nama u Istri jako važan, bez obzira na političke razlike koje među nama postoje, što je sasvim normalno.
Priuštivost je u posljednje vrijeme vrlo popularna riječ, ne samo kod hrvatskih političara, je li Istra regija priuštiva za život, prije svega mladih obitelji?
- Sigurno je da stupanj razvijenosti regije donosi i određene izazove. Posebice se to odnosi na rast cijene kvadrata stana, kvadrata zemljišta i pojedinih usluga, zbog čega dio naših građana teže dolazi do onoga što im je potrebno. Posebno je to velik izazov za mlade obitelji i zato radimo na nizu projekata za koje mi je drago da su prepoznati i na državnoj razini.
Aktivno tržište rada
Taj se problem najviše osjeti u priobalnom dijelu Hrvatske i u Zagrebu, zbog čega se krenulo s modelom priuštivog stanovanja kako bi se ljudima olakšao pristup jednoj od temeljnih životnih potreba - krova nad glavom. I mi smo u tom smislu već poduzeli konkretne korake. Podsjetit ću na izgradnju 22 stana u dijelu bivše Mornaričke bolnice, koje smo prenamijenili za naše deficitarne kadrove. Ne znam koja je još županija napravila nešto slično, a čak mislim da smo u tome bili i prvi.
Ono što je danas sigurno velika razlika u odnosu na razdoblje od prije dvadeset godina jest stanje na tržištu rada. Danas imamo vrlo aktivno tržište rada i držim da svatko tko želi raditi može pronaći posao. Nekada smo se bavili pitanjem kako zaposliti nezaposlene ljude, a danas je glavno pitanje, kako za gospodarstvo tako i za javni sektor, kako pronaći kvalitetan i odgovarajući kadar. To pokazuje koliko su se okolnosti promijenile i koliko je važno na te izazove znati odgovoriti.
Ostaje pitanje turizma i koliko tu još ima prostora prije nego što počne još više utjecati na kvalitetu života stanovnika Istre. Kakav je vaš stav po tom pitanju?
- Ključna je kvaliteta. Možda već i sam sebi ispadam dosadan jer to ponavljam kao papagaj, ali u apsolutnim brojkama kada govorimo o turističkoj godini, onaj najintenzivniji dio, odnosno špicu turističke sezone, već smo popunili. Zato trebamo razmišljati o velikom prostoru koji imamo u jesenskim, zimskim i proljetnim mjesecima, kada možemo ostvariti znatno bolje rezultate. Ljetne mjesece u kvantiteti više ne možemo povećavati, nego trebamo raditi na kvaliteti. Zato mi je drago što to prepoznaju i brojne djelatnosti povezane s turizmom - od poljoprivrednika i maslinara, koji ponovno ostvaruju izvrsne rezultate na svjetskim natjecanjima, do naših vinara koji su i ove godine ostvarili sjajne uspjehe na Decanteru, kao i proizvođača drugih autohtonih proizvoda poput sira, meda, pršuta i kobasica. Svima njima kvaliteta je na prvom mjestu. Spoj vrhunske kvalitete i tržišta kroz koje godišnje prođe pet milijuna ljudi nešto je na čemu možemo dodatno graditi naš razvoj. Jedino kvalitetom, s obzirom na naš položaj i veličinu, možemo biti konkurentni u svijetu.
Okrenimo se malo politici, jeste li zadovoljni suradnjom s IDS-om na županijskoj razini?
- Suradnja je dobra i zajednički se dogovaramo oko ključnih odluka. Mislim da se jako dobro razumijemo, s obzirom na to da su naši programi u velikoj mjeri komplementarni, pa je i razina suglasja poprilično visoka. Kao što uvijek ističem, dijalog i suradnja nemaju alternative. Jedino tako možemo ići naprijed.
A što kažete na rad oporbe Županijskoj skupštini?
- Oporba ima svoju funkciju i to je sasvim normalno. Živimo u demokraciji i svatko ima pravo na svoje mišljenje. Po meni je to pozitivno jer je oporba korektiv vlasti i to mi je potpuno prihvatljivo. Volim i cijenim konstruktivnu kritiku i nakon toliko godina u politici mislim da sam stekao dovoljno iskustva da znam prepoznati kada je kritika doista konstruktivna.
Ako netko kaže: "Gledajte, ovo bi bilo bolje napraviti na ovaj način" i to argumentira, mislim da samo netko tko je jako tvrdoglav ili ne želi dobro sebi i svom zavičaju, može takav prijedlog odbiti. S druge strane, kritika radi same kritike, samo zato što dolazi iz oporbe, dio je političkog folklora. I to razumijem, ali takav pristup ne podržavam. U svom političkom radu, osim što sam obnašao izvršne dužnosti, bio sam i zastupnik u Hrvatskom saboru kada smo bili u oporbi. I tada sam, kad god sam nešto kritizirao, nastojao ponuditi i rješenje. Hoće li ono biti prihvaćeno ili neće, to je druga stvar, ali po meni je upravo to kvalitetan rad oporbenog zastupnika ili vijećnika. Uostalom, mislim da sam svojim radom pokazao da sam kvalitetne amandmane na prijedlog proračuna uvijek prihvaćao. To najbolje potvrđuje da uvažavam različita mišljenja i kvalitetne prijedloge.
Prije 20 godina, dakle 2006. godine, postali ste gradonačelnik Pule, možete li procijeniti koliko se Boris Miletić promijenio u tih 20 godina, prije svega u političkom smislu?
- Imam nešto više sijede kose, ali bar je kosa još uvijek na glavi (smijeh). S druge strane uvijek sam volio puno raditi i tako je i dan danas jer je to jednostavno moj način života. U tih 20 godina stekao sam veliko iskustvo. To je nešto što se ne može naučiti ni u školi niti na fakultetu, već se stječe radom te kroz različite situacije i izazove s kojima se susrećete u životu i poslu.
Prema tome, sigurno sam danas mudriji i iskusniji nego prije 20 godina, ali istodobno imam jednaku energiju, želju za radom i za poboljšanjem stvari. Upravo me to i dalje gura naprijed. U konačnici, u politici, nakon toliko izbornih ciklusa u kojima vam građani iznova daju povjerenje, to je s jedne strane potvrda da prepoznaju vaš rad i rezultate, a s druge vam daje dodatnu energiju i motivaciju da budete još bolji. To mi je možda i najveća nagrada. I danas, kada šetam ulicama, trgovima ili drugim dijelovima Istre i priđu mi ljudi koje uopće ne poznajem, pruže mi ruku i daju podršku, to mi jako puno znači. Upravo mi takvi susreti daju dodatnu motivaciju i energiju da budem još predaniji onome što radim.
Ima li nešto što bi promijenili i što bi drugačije napravili u tih 20 godina?
- Kada gledamo to razdoblje, treba imati na umu da Hrvatska do 2013. godine nije bila punopravna članica Europske unije. Financijske mogućnosti tada su bile znatno manje nego danas, a tome u prilog govore i brojne investicije koje danas provodimo zahvaljujući europskim sredstvima. Mislim da je u obnašanju ove časne dužnosti najvažnije ostati čvrsto na zemlji, gledati ljude u oči i zadržati dosljednost. Vjerujem da ljudi to prepoznaju i da je upravo to jedan od razloga zbog kojih mi već toliko izbornih ciklusa daju svoje povjerenje.
A kako kao bivši gradonačelnik komentirate trenutačno stanje u Puli, vodi li se Pula danas dobro?
- Ne mogu komentirati rad drugih čelnika jer mislim da to ne bi bilo korektno. Mogu samo reći da i s prethodnim i sa sadašnjim gradonačelnikom imam korektan odnos. Županija i najveći grad moraju imati kvalitetnu suradnju. Uvijek ističem da je uloga župana povezivati općine i gradove sa županijom te s državnim tijelima, ministarstvima, Vladom i Uredom predsjednika. Upravo tako doživljavam svoju ulogu: kao kohezivni faktor. Moja su vrata svima otvorena, a jednako tako osjećam da sam dobrodošao u svakoj jedinici lokalne samouprave, kako u Istri, tako i izvan naše županije.
O brodogradilištu Uljanik
Kažete da ste kohezivni faktor između gradova i države, možete li se onda založiti kod predsjednika Vlade da preispita odluku o prodaji Uljanika jer se čini kako su i vodstvo tvrtke i sindikati protiv tog plana?
- Mislim da bi trebalo preispitati tu odluku jer su se okolnosti u međuvremenu promijenile. Uljanik danas ima svoju razvojnu šansu i potencijal, osobito s obzirom na svjetske okolnosti. Znamo da ovakvu lokaciju za brodogradilište nećete baš naći na Mediteranu. S druge strane, u Uljaniku radi još velik broj ljudi koji imaju znanje i iskustvo, što nije nikako zanemarivo. Danas je svima jasno da lokalna i regionalna samouprava nisu bile te koje su odlučivale o smjeru kojim će brodogradilište ići. Mislim da oko toga više nema dvojbi. S obzirom na broj ljudi koji danas rade tamo i površinu koju Uljanik ima u svojoj koncesiji, taj bi prostor trebalo iskoristiti na najbolji mogući način. Kada to kažem, mislim na otvaranje većeg broja radnih mjesta, stvaranje veće dodane vrijednosti te na mogućnost razvoja popratnih djelatnosti koje mogu biti povezane i s obrambenom industrijom. Ne mislim pritom na proizvodnju municije, već na određene poslove koji su u sklopu brodogradnje ili su komplementarni s koncesijom. Ne vidim razloga zašto od toga bježati.
Zadovoljni ste sa suradnjom s Vladom i premijerom?
- Kao što sam rekao, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju otvorile su se znatno veće financijske mogućnosti, kako za Vladu, tako i za regionalnu i lokalnu razinu. To se danas itekako osjeća. Ova Vlada pokazuje razumijevanje za potrebe Istarske županije i o tome otvoreno razgovaramo. U prilog tome govore i određene političke odluke koje nisu nužno izravno vezane uz financije. Više sam puta istaknuo da dovršetak Istarskog ipsilona nije financijski opteretio državni proračun, ali je bilo potrebno donijeti političku odluku kojom se koncesionaru omogućilo da taj projekt dovrši. Isto vrijedi i za novi razvojni projekt povezivanja Žminja i Labina, odnosno pretvaranja Istarskog ipsilona u X. I to je prije svega politička odluka. Uvijek sam bio stava da ono što je dobro treba jasno pohvaliti, a s onim s čime se ne slažete također treba otvoreno reći i ponuditi protuargumente kako bi se nešto moglo napraviti bolje.
S čime se ne slažete i gdje vidite prostor za napredak u odnosima sa Zagrebom?
- Pa kad govorimo o neslaganju, ne slažem se s načinom izračuna indeksa razvijenosti. Ne slažem se s time da pojedine općine u središnjoj i sjevernoj Istri, poput Gračišća, Cerovlja, Karojbe ili Lupoglava, budu svrstane među najrazvijenije. Dobro znam da situacija u tim sredinama nije ista kao u obalnim gradovima i općinama. O tome sam jasno i javno govorio na posljednjem sastanku Vijeća za regionalni razvoj, gdje sam iskazao da bi trebalo takvu odluku preispitati i pokušati uspostaviti pravedniji sustav.
Isto tako, prilikom otvorenja Centra za starije osobe u Medulinu, kojem su nazočili predsjednik Vlade i ministar Ružić, javno sam rekao da bi trebalo preispitati način subvencioniranja domova za starije osobe. Smatram da bi pritom trebalo uzeti u obzir imovinski cenzus korisnika i na temelju toga utvrditi tko ima pravo na subvenciju, umjesto da jedini kriterij bude redoslijed prijave na listu čekanja. Mislim da bi takav model bio pravedniji.
Jeste li ipak zabrinuti smjerom kojim država ide i slažete li se da je Hrvatska otišla malo u desno?
- Nije malo, nego je dosta otišla u desno i to je vidljivo. Po meni to nije dobro i nije primjereno. Mislim da smo trebali ići u jednom drugačijem smjeru, koji je gotovo već bio zaživio, ali se u međuvremenu poremetio. I u drugim europskim, ali i svjetskim zemljama vidimo da zbog određenog nezadovoljstva jačaju politički ekstremi, kako na ljevici, a posebno na desnici. U tom smislu Hrvatska nije izdvojen slučaj. Uloga vlasti je voditi računa o takvim pojavama i spriječiti da se ekstremi razviju i ojačaju jer ih je, kada jednom uzmu maha, puno teže smiriti.
I za kraj, koji su vam planovi do kraja mandata, koji će biti ključni razvojni projekti Istarske županije u iduće tri godine?
- Plan je nastaviti puno raditi i završiti investicije kojih u ovom trenutku imamo uistinu mnogo. U tijeku su projekti vrijedni oko 150 milijuna eura, a riječ je o ulaganjima u obrazovanje, lučku infrastrukturu, sportske dvorane, ceste, zdravstvo, domove za starije osobe i niz drugih područja. Takav investicijski ciklus Istarska županija još nikada nije imala i mi ćemo sve te projekte sigurno uspješno privesti kraju.
Istodobno se otvaraju i novi izazovi. Posebno me veseli otvaranje Banke hrane, kojom ćemo, s jedne strane, pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija, a s druge smanjiti bacanje hrane. Drago mi je i što je otvoren Centar za sigurniji internet. To možda nije financijski među najvećim projektima, ali je u današnje vrijeme iznimno važan jer pruža pomoć i podršku djeci i roditeljima.
