Obitelj Loredan mletačka je plemićka obitelj, prisutna i u hrvatskim krajevima, koja je odigrala značajnu ulogu u povijesti čitavog Sredozemlja. Kao politička dinastija tijekom kasnog srednjeg vijeka, renesanse i ranog suvremenog razdoblja, obitelj je iznjedrila niz poznatih ličnosti: duždeve, državnike, magnate, prokuratore, providure, podestate, vojne zapovjednike, pomorske kapetane, crkvene velikodostojnike, književnike i odvjetnike.

U nas su Loredani bili osobito povezani s Istrom. Djelovali su kao kapetani, podestati, kaštelani i biskupi Kopra, Umaga, Pule, Svetoga Lovreča Pazenatičkoga i Motovuna.

Godine 1817. potvrđeno im je plemstvo, a 1820. godine dobili su naslov knezova Habsburške Monarhije.

Legendarno bogatstvo

Bogatstvo obitelji Loredan bilo je legendarno, a vrhunac je doseglo vjerojatno u 18. stoljeću, kada su posjedovali brojne palače kao i stotine imanja i goleme zemljišne posjede na teritorijima Republike, prvenstveno u Venetu, Furlaniji, Istri i Dalmaciji. Osim trgovine svilom i začinima, sudjelovali su i u trgovini robljem, te su više puta optuženi za lihvarenje, korupciju i ubojstva, a jedan od najvećih kamatara bio je Leonardo Loredan.

Portret dužda Loredana - Giovanni Bellini, 1501.

Prijelomna godina za obitelj bila je 1535., kada je Mletačka Republika odlučila privatizirati barbanski i rakljanski feud, kojeg su Loredani kupili za 14.760 dukata. Naime, unuci dužda Leonarda, braća Lunardo, Lorenzo i Fancesco na dražbi su 1535. ili 1536. godine kupili Barban i Rakalj. Pretvorili su ih u jedan feud, koji se održao sve do 1869. godine i bio jedina istarska gospoštija koja se mogla naslijediti i u ženskoj lozi. Njime su upravljali preko kapetana sa sudbenom i političkom vlašću te su ondje uveli cjelovit pravni i gospodarski sustav. Posjedovali su i palače u Barbanu i Raklju, na kojima su uklesani obiteljski grbovi i godine 1536., odnosno 1543.

Godine 1606. obitelj je pretvorila istočni dio već postojećeg dvorca u Barbanu u palaču koja i danas nosi njihov grb. Loredani su, međutim, izabrali Rakalj kao svoju ljetnu rezidenciju zbog svog primorskog položaja i ugodnije klime. Zastupao ih je kapetan. Srušili su stari kaštel i na istom mjestu izgradili palaču, te župnu crkvu Sv. Nikole. O crkvi biskup Dragutin Nežić piše: "Kad su gradili sadašnju crkvu Sv. Nikole, produžili su crkveni prostor sve do zvonika, koji potječe iz 1585. Budući da su crkveni prostor proširili na desno, sav je desni zid morao biti iznova građen, a možda i lijevi, premda predaja kaže da je ta strana crkve naslonjena na zid kaštela. I visina sadašnje crkve daleko nadvisuje visinu stare. Crkveno je pročelje moralo biti građeno posve iznova jer je prostor nove crkve produžen u pravcu glavnih vratiju. U ispravi koju je o posveti izdala pulska biskupija piše da je 1701. godine crkva Sv. Nikole u Barbanu sagrađena od temelja (a fundamentis erecta)".

Obitelj Loredan zadržala se na tom području sve do 1868. godine.

Mletački dužd Leonardo Loredan

Duždevska čast u Veneciji načelno je bila doživotna pa je Leonardo Loredan (1436. – 1521.) na položaju dužda bio do smrti, gotovo 20 godina, nakon što je taj položaj preuzeo od svog prethodnika, Agostina Barbariga. Prosječno su mletački duždevi bili među najstarijim šefovima država u Europi, jer su na duždevski položaj obično birani u starijoj dobi. Tako je i Leonardo Loredan za dužda izabran kad je bio u 64. godini života. Uspio je poživjeti do svoje 85. godine.

Grb obitelji Loredan

Leonardo Loredan bio je prvi dužd u obitelji od 1501. do 1521. godine, u vrlo važnom razdoblju povijesti Venecije. Postao je 75. dužd Mletačke Republike i njegova se vladavina smatra jednom od najvažnijih u povijesti Venecije. Mletačka Republika u tom je vremenu uspjela postići veliki teritorijalni opseg u Italiji, no tada su se ostale sile udružile protiv nje i gotovo je uništile u sudbonosnoj bitki kod Agnadella. Venecija je prilikom te bitke u jednom danu izgubila ono što je stjecala tijekom 800 godina. Postojala je čak opasnost da bude dokrajčena, no na kraju se, na čelu s duždem Loredanom, izvukla iz pogibelji. Dužd Loredan postao je zbog tog uspješnog mletačkog preživljavanja i oporavka jednom od najslavnijih figura u povijesti Republike. Znamenit je njegov portret koji je izradio Giovanni Bellini.

Rođen je kao najstariji sin Gerolama Loredana di S. Vitalea i Donate Donà di Natale. Nakon dobrog klasičnog obrazovanja, s uspjehom se posvetio trgovini u Africi i na Levantu, kako bi povećao obiteljske financije. Imao je brata Pietra (1466.–1510.) i sestru Caterinu Loredan, koja je udajom za dužda Antonija Grimanija postala mletačka dogaressa.

Godine 1461. Leonardo se oženio Giustinom Giustiniani di Pancrazio di Marco, iz bogate obitelji S. Moisèa, koja je umrla 1500. godine, godinu dana prije nego što je Leonardo postao dužd, s kojom je imao devetero djece.

Leonardo je svoj politički uspon počeo 1455. godine, u dobi od devetnaest godina, kada je postao odvjetnik u pravnoj firmi koja se uglavnom bavila financijskim skandalima i bankrotima. U nekoliko je navrata bio je član Vijeća mudraca. Kada je 1492. godine izabran za prokuratora Sv. Marka, jednog od najistaknutijih ureda Republike, omogućen mu je uspon na sam politički vrh države.

Umro je prije 505 godina, 22. lipnja 1521. godine. Pokopan je u Bazilici sv. Ivana i Pavla u Veneciji.

Loredanova palača u Raklju

Crkveni velikodostojnici

Giovanni Loredan služio je kao biskup Kopra od 1390. do svoje smrti 1411. Od 1354. godine bio je prezbiter Bazilike svetog Marka u Veneciji. Zabilježeno je da je 1391. godine posvetio crkvu Sv. Jurja u Piranu. Pokopan je u katedrali Uznesenja Marijina u Kopru.

Marco Loredan († 1577.) bio je svećenik i senator kojega je papa Julije II. imenovao za biskupa Nina, a tu je dužnost obnašao od 1554. do 1577. Papa Grgur XIII. imenovao ga je apostolskim upraviteljem i nadbiskupom Zadra, gdje je boravio od 1573. do svoje smrti 1577. godine.

Teodoro Loredan Balbi (1745. - 1831.) bio je posljednji novigradski biskup, a tu je dužnost obnašao od 1795. do svoje smrti 1831. Za svećenika je zaređen 1768. Njegov stric bio je pulski biskup Giovanni Andrea Balbi. Godine 1795. doktorirao je teologiju na Sveučilištu u Padovi, a iste godine papa Pio VI. imenovao ga je za biskupa u Novigradu. Jedno vrijeme bio jedini biskup u Istri. Papa Lav XII. ukinuo je 1828. godine novigradsku biskupiju koja je postala dijelom Tršćanske biskupije. Pokopan je u crkvi Sv. Agate u Novigradu, a njegovi posmrtni ostaci preneseni su 1852. godine u biskupsku grobnicu u katedrali.

Povezane vijesti

• ANALIZA CIJENA: Tko želi apartman na atraktivnim lokacijama u Istri, morat će "istresti" pravo malo bogatstvo
• ISTARSKA BIROKRACIJA: U Gradu Puli je očekivano najviše zaposlenih, ali iznenađenje je grad na drugom mjestu. Plaće uvjerljivo najveće u općini koje se mnogi ne bi ni sjetili
• Pula će u Novu godinu ući s Belanom, Umag s Joletom, Rovinj s Plavim Orkestrom, a Porečane će zabavljati Toni Cetinski