Spomendan
Kako je Rovinj postao prvi dom salezijanaca i ušao u povijest Hrvatske: Priča o don Ivanu Boscu
?
Danas, 31. siječnja, Katolička crkva spominje se svećenika don Ivana Bosca, utemeljitelja salezijanaca. Rođen je 16. kolovoza 1815. godine u talijanskom mjestašcu Becchi u općini Castelnuovo d’Asti (danas Colle Don Bosco) u blizini Torina. Za svećenika je zaređen 1841. godine. Salezijansku družbu za odgojni rad s djecom i mladima, utemeljio je 1854. godine u Torinu pod geslom "Dobar kršćanin i pošten građanin". Sveta Stolica potvrdila je Salezijansku družbu 1874. godine, a don Bosco ju je nazvao po svetom ženevskom biskupu Franji Saleškome.
Za svoga života osnovao je salezijance, kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike i udruženje štovatelja Marije Pomoćnice.
U neumornom radu trpio je napade, a preživio je i dva atentata, 1848. i 1852. godine. Umro je 31. siječnja 1888. u Torinu. Blaženim je proglašen 1929. godine, a svetim na Uskrs 1934. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1988. godine ocem i učiteljem mladeži, a njegov preventivni sustav ponudio Crkvi kao odgojnu metodu.
Dogovori o dolasku u Rovinj
Ostat će zabilježeno da su prvi salezijanci na tlu današnje Hrvatske došli 6. listopada 1913. godine. Tu će ostati do 1956. godine, relativno kratko, ali uzbudljivo razdoblje. Od prvih kontakata do njihova dolska proći će 35 godina. Kroničari su zapisali da je 1878. godine don Bosca u Torinu posjetio rovinjski župnik Luigi Medolin i od njega dobio obećanje da će, kada to bude moguće, nešto učiniti za Rovinj. Bilo je to samo četiri godine nakon osnutka salezijanske družbe. Njihov dolazak Rovinj obnovio je 1909. godine župnik Mihovil Rua. Želja im se ostvarila kada je dobrotvorna udruga udovice Margerite Angelini kupila teren i pripremila zgradu u kojoj će se smjestiti.
Dječaci i mladići s oduševljenjem su se uključili u aktivnosti salezijanskog zavoda. Ubrzo nakon otvorenja, 13. listopada 1913. godine, okupilo se 450 dječaka i mladića.
Zbog ratnih prilika salezijanci su 1915. godine napustili grad, da bi se opet vratili 1918., pa deset godina kasnije iznova prestali djelovati po nalogu Benita Mussolinija. Lateranskim ugovorom 1929. godine konačno je Crkvi dopušten rad u odgojnim zavodima, pa tako i salezijancima u Rovinju.
Oratorij generator aktivnosti
Oratorij salezijanaca bio je središte i glavni generator društveno-prosvjetiteljskih i kulturnih aktivnosti. Imali su posebno lijepo kazalište koje je bilo epicentar mnogobrojnih kulturnih aktivnosti; u njemu su se prikazivale prve filmske projekcije, igrale razne predstave i igre, izvodila se i slušala glazba u rasponu od opereta, klasične i sakralne pa sve do limene glazbe. Svoj prvi koncert limena glazba održala je 11. rujna 1922. godine, a mladi glazbenici hodočastili su 1934. godine u Torino, posljednje počivalište don Bosca.
Rad salezijanaca bio je plodan i u duhovnim zvanjima. Istakla su se dvojica Rovinjaca: don Pietro Mangetti (1922.-1982.), koji je postigao doktorate iz teologije, filozofije i psihologije, bio profesorom u raznim ustanovama i na kraju ravnateljem ustanove Centro di orientamento professionale u Veroni; don Marcello Glustich (1919. – 2005.), koji je doktorirao teologiju na Gregorijani u Rimu, odlazi kao misionar u Kinu, gdje je u Šangaju zaređen za svećenika 1948. godine. U Pekingu je otvorio salezijanski oratorij, protjeran je 1954. godine, odlazi u Hong Kong, pa na Tajvan, odakle se vraća u Italiju.
U veljači 1993. godine, zajedno s don Ettorem Malnatijem, generalnim vikarom tršćanske biskupije, posljednjim tajnikom biskupa Antonija Santina, zatražio je od porečkog i pulskog biskupa mons. Antuna Bogetića ponovno otvaranje salezijanskog oratorija u Rovinju. To se tada nije ostvarilo.
Nakon Pariških ugovora, kada je Istra pripala Hrvatskoj, i kada su stanovnici mogli birati između ostanka i odlaska, salezijanci su 1947. godine odlučili optirati za Italiju. U Rovinj iz Zagreba tada dolazi don Frane Gulešić (1901.–1993.), nadareni i originalni propovjednik i pučki misionar. Nakon njega tu su djelovali don Stanko Rebek i konačno don Srećko Radman (1892.–1974.).
Odlazak i ponovni povratak u Rovinj
Komunistička vlast oduzela je 1949. godine salezijancima zgradu oratorija i dodijelila im kuću obitelji koja je optirala u Italiju. Kad se 1955. godine otvorila mogućnost da salezijanci u Rijeci prime skupinu mladića za gimnaziju i bogosloviju, salezijanci napuštaju grad sv. Fume. U toj će se zgradi 1956. godine smjestiti sedam redovnica, sestre uršulinke iz Škofje Loke, koje su se odazvale pozivu porečkog i pulskog biskupa dr. Dragutina Nežića. Sestre uršulinke hrvatske provincije doći će u Rovinj 1972. godine.
Krajem rujna 2020. godine salezijanci u Rovinju ponovno imaju u posjedu svoju kuću s obzirom na odlazak uršulinki. Nakon gotovo 50 godina službe u Rovinju, grad je napustila posljednja uršulinka, časna sestra Ivana, rođena u Privlaci kraj Zadra.
To je novi početak djelovanja don Boscovih sljedbenika u Istri.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
