Furio Radin u hrvatskoj je javnosti najpoznatiji kao saborski zastupnik za talijansku nacionalnu manjinu u Hrvatskom saboru, a tu funkciju obnaša od 1992. godine.

Riječ je o saborskom zastupniku s najduljim stažem u hrvatskoj povijesti, sa službom koja traje više od trideset ljeta. Jedan je, također, i od zamjenika predsjednika Sabora, a malo ljudi zna da je ovaj diplomirani psiholog doktorirao na autoritarnosti te se intenzivno, tijekom akademske karijere, bavio navijačkim skupinama, što je bio i povod za naš razgovor u kojem smo se, osim spomenute teme, dotakli i samostalnih umjetnika, odnosa predsjednika i premijera, pozicije talijanske manjine u Hrvatskoj danas, ali i političke ostavštine.

Kako gledate na navijačke skupine danas i možete li povući paralele – kakve su prirode one bile kada ste se njima krenuli baviti, a kakve su danas?

– Pribjegavanjem nasilju navijačke subkulture pokazuju, zapravo, svoju slabost. Od svih načina na koje se voli svoj klub, nasilje je ne samo primitivan i amoralan, već i najgluplji.

U svim suvremenim mladim generacijama postojale su i agresivne subkulture. Ali, jedno je prodavanje cigli da bi prelazio cestu, ili kvartovske tučnjave, a sasvim drugo cipelarenje do krvi i udaranje tupim predmetima, dok je treće nošenje hladnog oružja s namjerom ranjavanja, pa i ubijanja pripadnika drugog, u ovom slučaju nogometnog plemena.

Ovo je kriminal, ali griješimo ako mislimo da nema veze s današnjim svijetom nogometa, posebno zato što je nogometni biznis često podjednako prljav i sam često koketira s ekstremnim navijačima bez kojih, očito, ne može egzistirati jer ne živi samo na uspjesima reprezentacije, doprinosi tu i eskalaciji nasilja.

Ovo što se, nažalost, dogodilo u Grčkoj, odnosno ova nesreća s puno ranjenih i jednim mrtvim čovjekom, pokazuje da se taj svijet i ta pojava promijenila u određenim odlikama, ali nije u samoj biti.

Jeste li ikad mislili devedesetih godina da ćete koalirati s HDZ-om? O odnosu Tuđmanovog HDZ-a i Istre ne govorite baš afirmativno.

– Prema Istri, Tuđman se ponio loše, i to je činjenica. Prema onima koji se s njime nisu slagali i prema onima koji su bili "krive" nacionalnosti.

A sada ću reći nešto što se većini neće svidjeti: politika HDZ-a danas pripada desnom centru, a ne desnici. Problem je korupcija, a ne ideologija.

Drugim riječima, da je SDP bio na vlasti onoliko dugo koliko i HDZ, danas bismo tako govorili o njima. I ne, nisam mislio da ću jedan dan koalirati s HDZ-om, ali sam bio siguran da ću surađivati sa svima koji ne zastupaju neku ekstremnu ideologiju.

Razlog? Dobro predstavljanje talijanske zajednice u Hrvatskoj, što mi je uostalom i u opisu radnog mjesta.

Povezane vijesti

• IDS I RADIN: Prekinimo agoniju, izađimo na izbore!
• EDI GOBO, bivši tajnik i dugogodišnji član IDS-a: Pitanje autonomije je za nas uvijek bilo funkcionalno pitanje. Nije stvar u fizičkom odcjepljenju, nego o želji da oni preko Učke MAKNU RUKE OD NAŠEG TAKUINA
• DALIBOR PAUS, predsjednik IDS-a u velikom intervjuu govori o situaciji u Puli, Ivanu Jakovčiću, vodnjanskom IDS-u, odnosima s Miletićem, posrtaju stranke kojoj je na čelu i planovima za povratak