Počela je raditi u Ližnjanu kao 21-godišnjakinja, danas, nakon punih 40 godina rada, učiteljica Branka Puškadija upravo je ispratila tko zna koju po redu svoju generaciju učenika i najesen je čekaju ponovno prvašići. "Ispratila sam svoje visoke četvrtaše, jedan dječak i djevojčica su skoro kao ja visoki, i čekam opet one malene", kaže Branka. U školu je došla na poziv ondašnjeg ravnatelja pokojnog Dušana Ostojića, kao zamjena za kolegicu koja je bila na porođajnom, a Branka je također s malom bebom, tek rođenim sinom od mjesec i pol dana, prihvatila posao u Ližnjanu. Na nagovor svoje mame, kaže, koja je rekla da će čuvati unuka.

- Jako mi je bilo teško ostaviti ga, ali budući da nisam dojila, mama me je doslovno potjerala na posao. Moj suprug nije bio za to, ali je rekao, ti odlučuješ. Zvali su me na zamjenu i da će to vjerojatno biti za stalno. Nažalost, umro je učitelj Bogdan i uzeli su me za stalno. Jako mi je žao da sam na taj način došla na to radno mjesto jer je on bio predivan učitelj. Škola u Ližnjanu u istoj je zgradi i danas, samo je adaptirana, tu su nekad stanovali učitelji, pokojni Bogdan, poslije kolegica Dubravka Kalčić, i bile su samo dvije učionice i vrtić. Onda su bila samo tri razreda u Ližnjanu i tri u Šišanu, sada obje škole imaju po četiri razreda, čime se rasteretila matična škola u Medulinu, kaže Branka.

Od malena je htjela biti doktorica, međutim njezin pokojni otac Milovan Cukon bio je profesor u Tehničkoj školi u Puli i rekao je, ne, ne, Branka, ti ćeš biti učiteljica. Danas mu je jako zahvalna na tome. Ne bi, kaže, mogla raditi niti jedan drugi posao, samo s djecom.

Njezini prvi učenici sad su već doktori nauka, profesori na fakultetu, inspektori… Zauvijek će joj ostati u sjećanju, i danas je u kontaktu s tim sjajnim osobama, kaže. Nakon te prve generacije, slijedila je trokombinacija sa 17 učenika, polaznika prvog, drugog i trećeg razreda zajedno. Da je ostala u ližnjanskoj školi, sada bi dobila njihovu djecu, bila bi učiteljica druge generacije u obitelji. Bivši učenici dođu joj s djetetom-prvašićem, šta me ne poznajete, kažu, i da, sjeti se ona tog lica, samo joj ponekad fali ime.