Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. Vazmoslav Zenzerović Šjor je bio imenovan za komandanta područja od Barbana do Pule. Krajem rujna u Prodolu je formirana partizanska jedinica. Za komandira Šjor je imenovao Ivana Zenzerovića Glavanca, a za komesara Rudija Smokovića iz Pule koji je u Prodol došao s ustanicima iz Jadreški. Jedinica je brojala oko 130 boraca, zapisao je Danilo Cerovac
Otkrivanje spomen-ploče na Šijorovoj kući u ustaničkom mjestu Prodolu, u kojoj je rođena njegova unuka Sonja (listopad 1974., snimio Ratko Radošević)
Na čelu narodnog preporoda u Istri bio je biskup Juraj Dobrila (Veliki Ježenj kraj Pazina, 16. IV. 1812. - Trst, 13.I.1882.) Molitvenik "Otče, budi volja tvoja" dugo je bio jedini tekst na hrvatskom jeziku u Istri. Netko je za njega rekao da je stoga biskup Dobrila bio najveći istarski revolucionar. Stvarao je temelje da Hrvati dođu na političku pozornicu. Postanu ravnopravni s Romanima i Germanima. Dr. Matka Laginju (1852.-1930.), jednog od prvaka istarskog narodnog preporoda, Vazmoslav Zenzerović Šjor je upoznao 1912. godine. Šjor je nakon toga cijeli svoj život proveo s narodom, s njim dijelio i dobro i zlo, a bio je jedan od najvećih zemljoposjednika južne Istre.
Tko su bili istarski prvoborci, oni koji su se ilegalno sastajali, završavali na robijama, bili mučeni, izbjegavali fašističke špijune? Prekretnica je i za njih bio 22. lipnja 1941. kada je nacistička Njemačka napala Sovjetski Savez. Znali su za ciljeve nacista i Goebbelsa koji je davno, 1929., zaprijetio: "Rat Germana protiv panslavizma odlučit će o sudbini svijeta." Osvajanje životnog prostora na Istoku (Die Lebensraum) bio je nacistički cilj postavljen u Hitlerovom "Mein Kampfu" iz 1924.
Prvog rujna 1939. počeo je Drugi svjetski rat, ali svoj Blitzkrieg nacisti su usmjerili prema Zapadu, koji to nije očekivao. Britanski stav promijenio se kasno, nakon što je Hitler u ožujku 1939. likvidirao i ostatak Čehoslovačke. No, Istrani su već bili iskusili i talijansku ratnu mobilizaciju, stradanje u Abesiniji.
U Marseillu je 9. listopada 1934. u atentatu ubijen jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević. Tada je stradao i francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou. "Zadan je smrtni udarac tadašnjoj demokratskoj Europi… to su bili prvi pucnji Drugog svjetskog rata", napisao je dr. Eduard Čalić, rođen u Puli. Čalić je bio najpoznatiji hrvatski povjesničar 20. i početka 21. stoljeća, izjavio je akademik, povjesničar Petar Strčić.
Je li Istra ljeta 1941. bila spremna za sudbonosne događaje, najveću tragedije u njenoj povijesti koja će je pogoditi?
U logoru Dachau. Slijeva Licul, sjedi Valentin
Peruško, desno Ivan Janko Brgić
Neumorni istraživač antifašističke i ratne povijesti Istre Danilo Cerovac (r. 1933., Veli Mlun) iz Buzeta svoja saznanja oblikovao je i u knjizi "Prvoborci Istre - organizatori narodnog ustanka u Istri 1941." tiskanoj 2009. Na naslovnici navodi 18 imena, ali knjiga govori o mnogo više ljudi, Istrana koji su na kocku stavili svoje živote da bi budući naraštaji živjeli sretnije. Govori o Istranima koji su svoj život darovali radi ostvarenja krajnjeg cilja - socijalne pravde i nacionalne slobode u matici zemlji, Hrvatskoj. U kojoj neće biti zabranjeno govoriti materinji jezik, ali neće biti ni kapitalističkog izrabljivanja radnika. Znali su da se samo na tim temeljima - pravda za sve, Hrvate, Talijane i Slovence - može ostvariti pobjeda nad fašizmom i nacizmom u Istri. Pod zastavom nacionalnog bratstva.
Prvi je u Istru ljeti 1941. došao član CK KP Slovenije Oskar Kovačić, pod pseudonimom Anton Koren, sa suborcima Ernestom Arbanasom i Danilom Perićem. Uspostavili su veze s Ivanom i Slavomirom Cerovcem iz Svetog Ivana, Antunom Prodanom iz sela Podrebar, Milanom Sirotićem iz sela Sovinjska Brda, Danilom Fakinom iz zaseoka Šabani kod Livada, Antonom Privratom iz Raše, svećenikom Srećkom Štifanićem i drugima.
Oskar Kovačić rođen je 1908. u Mostu na Soči, prvi je put uhićen 1934. i osuđen na 18 mjeseci zatvora koje je proveo u Sremskoj Mitrovici. Na osnivačkom sastanku KP Slovenije postao je član njenog Centralnog komiteta. U lipnju 1941. postao je član Glavnog štaba slovenskih partizanskih postrojbi. Zadatak slovenske Osvobodilne fronte bio je da pripremi ustanak na cijelom području gdje žive Slovenci, a Kovačićev posebno da potiče na otpor narod u Slovenskom primorju i Istri, koji su tada pripadali istoj državi, Kraljevini Italiji. Promidžbeni materijal kasnije se podizao u Trstu kod Kovačićevog brata Lea. On je bio zadužen za cijelo područje djelovanja Osvobodilne fronte i partijske organizacije za cijelo Primorsko.