O Alojzu Orelu, najpopularnijem i najsvestranijem fotografu Istre, pisali su mnogi, među ostalim, Gordana Milaković i Martin Bizjak. Koristeći se njihovim informativnim tekstovima, sastavio sam ovaj prilog o velikom majstoru fotografije.

Orel je rođen u Ljubljani 19. lipnja 1918. godine, i sada bi imao 105 godina. Preminuo je u Puli prije dvadeset i jednu godinu, 10. lipnja 2002. godine. Ostavština, danas u vlasništvu njegova unuka Alekseja Orela, dočarava svojim raznovrsnim sadržajem slijed nastajanja vrijednog i obimnog autorskog opusa tijekom pet desetljeća djelovanja.

Orel se susreće s fotografijom 1933. godine, kada počinje trogodišnje šegrtovanje kod profesionalnoga fotografa Vinka Bavca u Brežicama. Karijeru profesionalnog fotografa počinje 1936. u atelijeru Janka Scherhausa u Vlaškoj ulici u Zagrebu. U to se vrijeme intenzivira djelatnost novoobnovljenoga Fotokluba Zagreb, koji od 1933. okuplja fotografe amatere koji će razviti zajednički ujednačeni stil poznat kao Zagrebačka škola fotografije. Ta škola obilježila je razvoj fotografskoga stila i Alojza Orela. Mijenja poslodavca i od 1939. radi u atelijeru Foto Vigini u Martićevoj ulici. Potom 1941. otvara atelijer Foto Vekić u Nikolićevoj ulici.

Fotoklub po završetku rata obnavlja svoj rad 1946. i, naravno, jedan od njegovih članova je Orel. Konačno, nakon deset godina rada, 1947. stječe diplomu fotografa i mogućnost da otvori vlastiti atelijer.

Nakon što mu je u Zagrebu odbijen zahtjev za otvaranje obrta u Zagrebu, sa suprugom Terezom 1. studenog 1947. dolazi u Pulu, te u središtu grada, kod Slavoluka, već idućeg mjeseca otvara atelijer Foto Orel.

Uz rad fotografa, vodi fototečajeve za amatere te sudjeluje u osnivanju Narodne tehnike 1949., u sklopu koje pokreće osnivanje prvoga fotokluba u Puli. Njegove tečajeve polaze nadareni amateri, primjerice, Virgilio Giuricin iz Rovinja, koji je kao profesionalac dostigao visoka međunarodna priznanja, pa Duško Marušić-Čiči, talentirani zaljubljenik u fotogra?ju, prepoznatljiva stila.

U početku je Orel zaokupljen snimanjem portretnih fotografija. Snimao je kulturne manifestacije, bio revan kroničar kulturnoga života u Puli. Njegova je kamera zabilježila sudionike i posjetitelje prvoga filmskog festivala u lipnju 1954. Oduševljen prirodnim ljepotama Istre, napušta temu portreta i posvećuje se pejzažnim motivima. U stalnoj težnji za napredovanjem i stjecanjem novih spoznaja u ožujku 1954. u organizaciji tvrtke Agfa u Zagrebu, s još deset fotografa, završava prvi tečaj fotografije u boji. Iste godine snima prvu fotografiju u boji u Istri s motivom Amfiteatra.

Povezane vijesti

• HRVOJE POLAN, FOTOGRAF SVJETSKOG GLASA - RADIO JE ZA FERAL, REUTERS, AFP, TIME… Napustio nas je veliki profesionalac i hrabar čovjek
• Kazališna fotografija Alojza Orela
• PULA - GRAD S NAJVEĆIM OSMIJEHOM NA SVIJETU Doznajte koji je to najnoviji prijedlog uređenja velikog rotora u Šijani