Kad umire čovjek svijet bi morao stati i zadrhtati težinom tuge, dubinom bola, pogotovo kad umre takav čovjek kakav je bio naš Igor Maras, u kojemu je sažeto sve što čovjeka čini čovjekom.

Bio je naš Igor oličenje skromnosti, poštenja, humanosti, a uvijek samozatajan, nikad u prvom planu, uvijek u čelnim redovima kad je trebalo raditi, savjetovati, ukazati primjerom, pružiti ljubav i pažnju svakomu…

Istarske ceste bile su njegov drugi dom. Predani voditelj pun znanja i iskustva, veliki stručnjak cestovne djelatnosti u koju je utkao cijeli svoj život. Za svoje radnike i kolege bio je odani direktor i suradnik, ali ponajprije prijatelj i zato je njegovim odlaskom ostavio neizbrisiv trag svojih djela. I zato hvala mu za doprinos u razvoju cestovne infrastrukture Istarske županije i na trajno ostavljenom primjeru optimističnog pristupa poslu.

Igor Maras, inženjer cestovnog prometa i dugogodišnji direktor Istarskih cesta rođen je u Puli 30. kolovoza 1952. godine. Još davne 1977. godine zaposlio se kao referent za sigurnost prometa u poduzeću za ceste, današnje Ceste d.o.o. Pula, a 1989. godine postao je direktor OUR-a održavanja Cesta Pula. Od 1. siječnja 1991. godine postao je šef operativne tehničke ispostave Pula u Hrvatskim cestama, a od 24. prosinca 1997. do 24. prosinca 2022. godine bio je direktor Istarskih cesta.

Inicijator je osnivanja Gospodarskog interesnog udruženja trgovačkih društava za održavanje cesta "Hrvatski cestar" koje započinje s radom 1998. godine i još je uvijek aktivno, a u rujnu 2002. godine, na 35. sjednici Skupštine udruženja imenovan je predsjednikom Skupštine i tu je dužnost obnašao do svibnja 2007. godine. U studenom 2019. godine na 7. Kongresu Hrvatskog društva za ceste VIA-VITA "Budućnost prometnog sustava u Republici Hrvatskoj" dobiva nagradu za životno djelo "Stjepan Lamer", kao dokaz da je njegov dugogodišnji rad na razvoju i modernizaciji održavanja cesta prepoznat i cijenjen od vrhunskih stručnjaka iz područja cestogradnje.

Prošao je on na svom životnom putu i muka i bola, i radosti i ushita, ali nikad se u dobru nije uzvisio, ni u nedobra vremena pokleknuo. Uvijek vjerujući u ono bolje, u ono ljudskije.

I dok su drugi, opaki neki ljudi rušili mostove koji vode od čovjeka do čovjeka, naš ih je Igor neumorno gradio, kao suprug, roditelj i humanist. Vlastita uvjerenja nikad nije krio, niti ih je ikada drugima nametao, uvjeren da svatko ima pravo na svoje opredjeljenje, svoju misao, svoj životni put, što nikada - tako je mislio i radio - nije smjelo biti zapreka da čovjek čovjeku pruži ruku, da ga ohrabri, da mu pomogne.

I zato, Igorovim odlaskom nastala je u njegovoj obitelji - supruzi i sinovima, kao svima nama koji smo ga voljeli i poštovali - praznina. Velika i bolna, i nju nitko ne može popuniti. Adio Igore…

Povezane vijesti

• Maras zbog "nedemokratske logike u SDP-u" podnosi ostavku u Klubu zastupnika
• Državni odvjetnik treba odmah otvoriti istragu oko Dalić, Plenković ju treba razriješiti
• Gordan Maras ministru Zdravku Mariću darovao margarete