Grad Umag, Umago, Humago, u to vrijeme "terra" (zemlja, trgovište), dobio je 30. listopada 1528. godine svoj Statut; odobrio ga je dužd Pietro Lando u vrijeme kada je umaški podestat bio Taddeo Gradenigo.

Umaški statut iz 1528. godine za tisak su priredili, opremili fototiskom original i popratili stručnim komentarima, Nella Lonza i Jakov Jelinčić. Koristim njihove tekstove.

Dužnosti i ovlasti podestata bile su definirane naputkom (commissio ili capitulare) koji je dobivao prije odlaska u službu. Umaški podestat, kojeg je Serenissima slala na godinu dana, prisezao je da će zakonito i pošteno upravljati, na korist i čast Republike. U naputku je niz pravila kojima se osigurava načelnikova nepristranost (uključujući zabranu investiranja u poslove u Umagu), traži se od njega da skrbi za imovinu mletačke države i njezinih podanika. Statutom je reguliran sastav, djelokrug, trajanje mandata i drugi elementi djelovanja tijela i službenika.

Za ulazak u Vijeće, temeljnu općinsku instituciju, tražila se dob od 20 godina i pripadnost mjesnoj eliti. Početkom godine održavala se glavna godišnja sjednica Vijeća, na kojoj su vijećnici polagali prisegu lojalnosti vlastitoj zajednici i mletačkim vlastima, obvezujući se na suradnju s upravom (načelnikom i sucima), nepristranost, donošenje pravednih i razboritih odluka, izbor na funkcije najpodesnijih. Pri izboru suca i drugih važnih dužnosnika još su posebno prisezali da će se voditi za čestitošću osobe i njenim smislom za pravdu, a kloniti raznih oblika mita, nad čime se bdjelo i teškim sankcijama za obje upletene strane.

Statut je također zabranjivao bliskim rođacima da glasaju jedan za drugoga. Da bi se izbjegla koncentracija moći u nekoj obitelji, nije bilo dopušteno niti da se na istoj dužnosti nađu osobe u bližem srodstvu, a izbori protivni tomu morali su se ponoviti.

Sukladno najvišim standardima političke prakse toga vremena, od vijećnika se tražilo da marno dolaze na sjednice i da ne iznose upadice iz klupe, već izlaze na govornicu. Odredba o zabrani dobacivanja iz klupe vrlo se rijetko unosila u normativne zbirke, a umaški statut zasad je jedini poznati istarski primjer.

Najvažniji umaški dužnosnici nisu smjeli iste godine ponovno biti izabrani na istu dužnost. Dok se danas takve odredbe čitaju isključivo kao mjera da se netko ne osili ustaljenjem u službi, umaška statutarna odredba ima drukčiji razlog: želi se osigurati da svi dođu na red ubirati plaću za tu službu. Istoj svrsi služi i određivanje kraćih, četveromjesečnih mandata, "da bi se svatko mogao osladiti u službi".

Srednjovjekovnim statutima karakteristično je da iscrpno reguliraju samo imovinske odnose u obitelji, a osobne aspekte prepuštaju vjerskim normama, običajima i ćudoređu. U jednome jedinom pitanju umaški statut ipak izlazi iz tih okvira, određujući granice "opravdanoga" kućnog nasilja prema djeci, ženama i priležnicama: otac obitelji ostaje unutar dopuštenoga ako ne potekne krv, a kod nasilja golim rukama ili štapom i bez obzira na krv. Zanimljivo je da odsijecanje pletenica Statut svrstava u najteži nedopušteni oblik nasilja, što proistječe iz snažne simbolične vrijednosti kose za ženu.

U Umagu je općinsko zemljište bilo izuzeto iz pravnog prometa pa se nije moglo zamjenjivati s privatnim. Na njemu se smjelo graditi samo u gradu, predgrađu i naselju Materadi. Osim što se općom odredbom kažnjavalo zaposjedanje općinske pokretne ili nepokretne imovine, postojali su posebni općinski dužnosnici koji su to trebali sprečavati.

Umaška općina štitila je i ono što je na uporabu svima, zabranjujući zauzimanje javnoga puta ili nekoga drugog zajedničkog prostora. Bilo je zabranjeno prisvajanje tuđe zemlje, a posebno samovlasna obrada ili iskopavanje i uzimanje plodne zemlje s ruba tuđeg zemljišta. Od tzv. legalnih služnosti, umaški statut poznaje pravo prolaza preko tuđeg zemljišta. Ako je put već postojao, vlasnik čestice nije smio braniti prolaz.

Pod prijetnjom dosta visoke globe i naknade štete, zabranjeno je sjeći tuđe masline i druga plodonosna stabla pa bila i suha. Rezidba maslina bila je općenito podvrgnuta nadzoru načelnika, pa ih je i sam vlasnik mogao sjeći samo s njegovim dopuštenjem.

Javna vlast željela je zauzdati prijenos vlasništva do kojega bi došlo olako ili pod pritiskom. Stoga je prodavatelju nekretnine ostavljala rok od trideset jednog dana da se predomisli i stvar zatraži natrag uz povrat kupovnine. Da se rođačko, susjedsko ili suvlasničko pravo otkupa ne bi izigralo, oni koji su se njime koristili morali su prisegnuti da to čine za sebe, a stečenu nekretninu tri godine nisu smjeli otuđiti, osim unutar obitelji oporukom ili mirazom. Statut zabranjuje u promet tražbinama uključiti strance "da bi se među građanima sačuvala privrženost", očito pretpostavljajući da će sugrađani biti podatniji u uređivanju svojih odnosa i skloni traženju kompromisa dođe li do kakva spora.

Kazneni postupak Statutom uopće nije reguliran, a od općih instituta kaznenoga prava samo su dodirnuta pitanja suučesništva i nužne obrane. Statutarne odredbe na više mjesta dodiruju pitanje krivnje, ali najveći dio kaznenopravnih odredaba sliči "tarifi" koje zlodjelo zaslužuje kakvu kaznu. Statut na mnogo mjesta navodi parametre za prosudbu težine djela i primjerene kazne, primjerice, propisuje udvostručenje kazni kod djela počinjenih na određenim mjestima (u domu žrtve, u crkvi) ili noću. Statut daje načelniku (kao predsjedavajućem suda) veće ovlasti ili čak posve odriješene ruke. Sud ionako nije bio vezan načelom zakonitosti, već je sâm u konkretnom slučaju tražio pravu mjeru kažnjavanja i smio kažnjavati i nepoželjna ponašanja koja nisu opisana Statutom. Tako se, primjerice, iz činjenice da umaški statut, za razliku od mnogih drugih istarskih statuta, ne sankcionira silovanje, ne smije zaključiti da je to djelo prolazilo nekažnjeno.

Povezane vijesti

• Umagu ranije no ikad dvomilijunto noćenje
• U Umagu otvorena najmodernija školska kuhinja
• Nakon sezone zahuktali su se komunalni radovi