Detalj grada kojeg je oblikovalo more (foto Igor Zirojević)
U izdanju pulske Udruge StudioLab nedavno je otisnuta reprezentativna, nakon Garmondove iz 1994., prva cjelovita fotomonografija Rovinja "Rovinj-Rovigno - Grad oblikovan morem".
Autorima, uhodanom dvojcu Igoru Zirojeviću i Silviju Forzi, koji su do sada zajedno ili s drugim suradnicima uobličili slične monografije Istre, Pule, Bala, Brtonigle i Medulina te Theatron Istra, ovaj put pridružio se Nicolò Sponza iz rovinjskog Centra za povijesna istraživanja. Monografija velikog formata tiskana na 320 stranica nastala je nakon što je Igor Zirojević pune dvije godine snimao Rovinj sa zemlje, s mora i iz zraka. Prateći Zirojevićeve prekrasne fotografije Silvio Forza i Nicolò Sponza su istkali tekst koji na tri jezika, hrvatskom, talijanskom i engleskom na jednom mjestu predočava bogatu prošlost i sadašnjost jednog od najljepših hrvatskih gradova.
Naslovnica monografije
"Sa svojom osebujnom poviješću, posebno u 18. stoljeću, kada je sa 16 tisuća stanovnika i nazivom Pučanka mora (Popolana del mare) bio najveći grad od Trsta do Dubrovnika, Rovinj je stalno rastao. Posebno je prosperirao u prvoj polovici 19. stoljeća, kada su se tradicionalnim djelatnostima, poljoprivredi, kamenorestvu, ribarstvu, transjadranskoj pomorskoj trgovini pridružili obrtništvo i osobito jaka brodogradnja s čak deset škverova. Oko 400 brodograditelja, kalafata, brodokovača i srodnih zanimanja ili s obiteljima oko 2.500 stanovnika Rovinja preselilo se sredinom 19. stoljeća u Pulu kao pokretačka snaga novog austrijskog Arsenala. Rovinj je međutim relativno brzo prebrodio i ovaj značajan demografski pad. Zahvaljujući izgradnji pruge do Kanfanara i direktnim željezničkim spojem s Bečom ubrzo je zbog povoljne klime izgrađeno najveće austrougarsko morsko lječilište, potom osnovan i naš najstariji Institut za biologiju mora. Pravi procvat nastao je nakon izgradnje tvornica za preradu duhana i ribe. Zahvaljujući tome Rovinj je bio prvo središte dviju komora, poljoprivrede i industrije", govori o opisanoj sjajnoj povijesti Rovinja Nicolò Sponza.
Sveti Ivan na Pučini
"Fascinantno je da se sve vrijeme, od Antike, preko Bizanta i Mletačke republike grad razvijao samostalno zahvaljujući radišnosti i poduzetnosti svojih žitelja. Povijesna jezgra je formirana u vrijeme Venecije, dok je Austrougarska uz prugu izgradila obalnu infrastrukturu i velebnu tvornicu duhana te podigla poduzetničku klimu kao uvjet za izgradnju 30-ak manjih tvornica, među njima i najveće riboprerađivačke. Svoj današnji oblik uz Dubrovnik danas najvažnije hrvatske turističke destinacije Rovinj je doživio krajem 20. stoljeća i osobito početkom sadašnjeg 21. stoljeća. Uz fotografije Igora Zirojevića ispričali smo povijest Rovinja i njegove bogate baštine, Rovinjskog Sela, kao jedinog naselja u zaleđu grada, prirodne datosti, tradicije i mitove. Posebno su obrađene i druge teme poput duge tradicije gospodarstva, sve do visokokategoriziranog turizma, industrije zabave i hedonizma, onakvog kako su ga početkom 20. stoljeća zamišljali barun Georg Hűtterott i grof Ignaz Milewski, začinjavci rovinjskog turizma, koji su graditeljski i hortikulturno uredili otoke Sv. Katarina i Sv. Andrija i potom 58 hektara današnje park šume Zlatni rt. Monografiju zaključuje pregledna kronologija povijesti Rovinja. Na ovaj način čitatelji će moći u jednoj knjizi upoznati ljepote Rovinja i njegovog arhipelaga i na jednom mjestu doznati sve što ih zanima o Rovinju", kaže publicist i spisatelj Silvio Forza.
Crveni otok i okolno otočje
Nicolò Sponza ističe da Rovinj nije bio sjedište vjerskih i državnih organa, nije imao plemstva ni aristokracije, ali je brzim napretkom postao i kulturno središte s prvom istarskom tiskarom i građanskim slojem stanovništva. To se ponajprije može zahvaliti iznimno organiziranim bratovštinama, koje su radeći za opće dobro skrbili o ugroženim sugrađanima osnivajući zdravstvene ustanove i ubožnice. Njihovom zaslugom u gradu i njegovoj okolici izgrađeno je čak 56 crkvi i crkvica, a na njihovu inicijativi sadašnji oblik dobila je crkva sv. Eufemije koja dominira panoramom Rovinja.
Plaža Mulini Beach na mjestu nekadašnje "Mulen Ruž"
Zahvaljujući promišljenoj javno-zdravstvenoj politici Rovinj su zaobišle kuga i malarija koja je desetkovala brojna urbana središta. Sretna je okolnost i da je imao vjerne kroničare, nekoliko naraštaja ugledne obitelji Angelini, brijača Antonija Segariola i na kraju uglednog povjesničara na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Bernarda Benussija. Ova tradicija i nekad glasovita rovinjska Gimnazija, posebno talijanska, koju su pohađali i pulski đaci, bili su presudni da je u Rovinju 1968. locira Centar za povijesna istraživanja u kojem je skupljena cjelokupna tiskana i kartografska građe Istre.
Zračni pogled na ornitološki rezervat Palud
Uz sve pogodnosti i pomodarstvo koje donosi sveopći napredak, posebno izražen 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je s visokim bruto društvenim proizvodom po stanovniku bio među pet najuspješnijih jugoslavenskih gradova, Rovinj je uspio održati svoje običaje i kulturu. Ima najbolje pjesnike koji su pisali na istriotskom narječju, čiji su predvodnici Ligio Zanini i Giusto Curto, kasnije kao jezikoslovci Antonio Pellizzer i Libero Benussi te nadasve glazbenik, skladatelj i muzikolog Vlado Benussi, kroz čije će se pop-folk songove istriotski govor najbolje sačuvati za sljedeće generacije. Potom, Rovinj je grad neponovljivih i od UNESCO-a zaštićenih bitinada i maritimne tradicije koje baštine udruga i prvi eko-muzej na ovim prostorima Kuća o batani.
Mobil home naselje Polari iz ptičje perspektive
Vrijeme industrijalizacije Rovinj je dočekao prvo s manufakturnom proizvodnjom cigara potom i tvornicom cigareta. Pravi dragulji bile su još i tvornice likera u kojima su proizvedeni poznati rovinjski Pelinkovac i Amaro, nagrađen na Svjetskoj izložbi u Parizu, a koji se i danas proizvode u tvornici likera Darna. Svjetski poznata je bila i destilerija Retti e Vianelli oko koje su se u dioničkom društvu Ampelea okupile srodne tvornice od Splita do Trsta sa svojom i danas poznatom Stock 84. Ampelea je kasnije iznjedrila i jednu od prvih tvornica ribljih konzervi na Jadranu, čiju tradiciju baštini Mirna.
Pogled na Rovinj s tvrđave Turnina
Ipak, ističu naši sugovornici, najvažnije i fotografski najupečatljivije jest da je Rovinj kroz povijesne mijene uspio sačuvati svoje graditeljsko tkivo i vješto izbjegao zamke voluminozne gradnje. To se najbolje vidi na zračnim snimkama gdje se lijepo razaznaje Rovinj koji je na malom otoku imao nezamislivih 16 tisuća stanovnika, a potom se poput svog simbola napuklog nara prelio na kopno. Tako su na dva brežuljka nastala dva antipoda, bogata crkva sv. Eufemije s mletačkim zvonikom i skromnija Franjevačkog samostana. Uz njega je impozantna, najveća starogradska zgrada prve moderne rovinjske škole iz vremena Austrije, koja je znalački uklopljena u prostor i danas u funkciji. Tvornice nastale na tadašnjoj periferiji donijele su Rovinju promišljen i racionalan austrijski industrijski štih.
Michelinov restoran La Puntulina uz starogradsku plažu
Nove hotele su osmišljavali najbolji arhitekti i dizajneri iz zemlje i inozemstva tako da su se ovjenčani svjetskim nagradama izvrsno uklopili u očuvani i dodatno krajobrazno uređeni prirodni okoliš. Tako da se na relativno malom prostoru savršeno nadopunjavaju mletačke, austrijske i najmodernije arhitektonske forme najizraženije na hotelima.
Uz bogat Maistrin hotelijerski portfelj, zbog svoje dopadljivosti nisu zaboravljeni ni heritage hoteli nastali u povijesnoj jezgri. Potom je tu i rovinjska gastronomija, koja uz autohtonu "siromašnu" kuhinju njeguje mediteransku, a istodobno je doživjela priznanja za izvrsne hotelske restorane i čak četiri iz Michelinovog vodiča, Cap Aureo, La Puntulina te potom Agli Amici i Monte, ovjenčanih zvjezdicama. Sve to čini osobnu iskaznicu Rovinja koju je Igor Zirojević oslikao, a Silvio Forza i Nicolò Sponza tekstovno interpretirali.
Zračna povijest grada - graditeljsko mletačko i austrijsko naslijeđe iz zraka
"Snimajući Rovinj iz zraka fokusirao sam se osobito na dva trenutka, sredinom dana, kada se bez sjena najbolje razabiru strukture brižljivo izgrađenog grada i u predvečer, kada su pred zalazak sunca najupečatljivije boje i konture. Kad je riječ o detaljima graditeljske baštine slikane sa zemlje također treba birati doba dana kada su sjene najmanje, što je u ovako izgrađenom gradu teško postići. Kako bi se dočarala nematerijalna baština trebalo je pohoditi brojna okupljanja, tako da sam kroz ovu priču zašao u svaki kutak Rovinja. Snimao sam iz aviona koji ima daleko bolju perspektivu od drona, a uz to u njega se može ukrcati sva moguća oprema i slikati s teleobjektivima što na fotografijama stvara poseban dojam. Sve to zahtijeva puno vremena, u ovom slučaju zbog obilja motiva to je trajalo pune dvije godine, ali to meni, budući da me još drži fotografski nerv, a Rovinj i njegova okolica nude neiscrpne i predivne motive, nije predstavljao nikakav problem. Uz gradske vizure za fotografiranje su jednako atraktivni razvedena obala s otočjem, pred više od sto godina hortikulturno uređena zimzelena park šuma Zlatni rt te posve slikovita poluotočna silueta Rovinja koja je uz Dubrovnik najupečatljivija i u fotografskom svijetu najkorištenija panorama", kaže Igor Zirojević i nastavlja: "Posebno su me se dojmile vizure novih hotela i turističkih naselja, posebno iz zraka. Uz to ti hoteli imaju toliko progresivnih arhitektonskih i dizajnerskih rješenja kao da se naprosto nude fotografskom aparatu. U potpunosti me zaveo hotel Park, kako eksterijerom tako i interijerom, kao i hotel Amarin sa svojim tlocrtom nalik na propeler. Potom i susjedno turističko naselje koje s hotelom čini poseban resort, nalik na tetris i lego kockice. Pogled iz zraka na jedinstveni urbanizam naselja mobil homova u Polarima mnogi nisu prepoznali."