Svoj prvi dolazak u Rovinj 60-ih godina prošlog stoljeća Detlef Gaastra veže za simpatičnu priču. "Jednog jutra umjesto robe i kupaćih kostima naletjeli smo na prazan štrik. Sve je netragom nestalo. U toj smo se situaciji morali snaći, pa smo odlučili pronaći mjesto gdje nam kupači kostimi ne trebaju. Spas je naravno, pronađen na obližnjem Crvenom otoku (sv. Andrija), koji je već tada bio poznati naturistički raj, kaže Gaastra

Neke stvari koje pojedinci čine bilo iz strasti, ljubavi i hobija mnogima sa strane čine se nemogućom misijom. No, s druge strane da nemamo svoje požude, odnosno pogon koji nas pokreće, stopili bi se u masu. Detlefa Gaastru, Berlinca koji je transkribirao pisma obitelji Hütterott, i sama sam upoznala prije desetak godina i na otoku kojeg toliko obožava, a na kojem je od djelatnika Maistre, u znak zahvalnosti za svoju vjernost, dobio svoj spomen- kamen s urezanim imenom i godinom. Upravo, na ovoj maloj svečanosti, Gaastra, bankar iz Berlina pričao mi je o svoj opčinjenosti otokom, posebice njenim nekadašnjim stanarima - obitelji Hüetterott u čijem je vlasništvu od kraja 19. i do početka 20. stoljeća otok i bio. Deset godina kasnije, ponovni susret s Detlefom Gaastrom. No, ovog puta u svojim je rukama imao knjigu "Ein Schloss im Meer", upravo posvećenu povijesti obitelji Hütterott.

Svoj prvi dolazak u Rovinj 60-ih godina prošlog stoljeća Detlef Gaastra veže za simpatičnu priču. Naime, sa svojim je djevojkom odlučio jeftino ljetovati i kao idealno mjesto odlučili su se za Rovinj, odnosno Škarabu.

- Bilo je idealno, slobodno i bezbrižno u svakom smislu. Danju se kupalo i zabavljalo, a noću prala roba, i naravno zabavljalo. Međutim, jednog jutra umjesto robe i kupaćih kostima "naletjeli" smo na prazan štrik. Sve je netragom nestalo. U toj smo se situaciji morali snaći, pa smo odlučili pronaći mjesto gdje nam kupači kostimi ne trebaju. Spas je naravno, pronađen na obližnjem Crvenom otoku (sv. Andrija), koji je kamenom prevlakom spojen na manji otok Maškin i koji je već tada bio poznati naturistički raj, kaže Gaastra objašnjavajući svoj prvi kontakt sa svetim Andrijom, dodajući da je to bila ljubav na prvi pogled, zbog koje je poželio puno više saznati o povijesti otoka.

Saznanje o spomen-knjizi

- Te prve godine na otoku, s vodičkinjom Helgom, obišao sam Rovinj. Uz dobro vino i srdele Helga nam je govorila o obitelji Hütterott, kada je i spomenula jednu knjigu, koja navodno postoji, a tiče se gostiju koji su na otoku ljetovali. Ta me je informacija iznimno zaintrigirala, pa sam za svog drugog boravka na otoku, kada je vrijeme bilo iznimno kišovito, dao u potragu za knjigom. Međutim, to nije bio nimalo lagan posao jer o knjizi nitko ništa nije znao. Tek deset godina kasnije, odnosno početkom osamdesetih, a bio sam vrlo uporan, od direktora Zavičajnog muzeja Rovinj, dobio sam na uvid kutiju s dokumentima, u kojima se nalazilo štošta- od karata za koncerte, pisama, salveta, raznih dokumenta ali i famozna knjiga gostiju pisana na staro njemačkom, koji nitko nije mogao dešifrirati. Upravo, zahvaljujući ljubaznosti direktora Pauleticha, koji mi je dopustio fotokopirati sadržaj pisama i knjige, započela je moja pustolovina duga četiri desetljeća koja je na kraju kulminirala objavom knjige 'Ein Schloss im Meer - Gästebuch der Familie von Hütterott', izdanu u vlastitoj nakladi, a samim tim i skromnom broju primjeraka. Vezano za samu knjigu posvetio sam je svojim dobrim prijateljima Hansu Renzu i jednom od velikih direktora ondašnjeg Jadran-turista, Josipu Folu, kaže nam Detlef Gaastra.

Valjalo je pisma transkribirati

No, imati u rukama pisma i knjigu gostiju značilo je biti na početku, a ne nikako na kraju priče.

- Nakon što sam prvi put imao spomen-knjigu u rukama, osjetio sam da me zarobila. Jednostavno, želio sam saznati sve o grofu Hütterottu i njegovoj obitelji, što opet nije bilo nimalo lagano. Pisma su naime, kao i ostala svjedočenja iz tog vremena bila pisana na starom njemačkom te ih stoga i nisam mogao dešifrirati. Međutim, problem je riješen angažmanom mojih starijih sunarodnjaka. Dakle, u ljeto 1995. i 1996. godine, s grupama njemačkih "studenata" dolazim u Rovinj u kojem transkribiramo malo pomalo jedan po jedan dokument. O kojem se opsežnom i teškom poslu radilo najbolje će vam dočarat činjenica da su se pisma, računi i ostala korespondencija između članova obitelji Hutterott i prijatelja nalazili u trima velikim kutijama. Upravo, samo je pisama bilo oko dvije tisuće, pojašnjava Gaastra.

Na temelju transkribiranih pisama, Detlef Gaastra, dolazi do određenih saznanja, ali i sumnji. Primjerice, temeljem pisama gotovo je sasvim siguran da grof Georg von Hütterott (vlasnik svetog Andrije) nije podnosio grofa i vlasnika obližnjeg otoka sveta Katarina (Milewskog) zbog njegovog nešto raskalašnog života, brojnih ljubavnica i ostalih afera.

- Među njima vladalo je strašno rivalstvo, pojačano okolnošću i činjenicom što Hutterottna "svom" otoku nije želio Rovinjce, dok je istovremeno Milewski kod domaćina bio znatno obljubljeniji, veli Gaastra.

Jesu li Barbara i Hana sestre?

A da su intimna pisma iznimno intrigantna, i da nerijetko mog otkriti nešto duboko skriveno od svijeta i javnosti, dokaz je i sumnja Detlefa Gaastre da Barbara i Hana nisu bile sestre, već vrlo moguće majka i kćer.

- Grof Georg bio je oženjen groficom Mariom s kojom je imao dvije kćerke Barbaru i Hanu, između kojih je bilo sedamnaest godina razlike. Naime, neki pokazatelji iz pisama navode na sumnju da one nisu bile sestre, već da je Barbara nakon Dresdena, rodila Hanu u Trstu, da bi malenu nakon dvije godine Maria i Georg doveli na otok i predstavljali kao svoju kćerku, kaže Detlef, objašnjavajući kako su pisma pravi mali arhiv i idealna potka za film o jednoj naoko savršenoj obitelji s nesretnim krajem. Grof Hütterott se, nakon što je bankrotirao, ubio, a njegova supruga Maria i kćerka Barbara nestale su pod nerazjašnjenim okolnostima u svibnju 1945. godine.

U svakom slučaju, tijekom godina istraživanja, koje su za Detlefa Gaastru bile daleko više od hobija, osim kontakata s brojim Rovinjcima, ovaj je njemački, a danas umirovljeni bankar, građanima Rovinja dao i svojevrsni uvid u život i intimne misli grofovske obitelji. Otkrivajući njihovu povijest kroz račune, pisma i ostale dokumente, Gaastra je "otkrio" i dobar dio ondašnje zbilje i društvenih zbivanja grada Rovinja, dokazavši da je, posebice u ono zlatno doba Hütterotta, otok sveti Andrija bio okupljalište europskog visokog staleža, ili današnjeg jet seta.

Hütteroti važni kotačići povijesti Rovinja

Georg Carl Hütterott je bio član Gospodarske komore u Trstu nositelj visokih njemačkih odličja, njemački konzul u Trstu, a od 1867. godine bio je konzul Perua u Trstu. Njegovo se ime nalazi upisano na ploči prvih dobrotvora u predvorju tršćanske bolnice Ospedale Maggiore. Bankarsku je izobrazbu stekao u Frankfurtu na Majni kod poznatih njemačkih bankara Rotschildovih, te u Antwerpenu kod Schmidtovih.

U 27. godini imenovan je za generalnog japanskog konzula u Trstu. Godine 1890. kupio je otoke sv. Andrija i Maškin, kasnije Sturago i još neke manje otoke i čestice na predjelima Zlatnog rta, gdje se planirao nastaniti, sagraditi hotele i napraviti klimatsko lječilište. Iako taj projekt, nazvan "Costa del sole" nije nikada realiziran, otok je potpuno preuređen - dopremljena je zemlja na gole i kamenite dijelove, provedeno je pošumljavanje i riješeno je pitanje vode, odvoda i energetike. Nekadašnji samostan (koji je, nakon odlaska redovnika 1809. godine, pretvoren u uljaru, a nakon toga u tvornicu cementa i vapna) preuređen je u dvorac. Nakon smrti grofa Georga, supruga Maria i kćer Barbara počinju se više baviti poljoprivredom, stočarstvom i ribarstvom. Na otoku su imale vrt u kojem su uzgajale voće i povrće, a bavile su se i uzgojem krava muzara. U uvalama između otoka sv. Andrija i Maškin, Valle dei Frati i Val d'Astro imale su ribnjake koje su iznajmljivale. Barbara Hütterott je u suradnji s profesorom Massimom Sellom osnovala poduzeće koje se bavilo eksploatacijom tartufa u Livadama, bavila se i eksploatacijom kamenoloma Montauro, iznajmljivanjem i davanjem u zakup zemljišta i kamenoloma. Manja sredstva stjecale su prodajom sijena i obradom njiva, zatim prodajom nakita, umjetnina, namještaja i zbirke oružja. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)

Povezane vijesti

• Rovinj se trese u ritmu salse
• The World prvi cruiser u Rovinju
• Talijanski carabinieri na rovinjskim ulicama