Iak su lokalni izbori još relativno daleko, bitka za Zagreb krenula je punom žestinom. Svi bi u Bandićevu fotelju, ali zaboravljaju da lokalni izbori nisu kao parlamentarni. Tako su u Zagrebu u odnosu na Bandića pali mnogi koji su računali da su se građani ohladili od gradonačelnika i da je vrijeme za promjene. Upravo pod tom kapom promjena počela su i ova pripetavanja u kojima se stalno pokušava lansirati teza da je vrijeme da Bandić ode. Zašto, nitko ne otkriva

Napetom sjednicom Gradske skupštine Zagreba, na kojoj se najviše pričalo o novcu i financijskoj budućnosti glavnog grada do uvjerljivog usvajanja zakona o obnovi Zagreba nakon potresa, dani poslije ljeta ponovo se vraćaju u kolotečinu, a vruće teme u prvi plan. Zakon za obnovu Zagreba postoji, 26.000 oštećenih kuća čekaju renoviranje i sada je samo pitanje hoće li za sve to biti novca. I kako će se ići u konkretnu realizaciju? Ili, preciznije, kada? Uz silne milijarde koje treba osigurati za obnovu, tu je i kupnja borbenih zrakoplova i sve skuplja država, koja se svega odriče, ali novca za vlastiti život svakako ne. 

Već viđeno

A Zagreb, ranjen razornim zemljotresom, opet postaje tema dana. Pogotovo zbog činjenice što uskoro slijede izbori za gradonačelnika, pa je pitanje svih pitanja hoće li i može li dugovječni prvi čovjek grada Milan Bandić sačuvati fotelju. Ako je suditi po zagrijavanju tko će u trku za zagrebačkog gradonačelnika, Milan Bandić može mirno spavati. Svi oni koji su do sada iskazali želju sjesti u drugu po moći, bar financijskoj, fotelju u hrvatskoj politici nisu gradonačelniku sa dvadesetogodišnjim iskustvom ni do koljena. Kako sada stoje stvari, velike stranke HDZ i SDP nemaju svoje džokere. Dosadašnje ispipavanje terena koje je inicirao HDZ, kada su u javnosti pušteni baloni s Vilijem Berošom, Ivanom Domagojem Miloševićem i Zdravkom Marićem pokazali su se šupljim pričama, jer Marić treba Plenkoviću kao financijaš, a Berošev sjaj više nije takav da bi imao sigurnu ulaznicu na zagrebačkim izborima.

Iako su lokalni izbori još relativno daleko, bitka za Zagreb krenula je punom žestinom. Svi bi u Bandićevu fotelju, ali zaboravljaju da lokalni izbori nisu kao parlamentarni. Tako su u Zagrebu u odnosu na Bandića pali mnogi koji su računali da su se građani ohladili od gradonačelnika i da je vrijeme za promjene. Upravo pod tom kapom promjena počela su i ova pripetavanja u kojima se stalno pokušava lansirati teza da je vrijeme da Bandić ode. Zašto, nitko ne otkriva, osim što se ponavljaju stare, ofucane teze kojima se pokušava diskvalificirati dugovječni gradonačelnik.

Za sada nitko nije ponudio ni viziju Zagreba kakvu bi mogao realizirati, osim šupljih fraza po kojima sada ništa ne valja, a sutra će teći med i mlijeko. Građani su se već na prošlim izborima mogli naslušati sličnih teorija, a oni koji su ih lansirali redom su propadali. Bandić je pobjeđivao, a ako se zaista ne nađe u skorije vrijeme neki ozbiljniji kandidat, ponovit će se već viđeno.

Ono što nitko ne može osporiti sadašnjem gradonačelniku je činjenica da Zagreb ide dalje usprkos problemima kakve imaju svi gradovi. Zagreb je multikulturalni centar ovog dijela Europe, u njemu nema ekscesa kakvih je, recimo, u Splitu. Nema šanse ni da se dogodi fijasko kao što je Rijeka priredila sa Europskom prijestolnicom kulture, niti da se grad zatvori u lokalnu sredinu, kao što to čini Osijek. Zagreb očito ima potencijal da se njegovi građani snađu i u krajnje teškim vremenima kao što je bio potres, što prije svega znači da su u dobrim godinama mogli steći neki kapital koji im omogućava plivanje u ovim teškim vremenima. 

Za doručak

Sve to velikim je dijelom i zasluga onih koji su vodili grad, bez obzira što bi se mogle naredati primjedbe i kritike. Ali, Bandić je uspio iz malog Zagreb pretvoriti u veliki grad, prije svega realizacijom brojnih projekata. Jedan od njih, zagrebačka žicara, uskoro će oživjeti, pa će Sljeme još više dobiti na značaju. Sve to građani vide, bez obzira na stalne rafale gradske opozicije na trenutačnu vlast i sigurnog i normalnog zasićenja koje se događa nakon što je političar 20 godina na vrhu.

No, daleko je poraznija situacija da se sve ovo vrijeme ne može naći kandidat koji bi mogao ugroziti Bandića. Kada je Beroš bio na vrhuncu popularnosti, činilo se da je idealan kandidat, novo lice i čovjek koji lako rješava probleme. Sve ono što se traži i u ulozi gradonačelnika glavnog grada. Ali, kako je vrijeme odmicalo vidjele su se sve veće slabosti "projekta Beroš". On se pretvorio u vjernog vojnika HDZ-a koji više sluša stranku nego što vuče samostalne poteze. Ovo ljeto je najbolji dokaz za to - gotovo je upropaštena turistička sezona koja je na kraju mogla izvući i BDP. Zašto je stožer, gdje, budimo iskreni, glavnu riječ vode Davor Božinović i Vili Beroš, dopustio okupljanja koja su vodila u katastrofu, prije svega na svadbama, u noćnim klubovima, nikome nije jasno. Bila je to katastrofalna pogreška čiju ćemo cijenu dugoročno plaćati, možda čak i u idućoj turističkoj sezoni, jer će se na Hrvatsku gledati kao na nesigurnu zemlju. Zašto se nije koristilo iskustvo Istre, gdje se krajnje pametno kormilarilo turizmom i širenjem virusa?

U svakom slučaju Vili Beroš više nije junak naših dana, došla je i mini aferica s kadroviranjem u zagrebačkim bolnicama i sada ministar ima otvorene bokove za napade sa svih strana. S takvim kapitalom teško bi mogao biti promoviran u sigurnog kandidata na zagrebačkim izborima, pa čak kada bi mu i Plenković dao puni vjetar u leđa.

Za Ivana Domagoja Miloševića ne treba trošiti puno vremena, čovjek je pametan i očito sposoban kada je stekao takav kapital koji ima, ali krajnje nepopularan među građanima. Njega bi Bandić pojeo za doručak. Sa Zdravkom Marićem bi bilo puno teže, ali je teško očekivati da bi se Plenković mogao odlučiti na tako opasan eksperiment kada mu uspješni financijaš treba više nego ikada. I na kraju, iako premijer zvučno najavljuje da HDZ ima kandidate koje će testirati u danima koji dolaze, sve je spalo na tri slova. Prelistavajući popis istaknutih hadezeovaca, pogotovo onih koji su Zagrepčani, nema takoreći nikoga koga bi se u nekoliko mjeseci moglo toliko izreklamirati da bude siguran kandidat. 

Nova vizija

Na SDP također ne treba trošiti riječi. Stranka nema ni jako ime koje bi moglo spriječiti katastrofu na nacionalnom planu, a o Zagrebu da ne govorimo. Svako malo netko od SDP-ovaca pokušava dobiti koji poen napadajući Bandića, ali to je kratkog daha. Naprosto je nemoguće da SDP nađe idealno ime, pa makar se radilo i o nekom uspješnom kandidatu koji uopće nije član stranke. Jalove su priče i s Ankom Mrak Taritaš ili bilo kime tko se već okušao i propao.

Ni Tomislav Tomašević nema potencijal ugroziti zagrebačkog gradonačelnika. Mladi dečko, pun kritike, ali bez karizme koja je potrebna za tu funkciju. I bez iskustva da vodi veliki sustav kakav je Zagreb. Posebno je prema Tomaševiću kritičan sveučilišni profesor Zlatko Miliša koji kaže da je riječ i demagogu, zarobljeniku u demagoške frazeologije, traženju neprijatelja i da je karijeru izgradio na neprijateljstvu u prema Bandiću. “Ne mogu zamisliti da bi ga građani Zagreba izabrali”, tvrdi dr. Miliša.

Jedno su želje, drugo mogućnosti. Jedno se može, drugo se želi, pa treba još vremena da oni koji bez sumnje dolaze steknu i političko iskustvo u utakmici kakva se vodi na izborima za šefa glavnog grada. Mnogo je toga u igri, mnogi interesi, mnogo lobiranja, pa i novca, a samo dobre želje i atraktivne najave nisu dovoljne za pobjedu.

Međutim, pred Bandićem je ipak velika utakmica. Vremena da se pojavi 'idealni protukandidat još uvijek ima, iako i ono istječe. Vrlo se rijetko u politici preko noći rađaju zvijezde pa je teško očekivati da će tako biti i u Zagrebu. Građani su na lokalnim izborima nepovjerljivi prema neprovjerenim kandidatima i pusta obećanja nikada nisu garancija za uspjeh. Kao što nije dobitna kombinacija i isključivo kritiziranje onoga koga se želi srušiti.

Zagreb tako manje treba promjene pod svaku cijenu, a više novu viziju u teškim vremenima. Malo tko očekuje da će zakon o obnovi riješiti probleme grada. Naime, novac će kao uvijek biti prepreka, jer se sada barata s ogromnim novcem za obnovu za koji nitko ne zna gdje je i kada će biti na raspolaganju. A uz obnovu treba sačuvati i sve ono po čemu je Zagreb poznat, od kulture, turizma do industrije koje više nema mnogo, ali je ipak ima.

Glavni grad mora voditi računa i o onim siromašnim građanima kojima treba pomoći da prežive u teškim vremenima. Zagreb je i grad znanosti, potrebni su iskoraci i na tom planu. Uvijek je bio u vrhu u medicini, a politizacija zdravstva to je velikim dijelom srozala. Zagreb treba sačuvati i ugostiteljsku scenu, pogotovo onu koja diktira promjene koje su nužne i za turističku djelatnost, kao što treba stvoriti uvjete za novi val investicija, od stanogradnje nadalje. 

Timski posao

Sve to čini cjelinu jednog grada čiji je proračun ogroman. I sve to Milan Bandić zna, a njegovi budući protukandidati trebaju savladati. Vođenje grada je timski posao. Posve je jasno da oni koji žele sjesti u gradonačelničku fotelju nemaju baš uhodane timove. U danima koji dolaze morat će se mijenjati i Bandić i njegovi ljudi ako žele da im se povjeri novi mandat. To prije svega znači i novi smjer kako voditi grad koji se već šest mjeseci koprca nakon strašnog potresa i posljedica koje su veće i ozbiljnije nego što to javnost, pogotovo ona van Zagreba, doživljava.

Svi koji žele zamijeniti Bandića moraju pokazati da imaju nešto iza sebe kada je riječ o vođenju velikih sustava. Jer ona tako omiljena Bandićeva izreka o delanju, u konačnici nije samo fraza. U Zagrebu, kao i u svakom gradu, treba zaista puno delanja, pogotovo u izazovnim i teškim vremena kakva su sada.

Povezane vijesti

• Izbjeglice u Zagrebu bez namjere da ostanu
• Hajduk i Slaven Belupo u polufinalu Kupa Hrvatske
• Advent u Zagrebu najbolji u Europi!