Ugledni riječki publicist i književnik Vuk Perišić, autor knjige o raspadu Jugoslavije "Od Weimara do Vardara" i prevoditelj nekoliko ključnih djela povijesne literature o dvadesetom stoljeću, u opsežnom je razgovoru za naš analizirao povode, uzroke i posljedice rusko-ukrajinskog rata koji je zaprepastio svijet.

- Ukrajina je u hrvatskoj književnosti opisivana kao ratna kaljuža Europe. S druge strane, malo znamo o njezinoj povijesti u posljednjem stoljeću iako je bitna za razumijevanje današnjeg rata?

- Područje koje danas obuhvaća Ukrajina najveće je stratište povijesti. U Prvom svjetskom ratu je tuda, u Galiciji, prolazila istočna fronta. Radnja "Hrvatskog boga Marsa" u kojem je Krleža ekspresivno opisao patnje Velikog rata zbiva se znatnim dijelom upravo u današnjoj Ukrajini. Ruska Februarska revolucija stvorila je 1917. u Ukrajini politički vakuum koji su ispunili oružani sukobi zapadnih intervencionista i "bijelih" s "crvenima", što će potrajati do 1921. Do kraja 1918. u Ukrajini su nakratko bile prisutne i okupacijske snage carske Njemačke. Ukrajinski nacionalisti proglašavali su svoje kratkotrajne države, borili se protiv "crvenih", "bijelih" i postrojbi obnovljene Poljske, katkad paktirali sa sve tri strane, katkad su se i njihove frakcije uzajamno uništavale, a sve zaraćene strane iskaljivale su se na civilima. U zaboravljenom sovjetsko-poljskom ratu Piłsudski je isprva zauzeo Kijev, a Crvena armija zamalo je ušla u Varšavu, dok su Buđoni i Staljin opsjedali Lavov. Nakon sklapanja sovjetsko-poljskog sporazuma 1921. i nakon što je Tuhačevski bojnim otrovima porazio ostatke vojski ukrajinskih nacionalista i ruskih bjelogardejaca, Ukrajina je postala konstitutivna republika Sovjetskog Saveza koji je uspostavljen u prosincu 1922.

Najstrašnija bojnišnica

- U SSSR-u su Ukrajinci prošli iznimno težak put?

- Sovjetska diktatura se početkom tridesetih godina preobrazila u totalitarni staljinski teror. Prisilna kolektivizacija poljoprivrede izazvala je Gladomor koji je odnio, ovisno o procjenama, između 2,5 do 7,5 milijuna života.

- Najveći pokolj u povijesti, Drugi svjetski rat, pregazio je Ukrajinu dva puta?

- Drugi svjetski rat donio je Ukrajini brutalnu nacističku okupaciju, Holokaust i njemačko-sovjetsku – Istočnu – frontu koja se od 1941. do 1943. pomicala prema istoku i od 1943. prema zapadu tako da je najstrašnija bojišnica povijesti dva puta opustošila ukrajinski teritorij. U pozadini fronte vodio se krvavi, višestruki građanski rat, ponovno između različitih frakcija ukrajinskih nacionalista, poljskih i sovjetskih partizana i Wehrmachta. Stanovništvo je bilo izloženo besprimjernom nasilju, rasističkim poniženjima i gladi i masovno je odvođeno na prisilni rad u Njemačku, dok su SS-Einsatzgruppen ubile stotine tisuća ukrajinskih Židova. Dio ukrajinskih nacionalista, svojevrsna varijanta tamošnjih ustaša i četnika, kolaborirao je s njemačkim okupacijskim vlastima, ali im nacisti nisu dopustili uspostavu kvislinške vlasti jer je Ukrajina zamišljena kao područje širenja njemačkog, takozvanog "životnog prostora".

- Nakon njemačkih okupatora, vratila se Staljinova čvrsta ruka?

Kada je Crvena armija protjerala Wehrmacht, obnovljen je staljinski teror, a u poslijeratnim godinama glad je ponovno odnijela, po nekima, najmanje dva milijuna života. Oba totalitarizma su na ukrajinskom tlu odustala od bilo kakvih ograda i obzira, kao da je Ukrajina neka nestvarna zona u kojoj je sve, ali doslovno sve, dozvoljeno i moguće.

– Nikita Hruščov imao je mekši pristup?

- Nakon Staljinove smrti i 20. kongresa KPSS-a, za Ukrajinu je nastupilo nešto lakše razdoblje. Hruščovljev režim postigao je izvjesne uspjehe u podizanju životnog standarda, a pritisak vlasti donekle je popustio i ostavio građanima stanoviti prostor za apolitičnu svakodnevicu. Hruščov je odustao i od Staljinove velikoruske politike i dopustio iskazivanje ukrajinske etničke zasebnosti. Nakon pada Hruščova nastupilo je doba Brežnjevljeve entropije. Kada je perestrojka pobudila nadu u liberalizaciju sovjetskog režima, Ukrajinu je, kao da je ukleta, 1986. pogodila černobilska katastrofa.

Paroksizam brutalnosti

- Ukrajina nije lako preživjela ni propast komunizma?

- Kao što su oba totalitarizma u Ukrajini dosegla paroksizam brutalnosti tako je i tranzicija nakon raspada Sovjetskog Saveza – u većoj mjeri nego u drugim istočnoeuropskim zemljama – izazvala teške ekonomske i socijalne poremećaje. Tranzicija je Ukrajini donijela besprimjernu korupciju, masovno osiromašenje, organizirani kriminal, inflaciju, pravnu nesigurnost i nastanak novih i moćnih oligarhijskih struktura koje su u odsutnosti demokratske kontrole i vladavine prava stekle bogatstvo i političku moć. Ukrajinski primjer upućuje na pitanje je li tranzicija samo novi, umiveni oblik autoritarizma koji se vješto prilagodio nominalno demokratskom institucionalnom okviru? Ili je samo velika nada, prijevara stoljeća ili, pak, tjeskobna neminovnost koju je moguće prevladati samo strpljivom i sporom evolucijom čije plodove će uživati neki budući naraštaji?

- Ukrajina se nije pretvorila u zemlju Zapada, poput Češke ili Poljske?

- Nisu ni Češka i Poljska postale zapadne demokracije. Čini se da su sklonije tradiciji istočnoeuropskog nacionalizma. Nevoljkost ukrajinskih vladajućih garnitura da provedu korjenite ekonomske reforme i demokratizaciju, još uvijek determiniraju politički i ekonomski okoliš. Tragično je da je Ukrajina – kao (ne računajući Rusiju) najveća europska zemlja sa golemim rudnim bogatstvom, snažnom industrijskom bazom i najplodnijim tlom na svijetu – raspolagala potencijalom koji je tranziciju mogao učiniti relativno bezbolnom.

- Kakva je bila politička i društvena situacija u Ukrajini do ruske invazije?

- Politički poredak je hibridan, s nominalnim višestranačkim parlamentarizmom i slobodom trgovine, ali s naglašenom dominacijom državne i parapolitičke kontrole, uz neizbježni populizam i nacionalizam. Kao i većina istočnoeuropskih zemalja, Ukrajina je još daleko od razvijene liberalno-demokratske političke kulture zapadnoeuropskog tipa. Ako nakon Trumpa, Brexita i jačanja ksenofobnih nacionalističkih pokreta ta kultura još uvijek postoji.

Imperijalistički cinizam

- Putinova Rusija vidi Ukrajinu kao "ruski svijet", kao dio nekadašnjeg SSSR-a?

- Dovoljan je pogled na geografsku kartu. Pristupanje Ukrajine euro-atlantskoj alijansi značilo bi strateški prodor Zapada u trbuh Rusije i poremetilo postojeću ravnotežu snaga s kojom Moskva ionako nije zadovoljna. Nakon što je Rusija izgubila istočnu Europe, njen utjecaj je tijekom devedesetih godina kopnio i u Ukrajini. Ruske divizije su do 1989. bile na Dravi da bi se poslije zatekle istočno od Dnjepra. Za jednu supersilu to je nepodnošljivo. Zapad to kratkovidno ne želi shvatiti jer je opijen trijumfalizmom svoje (Pirove) pobjede iz 1989.

- Jesu li takvi geopolitički strategemi zastarjeli u moderno doba?

- Zapravo nisu. I Washington i Moskva i Peking razmišljaju logikom imperijalnog, zapravo imperijalističkog cinizma. Povijest čovječanstva povijest je imperijalnih sukoba. To je žalosna i zastrašujuća realnost. Suprotnosti između velesila su trajne. Takva je narav velike moći. Utoliko je i ideološka sastavnica Prvog hladnog rata sporedna. To je bio imperijalni sukob Moskve i Washingtona, u kojem su obje strane igrale prljavo. Sukob kapitalizma i komunizma bio je samo privid, kao što je prividna bila i "pobjeda" demokracije nakon pada Berlinskog zida. Ne bi ni hipotetska demokratizacija Rusije bitno promijenila trajnu narav sukoba Rusije i Amerike jer je gravitacija moći sila snažnija od bilo kakve ideologije.

Konačno, ni demokratske Sjedinjene Države ne postupaju u rukavicama kada brane ono što percipiraju kao svoje interese. Južnoj Americi, kao njihovoj isključivoj interesnoj sferi, za vrijeme Prvog hladnog rata su podrškom tamošnjim surovim diktaturama nanijele više patnje nego što ih je Sovjetski Savez nanio svojim istočnoeuropskim satelitima. Zapad je velikodušno otvorio vrata izbjeglicama iz Ukrajine kojih ima već pola milijuna. To je neupitno i hvalevrijedno i hvala nebesima da je tako. Zašto isti kriteriji ne vrijede za podjednako unesrećene izbjeglice iz Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka? Možda zato što su ti ljudi tamnoputi? Ta pojedinost, koja uopće nije pojedinost nego moralna katastrofa, ukazuje da obje sukobljene strane u ovom, Drugom hladnom ratu treba promatrati s prezrivom skepsom.

– Pokušajmo u takav povijesni i geopolitički kontekst staviti sadašnji tragični rat između Rusije i Ukrajine?

– Ukrajinska kriza imala je dvije faze. U prvoj fazi Rusija je od Zapada tražila jamstva da se Sjevernoatlantski pakt neće širiti na istok i tražila je nešto što bi se moglo nazvati "finlandizacija" Ukrajine, dakle njezin neutralni status. Bili su to legitimni zahtjevi jedne supersile. Stereotipu sklon zapadni um u Rusiji vidi zemlju velikih pisaca, bešćutnih diktatora, kaosa, šlamperaja i alkoholizma, ali Rusija je već puna dva stoljeća neumitna politička, vojna, ekonomska, od nedavno i energetska činjenica koju svaka razumna zapadna politika mora uzimati u obzir. S nuklearnom velesilom koja raspolaže praktično neograničenim resursima valja izbjegavati svaku suvišnu konfrontaciju i težiti kompromisu. Sporazumna dioba interesnih sfera nesumnjivo je cinična, ali ona je i realnost koja je u pomanjkanju boljeg – točnije u pomanjkanju utopije – zapravo poželjna jer jamči globalnu stabilnost.

Propuštene prilike

- Takav kompromis zanemario bi želje Ukrajine. Nije li suvereno pravo svake države da samostalno odlučuje kojem paktu ili kojoj asocijaciji će pripadati?

- Načelno jest, ali to nije bitno. Ako pristupanje neke države nekom paktu ugrožava svjetski mir i ravnotežu snaga, tada ta država na to nema pravo jer je mir viša vrednota od bilo kakvih i bilo čijih takozvanih "nacionalnih interesa". Teško je i zamisliti poremećaj koji bi nastao u Europi kada bi Švicarska ili Austrija odustale od svoje trajne neutralnosti. Suverenost je ionako jedan sumnjiv nacionalistički koncept koji je i moralno i racionalno anakron u današnjem međuovisnom svijetu. Kompromis po kojem bi Ukrajina postala neutralna bio bi i u njenom interesu, kao što je u interesu Jugoslavije, ali i u interesu Moskve i Washingtona bila jugoslavenska nesvrstana politika. Zemlja s 44 milijuna stanovnika i golemim materijalnim resursima bila bi u prilici održavati ekvidistancu spram oba bloka, izvlačiti iz toga ekonomsku i političku korist i tako stvoriti vanjskopolitičke preduvjete da se posveti istinskoj demokratizaciji, što podrazumijeva i demokratski odnos spram njene velike ruske etničke manjine. Neutralna Ukrajina mogla je računati i na povratak suvereniteta nad Krimom i Donbasom. Nažalost, Zapad je bio nepopustljiv, a Ukrajina se nije postavila mudro, između ostalog i zbog svoga nacionalizma, najvećeg protivnika demokracije i zdravog razuma, ne samo u Ukrajini.

– Je li takvo razmišljanje realno sada, dok bjesni rat?

- Dakako da nije. Sve su prilike propuštene. Kriza je ušla u drugu, oružanu fazu koja je situaciju okrenula naglavce. Putinova Rusija počinila je zločin protiv mira i međunarodnog prava. Tim odvratnim gangsterskim činom oduzela je legitimitet vlastitim zahtjevima i podarila ga zapadnoj nepopustljivosti i ukrajinskoj nepromišljenosti. Rusija je potpuni gubitnik u ovom ratu. U Kremlju nisu shvatili da je u moderno vrijeme korištenje sile postalo kontraproduktivno. Agresijom je Putin Ukrajinu nepovratno gurnuo u naručje Zapada. Više nikoga, što je razumljivo, ne zanima jesu li svojevremeni ruski prijedlozi bili razumni i legitimni i jesu li se Washington, Bruxelles i Kijev u tjednima i mjesecima koji su prethodili ruskoj agresiji ponašali iracionalno.

Samoubojstvena strategija

– U ovom trenutku ne zna se kako će završiti ruska invazija. Ipak, posljedice se mogu pretpostaviti, posebno za politički i ekonomski položaj same Rusije?

- Rusija ovaj rat ne može dobiti ni na bojnom polju jer više ne raspolaže milijunskom Crvenom armijom, a sve kada bi ga kojim slučajem i dobila, bio bi to kratkoročni uspjeh jer, kao što pokazuju iskustva Iraka i Afganistana, danas je nemoguće držati pod okupacijom velika područja. Rusija je doživjela težak moralni poraz, a to je u suvremenom svijetu neusporedivo važnije od zauzimanja ove ili one strateške kote. Počela je trpjeti i financijske nedaće. Ukratko, Putinova strategija je samoubojstvena. To je vrlo loše, jer Rusija je potrebna svijetu i svijet je potreban Rusiji. No, ako Rusija osim moralne, doživi i vojnu i ekonomsku katastrofu, ona će i tada ostati važan faktor s kojim se mora tragati za kompromisom. To Zapad mora imati na umu i pomiriti se s činjenicom da je samo jedan od tri svjetska faktora, uz Rusiju i Kinu.

– Ukrajina je zatražila prijem u EU i dobila pozitivan odgovor. Znači li to najveću geopolitičku promjenu u Europi nakon 1945?

- Velikih geopolitičkih promjena nakon 1945. već je bilo. Sporedno je pitanje hoće li Ukrajina pristupiti Europskoj uniji. Rusija je, kao što sam rekao, Ukrajinu nepovratno gurnula Zapadu, a kako će to ukrajinsko svrstavanje biti institucionalizirano od manjeg je značaja. To neće donijeti stabilnost toj nesretnoj zemlji, bit će svedena na zapadnog klijenta i živjet će u trajnom neprijateljstvu s Rusijom s kojom dijeli tisuće kilometara granice. Jačat će ukrajinski nacionalizam koji će onemogućiti demokratizaciju. Istodobno će Zapad postati ratoboran, nesklon kompromisu i počet će ugrožavati vlastitu, ionako krhku demokraciju.

– Prognoze kraja rata?

- Ova tragična kriza mora se razriješiti kompromisom, što znači da sve zainteresirane strane moraju biti spremne na popuštanje, neovisno o sveopćoj medijskoj histeriji kroz koju i zapadna i ruska propaganda vrtoglavo podižu uloge i neovisno o tome što obje strane žele totalnu pobjedu koja niti je moguća niti – tko god da "pobijedi" – može donijeti dugoročnu stabilnost. Kompromis je imperativ neovisno o tome što je Putin počinjenim zločinom protiv mira i sebi i Zapadu suzio manevarski prostor za konstruktivne pregovore. Budu li se i Zapad i Rusija i Ukrajina kockali va banque, na sve ili ništa, budu li dakle nespremni na kompromis, nastupit će dramatska eskalacija krize koja će se proširiti na čitav svijet s nesagledivim posljedicama koje mogu dovesti i do nuklearnog rata. Konačno, ono najvažnije, kompromis bi okončao patnje građana Ukrajine jer su sudbina pojedinca, njegova individualna sloboda i njegova udobnost jedine istinske svetinje, moralno superiorne kriminalnoj bijedi bilo čijih nacionalnih i imperijalnih interesa.

Povezane vijesti

• OPASNO MIRIŠE NA RAT Američki vojnici poslani su u Europu, a ostvari li Rusija svoje prijetnje, bit će to veliki rat s teškim posljedicama za cijeli svijet
• Sve je manje nade da Europu čekaju mirni dani. Hrvatska mora biti posebno oprezna, jer će se KRIZA PRELITI SVE DO NAŠIH GRANICA
• OPASNO ZAKUHALO U UKRAJINI. Američki predsjednik kaže da je Putin donio odluku da će napasti. Ruski mediji izvještavaju o evakuaciji stanovništva