MOGUĆA RUSKA INVAZIJA NA UKRAJINU

Sve je manje nade da Europu čekaju mirni dani. Hrvatska mora biti posebno oprezna, jer će se KRIZA PRELITI SVE DO NAŠIH GRANICA

Dođe li do neke vrste angažmana NATO snaga, što je sada već izgledno, sigurno je da će dio zadataka morati preuzeti i Hrvatska. Radi li se o angažmanu hrvatskih vojnika, logistike, vojnih stručnjaka, u ovom je trenutku preuranjeno govoriti. Uostalom, hrvatski su vojnici sudjelovali u misiji u dalekom Afganistanu, pa je logično za očekivati da bi ih NATO, u nekom obliku, angažirao i ako dođe do ruske intervencije

| Autor: Jurica Körbler
(Russian Defense Ministry Press Service via AP)

(Russian Defense Ministry Press Service via AP)


Kako dani prolaze sve je izglednije da se ruska invazija na Ukrajinu neće izbjeći. Ruske vojne snage okružuju Ukrajinu s tri strane, Amerika je angažirala 8.500 vojnika koji će biti upućeni u regiju, a sprema se i diplomatski odgovor Washingtona na zahtjeve Moskve.

Putin traži tri stvari. Prvo, da Ukrajina ostane van NATO-a. Drugo, jamstvo da se NATO neće dalje širiti u tom dijelu svijeta. I treće, da se Rusiji omogući utjecaj u ovom dijelu Europe, nakon sloma Sovjetskog Saveza. Zahtjeve nije lako ispuniti, pogotovo kad se dubinski uđe u njihovu analizu. Praktički to znači da se Ukrajina, mirno ili silom, prepusti ruskom utjecaju. Ukrajinci su ionako gnjevni na Rusiju nakon aneksije Krima i u cijeloj je zemlji porastao prozapadni utjecaj. Što bi značilo vraćanje ruskog utjecaja nikome posve nije jasno, pogotovo ne u miru.

Ostaje naravno i pitanje nuklearnog naoružanja koje bi, u slučaju daljnjeg vojnog zaoštravanja, moglo biti raspoređeno u tom dijelu Europe. Dugoročno bi to značilo katastrofu za mir u Europi, što znaju i Putin i Biden. Značilo bi to, u najbolju ruku, povratak Hladnog rata, novo miješanje karata u Europi, kao i vraćanje starih ideja kao u vrijeme Sovjetskog Saveza.

Gdje je u svemu tome Hrvatska? Prije svega kao članica Europske unije i NATO-a. Dođe li do neke vrste angažmana NATO snaga, što je sada već izgledno, sigurno je da će dio zadataka morati preuzeti i Hrvatska. Radi li se o angažmanu hrvatskih vojnika, logistike, vojnih stručnjaka, u ovom je trenutku preuranjeno govoriti. Uostalom, hrvatski su vojnici sudjelovali u misiji u dalekom Afganistanu, pa je logično za očekivati da bi ih NATO, u nekom obliku, angažirao i ako dođe do ruske intervencije.

Drugo je pitanje kako bi se NATO u tom košmaru uopće snašao. Nije jasno ni kakav bi bio odgovor američkih vojnih snaga. Prvo je Biden rekao da ne dolazi u obzir da se američki vojnici direktno angažiraju u sukobima u tom dijelu svijeta, a sada je Pentagon pokrenuo sasvim drugu strategiju koja uključuje dolazak brojne vojne opreme, ali i vojnika u blizinu Ukrajine. Da li bi oni sudjelovali u borbama, ako do njih uopće dođe, drugo je pitanje.

Sigurno je samo to da bi vojni upad ruskih snaga u Ukrajinu ugrozio cijelu regiju, pa čak i jugoistok Europe. Nije slučajno da se već mjesecima kompliciraju odnosi u Bosni i Hercegovini, a da iz Republike Srpske dolaze ideje o podjeli te države. Do sada su Rusi, prije svega Putin, jasno podržavali cjelovitost BiH, ali je stanje na terenu često bilo drukčije. Što bi se događalo ako se poremete odnosi u Europi, a Europska unija po običaju ne reagira na vrijeme i dovoljno energično, pitanje je bez odgovora.

Primjetno je i naoružavanje zemalja u regiji. Isto tako, od formiranja europske vojske nema ništa, pa mnoge zemlje procjenjuju da same moraju jačati svoje vojne snage. NATO više nije garancija sigurnosti, pa čak ni za zemlje koje su posebno ugrožene. Nemir vlada i na Baltiku, a nije nemoguće da Putinovi apetiti porastu ako 'akcija Ukrajina' prođe kako je on zamislio. U svemu tome ni Hrvatska ne bi ostala pošteđena brojnih izazova, kako političkih i vojnih, tako i ekonomskih.

Naši dosadašnji odnosi s Rusijom nisu bili uvijek bajni. Za vrijeme Sanaderove administracije uopće nisu bili u prvom planu, a tek je Jadranka Kosor pokušala obnoviti odnose s Moskvom. I to uspješno, što dolaskom novih administracija više nije bilo toliko aktualno. Hrvatska je uvijek davala prednost Europskoj uniji, što je logično, ali i Americi, što je također logično. Uostalom, naoružanje kupujemo isključivo iz Amerike i Europe, a rusko nas ne zanima. Trgujemo znatno više s partnerima iz EU, ali smo, kada je riječ o nabavci plina, do sada imali korektne odnose s Rusima. U odnosu na BiH hrvatski je stav jasan, nema nikakve mogućnosti odcjepljenja bilo koga. I u odnosu na Ukrajinu jasan je hrvatski stav, Krim je dio te zemlje i mora se učiniti sve da se mirno vrati.

Prije nego što se iz Bruxellesa vratio u Zagreb Andrej Plenković bio je u Europskom parlamentu zadužen za Ukrajinu. Tamo ga izuzetno cijene, kao političara koji je uvijek jasno izražavao svoj stav. Često je to, već kada je postao i premijer, izazivalo nervozu Moskve, a među prvim vanjsko-političkim putovanjima izabrao je baš Kijev. U međuvremenu je Hrvatska nastojala poboljšati gospodarsku suradnju s Ukrajinom, a brojni građani te zemlje dolazili su na Jadran. I sada, kad se stanje u Ukrajini komplicira iz sata u sat, premijer Plenković je nedavno posjetivši tu zemlju izrazio jasan stav da Europa mora zaštititi zemlju ako joj bilo tko prijeti.

Sigurno je samo to da će Hrvatska biti među zemljama EU koje će vrlo pomno promatrati što se događa u Ukrajini i tražiti da se poštuje međunarodno pravo i pravo Ukrajine da sama određuje svoj put. Ali, kad bi došlo do intervencije Rusije, sve bi se krajnje zakompliciralo. Pogotovo ako bi se još više zaoštrila situacija u BiH, a možda i u još nekim zemljama istočne i jugoistočne Europe.

Kako sada stoje stvari, ulazak ruskih vojnika u Ukrajinu može biti sutra, a može biti za nekoliko tjedana. Naravno, ostaje i ona, možda nerealna opcija, da se intervencija može izbjeći i da diplomacija ipak poluči rezultate.

Nije mirno ni na američkoj političkoj sceni, gdje republikanci žele svog predsjednika prikazati kao slabića, uspoređujući to s vremenom kad su Britanci tridesetih godina gotovo prešutno promatrali dolazak Hitlera na vlast. Ima i onih koji misle da je sve to predstava Vladimira Putina da pokaže snagu. Ne samo sa plinom, već i na vojnom i političkom planu. Po toj teoriji bilo bi dovoljno da Amerikanci daju Moskvi garanciju da se NATO neće širiti, niti da će u blizini Ukrajine biti postavljeno ubojito oružje okrenuto i prema Rusiji. Zauzvrat, ruski vojnici će se vratiti doma, a nema govora o daljnjim planovima koji bi uključivali i bivše jugoslavenske republike. Sam Biden je u više navrata rekao da u doglednoj budućnosti nema govora da se Ukrajina pridruži NATO-u, ali je pitanje je li to dovoljno za Putina.

Bez obzira kako sve ovo završilo, narušavanje europskog poretka je tu. I u tom smislu nije i neće zaobići ni Hrvatsku. Ako će Rusija i dalje inzistirati na ”sferi utjecaja”, a hoće, onda to znači da se Europa vraća Hladnom ratu. Samo u mnogo opasnijim vremenima, kad je nuklearnog oružja sve više, a ekonomsko ratovanje sve opasnije. Dođe li do velikog poremećaja u isporuci plina to će itekako osjetiti i hrvatsko gospodarstvo, što se događa već sada. Računi velikih potrošača već su dramatično povećani, pa je pitanje hoće li hrvatske kompanije u takvim okolnostima uopće moći poslovati. A građani će tek doći na red.

Nažalost, kako vrijeme odmiče, sve je manje nade da Europu čekaju mirni dani. Hrvatska zato mora biti posebno oprezna, jer nije isključeno da će se kriza preliti sve do njenih granica. Kao što nije isključeno da bi u slučaju ruskog vojnog zauzimanja Ukrajine kriza mogla postati svjetska. Putin je već razgovarao sa čelnicima prijateljskih zemalja, od Venezuele do Kube, pa vojni analitičari ne isključuju da je jedan od planova postavljanje nuklearnog naoružanja u mnogim zemljama koje su sklone Moskvi. Za sada je sve to samo pretpostavka, ali vrlo opasna.

Zapad za sada najavljuje samo najdrastičnije sankcije protiv Rusije ako dođe do napada. Prošlost je pokazala da sankcije nisu najefikasnije sredstvo, pogotovo kad i druga strana ima adute. A to je ruski plin. Sada je na redu rezultat virtualnog sastanka zapadnih vođa koji je inicirao Joe Biden, na kojem je navodno postignuta potpuna suglasnost što učiniti ako Ukrajina 'padne'.

S američkim su predsjednikom razgovarali čelni ljudi EU-a, Poljske, Italije i Francuske. Na riječima su zapadni lideri jaki, Boris Johnson kaže da slijede u tom slučaju 'brzi osvetnički odgovori' i paket sankcija bez presedana. Putina to baš i ne impresionira, pogotovo kad zna da postoje pukotine i među saveznicima. Nijemcima je važniji plin, a ukrajinski politički vođe su ljuti na Berlin. Zagreb za sada šuti, što je pametno. Ali, situacija se pomno prati, jer Hrvatska neće biti samo i isključivo nijemi promatrač.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum