Stier je istaknuo kandidaturu za potpredsjednika stranke u taboru onih koji traže promjene u HDZ-u, a uopće nema sumnje da će na to mjesto biti i izabran. Pobjedi li Miro Kovač, Stieru ostaje manevarski prostor za mnogo toga, imat će najdirektniji utjecaj na smjer u kojem će stranka ići, može otvoriti vrata da se postigne koalicija sa desnim strankama. Izgubi li Kovač, Stier ostaje u sedlu kao potpredsjednik stranke

Sada se za unutarstranačke izbore u HDZ-u čeka još samo Tomislav Karamarko. Bivši šef HDZ-a najavio je mogućnost kandidature za predsjednika stranke, ali to je bilo dosta davno i od tada se nije oglašavao. Ako je suditi po informacijama koje dolaze od njegovih ljudi, Karamarko nije mirovao, razgovarao je sa mnogima i očito procjenjuje kolike su mu šanse ako se sada kandidira. Vjerojatno ni on nije očekivao koaliciju Miro Kovač - Davor Ivo Stier, uz dodatak Ivana Penave, pa su realno i njegove šanse svedene na minimum jer nema veliki manevarski prostor.

Brkić kalkulira

S druge strane postoje neka interna istraživanja koja pokazuju da bi baš Tomislav Karamarko imao najbolje predispozicije za suprotstaviti se Andreju Plenkoviću, ali vrijeme ne radi za bivšeg predsjednika stranke. Već je dugo izvan visoke politike, pomalo zaboravljen, ionako nikada nije bio u skladnim odnosima s medijima, a više nema ni onu mašineriju koju je držao Milijan Brkić. Stari prijatelji su se razišli - Brkić kalkulira kojem će se bloku prikloniti i hoće li ijednom, Miro Kovač, koji je u Karamarkovo vrijeme bio šef diplomacije, već dugo gradi vlastitu političku karijeru, a s Davorom Ivom Stierom Karamarko je bio u krajnje lošim odnosima. Tako mu preostaje još koji dan za odluku jer već sada debelo kasni, a kako dani budu odmicali, više praktički neće imati nikakvu priliku. Postoji, doduše, još jedan scenarij, a to je Karamarko kalkulira da prođe i ovaj val, pa računa na to da Kovač propadne na stranačkim izborima, Plenković na parlamentarnim pa da se on pojavi kao spasitelj. Ali to je sve na dugom štapu.

Kako sada stoje stvari, jedinu win-win poziciju ima Davor Ivo Stier. Istaknuo je kandidaturu za potpredsjednika stranke u taboru onih koji traže promjene u HDZ-u, a uopće nema sumnje da će na to mjesto biti i izabran. Pobjedi li Miro Kovač, Stieru ostaje manevarski prostor za mnogo toga, imat će najdirektniji utjecaj na smjer u kojem će stranka ići, može otvoriti vrata da se postigne koalicija sa desnim strankama, prije svega Mostom. Izgubi li Kovač, Stier ostaje u sedlu kao potpredsjednik stranke, s aureolom onoga tko je pokazao zube stranačkom predsjedniku koji ga više neće moći zaobilaziti. Ostaje otvoren i put za sam vrh stranke, ako struja Andreja Plenkovića prođe loše na parlamentarnim izborima. Dakle, Stier ne može izgubiti, može samo dobiti.

I na kraju Miro Kovač. Stavio je sve na kocku, iskazao je ambiciju za sam vrh i sada mu preostaje uvjeriti više od 200.000 članova stranke da je najbolji kandidat za budućnost HDZ-a. Uz sva ona opća mjesta s Tuđmanom ili bez njega, sa skretanjem ulijevo ili vraćanjem udesno, Kovaču ostaje najjači argument, a to je pitanje članovima stranke misle li da s Plenkovićem može HDZ pobijediti na parlamentarnim izborima. Kako sada stoje stvari, teško. Svjestan je toga i stranački vrh, sada još pritisnut aferom oko Milana Kujundžića. Nešto se drastično mora promijeniti, a pitanje je ima li i sam Andrej Plenković vremena za to.

Voditelj igre

Bez jače koalicijske snage HDZ može na parlamentarnim izborima doživjeti propast i toga su svi u toj stranci svjesni. I toga se stravično boje. Plenković će ih morati u danima koji slijede uvjeriti da to nije tako, a Kovač će moći vrlo lako poručiti da ovaj trojac, koji će uskoro biti pojačan, može mnogo lakše razgovarati i sutra koalirati s desnim blokom koji se osniva pod dirigentskom palicom Miroslava Škore.

Bude li Kovač svoju strategiju gradio na strahu od gubitka izbora ako šef ostane Plenković, šansu su mu tu. Ali, u ovom času, predsjednik stranke ima prednost iz više razloga. Prije svega, on vodi igru, a to u HDZ-u uvijek znači da je onaj koji raspisuje izbore i broji glasove. Ne znači da bi Plenković, kao častan čovjek, ikada pristao na izborne malverzacije, ali nekih oblika pritisaka na lokalnoj razini, ne Plenkovićevih, već lokalnih HDZ-ovih šerifa, sigurno će biti. Svi oni koji su sada perjanice HDZ-a u manjim ili većim sredinama vjerojatno bi otpali ako se promijeni vlast u stranci ili bar veliki dio njih. I svima im je važno da bar za sada ostane sve kako je bilo, ako ništa drugo do parlamentarnih izbora.

Isto tako, Plenković ulazi u stranačku utakmicu kao premijer na čelu Vlade za koju vrijedi ona stara priča o polupunoj ili polupraznoj čaši. Za neke je to najuspješnija Vlada do sada, za druge Vlada u kojoj su sjedili najkorumpiraniji ministri. Za jedne je HDZ stranka koja se od krajnje desnice iz Karamarkovog vremena približila se desnom centru, gdje pripada, za druge je to stranka koju je Plenković odveo prema ljevici. Nekima je Andrej Plenković sinonim za uglađenog i uspješnog premijera koji Hrvatsku dostojno predstavlja u svijetu, za druge je on političar koji je SDP-u podario novi život i time ugrozio HDZ.

Ali, bez obzira na percepciju Andreja Plenkovića on je u ovom trenutku u prednosti. Gotovo da je nezabilježeno da je neki premijer pao u stranačkoj utakmici za vrijeme mandata. Ali teoretski se i to može dogoditi, ovaj puta zbog same greške koju je učinio Plenković kada se pisao novi stranački statut. U to vrijeme bio je siguran da će se lako prošetati do novog mandata na čelu HDZ-a, pa je složeno tako da su izbori pali u ožujku dok Hrvatska predsjeda EU-om. Plenković i njegovi suradnici bili su sigurni da će i to povećati rejting stranačkom šefu i da će izbori biti formalnost. Nisu računali da će HDZ doživjeti loše rezultate na euro izborima i da će Kolinda Grabar-Kitarović neslavno propasti. I sada je šef stranke tu gdje je. Pred dvije neizvjesne utakmice, prvo stranačke, a onda na nacionalnom planu.

Figa u džepu

Ovih dana stižu zakletve vjernosti šefu stranke, pa je i Karlo Ressler iz sigurnog Bruxellesa, gdje je došao zaslugom Plenkovića, poručio da podržava sadašnjeg predsjednika HDZ-a. Podršku je Plenković dobio i od Olega Butkovića, koji je navodno na izborima trebao biti kandidat kojeg bi otvoreno podržao i Brkić. Plenkovića podržava i bard stranke, Vladimir Šeks, mnogi županijski predsjednici, veteran Božidar Kalmeta, svi ministri. Nitko i nije očekivao drugo. Kovač će tek trebati dobiti podršku, a kako sada stoje stvari, prvi će se na to odlučiti Ivan Domagoj Milošević.

Mnogo je nezahvalnije javno podržati Kovača i Stiera, jer bi posljedice za takve, u slučaju da njihovi kandidati izgube, bile teške. Naime, ako Plenković prođe, on će sastavljati stranačke liste za izbore koje će nekima garantirati mir u Saboru i visoka primanja.

Mnogi će u izbore ući i s figom u džepu. Javno će reći jedno, a zaokružiti drugo. Bit će tu i crnih labudova i mnogo toga iz repertoara hadezeovske izborne artiljerije koja nikada ne nedostaje u najbrojnijoj hrvatskoj političkoj stranci. Pitanje je naravno i kako će sve to dočekati stranačka vojska koja je odlučujuća kod izbora pod geslom "jedan član, jedan glas". A tu svakako nije nezanemarivo kojoj će se strani priključiti Milijan Brkić. Sada se kalkulira da je objavom na društvenim mrežama dao tihu podršku Kovaču, ali to tek treba vidjeti. Da Brkić nije oduševljen Plenkovićem, nije baš neka tajna. Šef stranke ga je gotovo srušio kroz afere koje su se vezale uz njega, a na kraju se rasplinule, pa je sigurno da je ostao gorak okus kod njegovog zamjenika. S druge strane, teško je zamisliti da bi usko surađivali Brkić i Stier, jer sve ono o čemu bivši šef diplomacije govori kada je riječ o klijentelizmu, na tankoj je granici s Brkićem. Ili se možda samo tako čini?

Povezane vijesti

• Premijer Andrej Plenković i tri ministra DANAS DOLAZE U PULU I UMAG
• HDZ DANAS NA IZBORIMA Plenković prije glasanja oprao ruke dezinficijensom, Kovač uvjeren u pobjedu
• SPREMAJU SE VELIKA IZNENAĐENJA NA HDZ-ovim LISTAMA Neki stranački kapitalci (ne)očekivano su odbačeni