Politika, konzervativizam, liberalizam, demokracija, sekularizacija, europska kultura i bioetika samo su neki od znanstvenih interesa diplomiranog politologa, doktora znanosti i filozofije te saborskog zastupnika Domovinskog pokreta Stephena Nikole Bartulice. U razgovoru za naš list govori o svom životu i obrazovanju, aktualnim političkim pitanjima, prozivkama Možemovaca te otkriva ima li Domovinski pokret budućnost u Istri.

- U Hrvatsku ste, iz rodnih Sjedinjenih Američkih Država, doselili u jeku ratnih zbivanja. Što vas je ponukalo na takav potez?

- Odrastao sam u mjestu St. Joseph, u Missouriju, u obitelji hrvatskih iseljenika. Majka mi je rođena u Hercegovini i odrasla je u Vinkovcima, a tata je iz Splita. Došao sam u Hrvatsku nakon završenog studija s namjerom da posjetim rodbinu. Neki od njih, poput pokojnog dr. Juraja Njavra, bili su jako angažirani u ratu, pa sam imao priliku čuti iz prve ruke što su sve proživjeli. Onda sam dobio hrvatsko državljanstvo i počeo razmišljati o mogućnosti ostanka. Imao sam jako sretnu okolnost što nisam morao vraćati studentske kredite, jer u tom slučaju ne bih mogao nikako ostati u Hrvatskoj.

- Kako ste doživjeli rat u Hrvatskoj kao netko tko je došao "izvana"?

- Dobro se sjećam kako dugo se putovalo iz Zagreba prema Dalmaciji dok je naša zemlja bila okupirana. Danas je to, Bogu hvala, drugačije i puno brže. Bio sam u Nuštru 1992. godine i gledao kako su srpski položaji bili udaljeni svega 500 metara. Šokirala me rodica kad mi je rekla da je cijelo vrijeme rata išla redovito na posao dok su granate padale po Vinkovcima. Bio sam u Zagrebu kad su Srbi bombardirali uži centar grada nakon Bljeska i onda saznao da je sedmoro ljudi ubijeno. Moji prijatelji u Americi nisu mogli vjerovati što se ovdje događalo. Hrvatski je narod junački podnio ratno vrijeme.

- Školovali ste se u internatu kod benediktinaca i kasnije na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti te rimskoj Gregorijani. Koliko Vas je to obrazovanje oblikovalo kao osobu?

- Školovanje je jako utjecalo na mene. Otišao sam u internat Maur Hill Prep School s 14 godina i tamo proveo četiri godine. Bilo je učenika iz cijelog svijeta pa sam se sprijateljio s dečkima iz Meksika, Indonezije, Japana i čak Saudijske Arabije, koji su došli jer se kao katolici nisu mogli dalje školovati u toj zemlji. Škola je bila dosta zahtjevna i život u internatu te prisili na određeni dnevni red. Morali smo, primjerice, svaku večer od 19 do 21 sat učiti u sobi, što mi je ponekad teško padalo, ali sam se naviknuo. Za razliku od prosječnog Amerikanca, uopće nisam gledao TV i uvijek sam bio u društvu prijatelja. Kasnije sam dobio priliku da doktoriram u Rimu i proveo sam tamo deset mjeseci. To je bilo posebno iskustvo, upoznao sam ljude iz cijelog svijeta, a mnogi od njih su bili iz zemalja u kojima su kršćani progonjeni. Nije isto biti vjernik u Hrvatskoj i Iraku ili Nigeriji. Gregorijana ima veliku tradiciju i mogu reći da se tamo vidi koliko su Isusovci doprinijeli katoličkoj crkvi. Moja se disertacija bavila korijenima europske kulture i utjecaja sekularizacije na nju.

Stephen Nikola Bartulica (foto: Damjan Tadić / CROPIX)

- Koliko Vam je teško u hrvatskoj politici sa svojim stavovima? Prozivaju li Vas i Vaše kolege iz Domovinskog pokreta kao nazadne i uskih svjetonazora? Smatraju li Vas nacionalistima?

- Nisam nikad tajio svoj svjetonazor i stav o aktualnim pitanjima. U medijskom prostoru lakše prolaze lijevi stavovi, ali to je stanje u mnogim zemljama, ne samo kod nas. Zastupam stav da trebamo više cijeniti i čuvati svoje kršćansko nasljeđe i običaje koji su njegovani stoljećima. Danas je, primjerice, brak kao zajednica muškarca i žene doveden u pitanje i agresivno se nameću novi oblici života. Zaboravili smo jednu temeljnu istinu – da odrasli postoje radi djece, a ne obrnuto. Interes djeteta jest da raste u stabilnoj obitelji, a ne da bude izloženo raznim eksperimentima. I HDZ je počeo relativizirati ovo pitanje i pod Plenkovićem se udaljava od demokršćanskih načela. U ovim pitanjima vladajuća stranka se više ne razlikuje od ljevice, a to otvara veliki prostor nama konzervativcima. Mislim da ovo nema veze s nacionalizmom, nego temeljnim pitanjima svakog društva. Svi lamentiraju o demografskoj krizi, ali nisu u stanju braniti naravnu obitelj. Dodao bih da kršćanstvo nije usmjereno protiv ljudske slobode i liberalne demokracije nego je najbolja podloga za slobodno društvo. Danas se liberalizam okreće čak protiv kršćanstva i urušava se na neki način. Zato se Europa nalazi u velikoj krizi identiteta i pitanje je kako će to završiti.  

- Imate iskustvo života u SAD-u i ovdje. Postoji li jednostavno objašnjenje zbog čega je u Americi poželjno, a u Hrvatskoj nepoželjno isticati državnu zastavu?

- Ne bih rekao da je nepoželjno isticati državnu zastavu. Treba taj običaj svakako njegovati i više poštivati glavne nacionalne praznike. Predsjednik Milanović otvoreno govori da ne priznaje 30. svibnja kao Dan državnosti. Kakva je to poruka građanima? U SAD-u se jako drži do tih običaja i svi slave 4. srpnja kao Dan neovisnosti. Mislim da moramo kao narod uložiti veći napor kako bi i mlađe generacije dobile osjećaj za važnost određenih datuma u novijoj povijesti. To je stvar zdravog domoljublja i nacionalnog ponosa. Vidimo, primjerice, kako Hrvati vole svoju nogometnu reprezentaciju i strastveno navijaju, što je sasvim prirodno i dobro. Cijeli se svijet divi našim nogometašima pa i navijačima.   Tako trebaju svi i njegovati osjećaj prema svojoj državi, bez obzira na političke preferencije.

- Aktivni ste na društvenim mrežama, pa ste, između ostaloga, prozvali, citiram, "ekipu iz (ne)Možemo!" kao zarobljenu radikalnom ideologijom, te naveli da surađuju s opskurnom udrugom. Možete li za čitatelje Glasa Istre pojasniti o čemu se radi?

- Vrlo rado. Dakle, ekipa iz Možemo! koristi vrtiće i osnovne škole kao prostor za usađivanje svoje ideologije djeci u najranijoj dobi i to bez pristanka njihovih roditelja. Dakle, udruga Status M s Filozofskog fakulteta u Zagrebu promiče kontroverznu rodnu ideologiju kroz pilot program Kinder – suzbijanje rodnih stereotipa u obrazovanju i ranom djetinjstvu. Imaju podršku aktualne vlasti u Zagrebu i očekujem da će pokušati sve više širiti ovakve aktivnosti, jer žele na ovaj način preodgojiti našu djecu. Prvo je pitanje zašto bi porezni obveznici uopće financirali ovako nešto? Jesu li pitali roditelje što misle o tome? Dugo pratim ovu tematiku i uvjeren sam da se radi o želji da se na radikalan način novo tumači ljudsku narav. Rodna teorija tvrdi da postoje razni identiteti pored biološkog spola te da osoba može sama odrediti svoj tzv. rodni identitet prema vlastitoj volji. To je teška zabluda i može jako zbuniti djecu ako budu izložena ovakvim teorijama u ranom djetinjstvu. Ova ideologija je toliko apsurdna i protivi se ljudskom iskustvu i znanosti u toj mjeri da se jedino može širiti ako se uvede u javno školstvo. Roditelji trebaju budno pratiti što se događa već u vrtićima.

- Glasni ste u prozivkama ljevice da želi preodgojiti djecu. Smatrate li da je uvođenje Građanskog odgoja i obrazovanja u škole zapravo krinka za krivi odgoj djece?

- Građanski odgoj je jako ideologiziran predmet i nije dobio široku podršku. Nemam ništa protiv da učenici nauče temeljne stvari o demokratskom poretku i o ustavnim načelima. Međutim, postavlja se pitanje zašto ovaj predmet ne afirmira brak kao zajednicu muškarca i žene, iako je tako definiran u hrvatskom Ustavu? Zašto ništa ne govori o nasljeđu komunizma u Hrvatskoj? Nije naša povijest počela 1990. god., nego se i dalje moramo nositi s mnogim problemima koji proizlaze iz bivšeg komunističkog sustava. Za razliku od drugih zemalja u srednjoj Europi, Hrvatska nije provela lustraciju tako da su bivši komunisti zadržali poluge moći nakon demokratskih promjena. Smatram da naša zemlja i dalje ekonomski stagnira velikim dijelom i zbog toga što se nismo suočili na pravi način s velikim nepravdama koje su se događale za vrijeme komunizma. Nismo bili u stanju procesuirati komunističke zločine, a danas je aktualno pitanje da li će Milanović pomilovati osuđene udbaše. Građanski odgoj je koncipiran kao da ovaj problem uopće ne postoji.

- Nedavno ste napisali da je "woke" ideologija postala prijetnja našoj tradicionalnoj kulturi. Što ste pod time mislili?

- Tzv. "woke" ideologija smatra da je svaka nejednakost nepodnošljiva jer je uzrokovana rasizmom, seksizmom, homofobijom i slično. Ovaj je način razmišljanja postao poluslužbena ideologija američkog korporativnog svijeta, kao i europskih institucija. Odraz je određene pobune protiv naše zapadne civilizacije i otvoreno se protivi kršćanskim moralnim načelima. Nije više samo dominantna ideologija u Hollywoodu, nego je danas tako i u Davosu i Bruxellesu. Sveučilišta su, uglavnom, u službi "woke" ideologije, tako da se može govoriti o indoktrinaciji mladih umjesto stvarnom obrazovanju. Papa Franjo je koristio sintagmu "ideološke kolonizacije" kako bi opisao fenomen agresivnog širenja ovakvih ideja po svijetu. Problem je što javno protivljenje nije dopušteno, tako da postaje oblik jednoumlja. Postavlja se pitanje kako može naša tradicionalna kultura opstati pod ovim pritiscima? Naši su vodeći političari, kao i mediji, gotovo svi već u službi ove nametnute ideologije, a narod još nije do kraja toga svjestan. Svaka ljudska zajednica na kraju nužno mora imati sustav temeljnih vrijednosti oko kojih se svi slažu, tako da "woke" danas zapravo pokušava zamijeniti naše naslijeđene običaje i vjeru. Interesantno je da najveći otpor pružaju zemlje poput Poljske i Mađarske, dok su starije članice EU-a već pokorene.    

Stephen Nikola Bartulica (foto: Damjan Tadić / CROPIX)

- Radi čega mislite da Hrvatska nije spremna za uvođenje eura?

- Ima puno razloga za to. Hrvatska nije na vrijeme provela strukturne reforme kako bi naša zemlja mogla izvući benefite od članstva u euro zoni. Ne slažem se s ministrom Marićem i guvernerom Vujčićem koji tvrde da je samo uvođenje eura reformska mjera. Nova valuta neće ništa promijeniti, tako da će naša ekonomija ostati i dalje nekonkurentna u odnosu na druge. Umjesto da provede strukturne reforme, prije svega u zdravstvu i mirovinskom sustavu, Plenković žuri u euro zonu. Podsjećam da   plaće rastu kad produktivnost raste, ne s uvođenjem zajedničke valute. Ovdje se ne radi samo o gubitku monetarnog suvereniteta, nego i političkog. Zašto je tako? Prije svega jer će Hrvatska biti pod velikim pritiskom da uskladi svoju poreznu i fiskalnu politiku s ostalima. To upravo već duže vrijeme traži Njemačka. Dakle, odluke nećemo više mi donositi u slobodi, nego će se donositi na drugim mjestima u naše ime. To stanje je izazvalo goleme probleme u Grčkoj i Italiji, a može danas-sutra i kod nas. Nije slučajno da zemlje poput Poljske, Češke i Mađarske ne žure s eurom, jer žele sačuvati onaj manevarski prostor koji im je ostao.

- Smatrate li da se nedovoljno radi na valoriziranju Domovinskog rata i konačnog rješavanja krucijalnih pitanja nestalih osoba?

- Domovinski rat mora biti temelj naše države. Hrvatska je platila visoku cijenu za svoju slobodu i moramo to više cijeniti. Branitelji nisu nikakav teret nego su naš ponos. Oni zaslužuju naše poštovanje i trebamo olakšati njihovo uključenje u društvo. Veterani u Americi imaju posebno mjesto i vrlo su cijenjeni. Općenito moramo biti svjesni da bez žrtve nema slobode i to su branitelji pokazali svojim primjerom. Što se tiče nestalih osoba, Hrvatska se mora puno čvršće postaviti prema Srbiji koja i dalje glumi žrtvu i negira vlastitu odgovornost za agresiju i masovne zločine. Smatram da moramo inzistirati i na ratnu odštetu kao uvjet za normalizaciju odnosa sa Srbijom. Ako nemamo samopoštovanja, neće nas ni drugi poštivati. Ovdje je Plenković smanjio sebi prostor zbog koaliranja sa SDSS-om. Meni je nevjerojatno da hrvatski porezni obveznici financiraju list poput Novosti koji se redovito ruga hrvatskim svetinjama.

- Na koji način da bi se, po Vama, država trebala uhvatiti u koštac sa svojim komunističkim nasljeđem?

- Već sam nešto o tome govorio. Smatram da se nismo na adekvatan način suočili s teškim nasljeđem komunizma. Sama činjenica da je jako dugo trebalo skinuti ime diktatora s trga u Zagrebu dovoljno govori o tome. Druge bivše komunističke zemlje su danas ispred nas, velikim dijelom zbog toga što su na vrijeme provele lustraciju.

- Kako doživljavate Istru i njezin multikulturalni identitet?

- Istra mi je prekrasna i uspio sam posjetiti više mjesta, poput Pule, Poreča, Umaga i Motovuna. Svjestan sam da je Istra i posebna po svom identitetu i da treba to njegovati. Hrvatska je relativno mala, ali vrlo bogata i raznolika zemlja, i treba to svakako sačuvati. Također treba reći da je hrvatski nacionalni identitet u Istri u više navrata bio potiskivan i osporavan. U vrijeme fašističke okupacije čak službenom politikom sustavno uništavan. Dobro je da danas može u slobodi njegovati svoje posebnosti u smislu autentičnog identiteta.

- Mislite li da Domovinski pokret u Istri ima temelje za budućnost?

- Naravno da ima. Sve ovisi koliko ćemo raditi s ljudima na terenu. Upoznao sam prekrasne ljude u Istri tako da ima nade.

- Na koji način kao vjernik doživljavate popularni izraz "katolibani"?

- Taj izraz je zapravo jedna etiketa koja označava katolika koji ozbiljno shvaća svoju vjeru. Bio sam prošli tjedan na Maksimiru na velikom koncertu Progledaj srcem. Bilo je 50.000 katolika tamo i sve je prošlo u najboljem redu. Slavilo se Boga na veličanstven način. Drago mi je da je Tony Cetinski tamo pjevao. Policija je procijenila da je jedno vozilo dovoljno da osigura red i mir za takav događaj. Dakle, svi znaju da neće doći do nikakvog nereda kad se okupe "katolibani", a istovremeno se pokušava stvoriti dojam da su vjernici nekakva opasnost za demokraciju. To je nonsense. Rekao bih da postoji jedna militantna skupina sekularista koja agresivno nameće svoj svjetonazor većini, a očekuje da ćemo svi šutjeti. To je vrijeme prošlo i morat će se naviknuti na novu generaciju vjernika koji imaju samopouzdanje i ne boje se nikakvih pritisaka.

- Kako komentirate stav određenog broja građana da bi dijaspori trebalo zabraniti glasanje za vrijeme izbora?

- To je nevjerojatno. Dakle, kad je bilo najteže, hrvatska je dijaspora bila spremna sve učiniti da pomogne domovini. Tada je ta pomoć bila dobrodošla. Danas neki vide dijasporu i povratnike kao neku prijetnju, što je tužno. To su predrasude od prije i vrlo su štetne. Naši su ljudi vrlo uspješni po svijetu i imaju što ponuditi Hrvatskoj, ali postoje i dalje otpori. Shvaćam svoju ulogu u politici da budem i njihov glas.

- Izjavili ste da se premijer i predsjednik ponašaju kao razmaženi tinejdžeri. Kako ocjenjujete njihovu komunikaciju?

- Upravo kao razmaženi tinejdžeri koji ne mogu obuzdati vlastiti ego i strasti. Hrvatski narod nema nikakve koristi od njihovog obračunavanja.

- Kakav je, ukratko, Vaš stav prema cijepljenju i covid-potvrdama? Mislite li da nas najesen očekuju novi lockdowni?

- Nema sumnje da su lockdowni izazvali više štete nego koristi. Mjere će ostaviti duboki trag na ljude, pogotovo na djecu, tako da razmjere štete ćemo tek znati s vremenom. Cijelo sam vrijeme upozoravao na tu činjenicu. Mislim da naši ljudi neće prihvatiti novi lockdown, jer smo ipak izvukli pouke iz ove nevolje. Treba reći da mnogi iskorištavaju ovu pandemiju za vlastite interese i njih treba razotkriti. Ovdje mislim prije svega na određene znanstvenike, ali i farma – industriju.

- Koja je trenutno Vaša najveća zamjerka radu aktualne Vlade?

- Ne znam gdje bih počeo. Možda za drugi intervju.

Povezane vijesti

• Izmjene GUP-a ne idu totalno u turizam. GRAD NE ISKLJUČUJE INDUSTRIJU
• Tražim taj trenutak, tu sekundu u kojoj glazbenik pogleda ili se nasmije, tu emociju
• PULJANIN, KOREOGRAF, PLESAČ, REDATELJ MATIJA FERLIN: Kao dijete nisam bio neki plesački supertalent