Više od dva desetljeća, gotovo od osamostaljenja Hrvatske, država se muči oko toga kako regulirati rad trgovina nedjeljom, a pred ministrom gospodarstva Darkom Horvatom je zadatak da u nekoliko sljedećih tjedana izađe s prijedlogom koji bi, za razliku od prethodna dva, trebao preživjeti ocjenu Ustavnog suda, ako je netko zatraži, piše Novi list.

Nije to nimalo lagan zadatak, treba pomiriti tri stava koja su se u društvu iskristalizirala u toj dvadesetogodišnjoj raspravi, jedni su za potpunu zabranu rada trgovina nedjeljom, drugi bi sve prepustili slobodnom tržištu, a negdje između su i oni koji smatraju da država možda ne bi trebala određivati kad će tko raditi, ali da se mora potruditi da se poštuje veća plaća za rad nedjeljom i da bude osiguran tjedni odmor neki drugi dan za one koji su radili nedjeljom.

I svi ti stavovi zastupljeni su i u vladajućoj koaliciji, ali takvih podijeljenih mišljenja ima i u samom HDZ-u. U godini izbora neće biti lako donijeti zakon koji će zadovoljiti sve te grupacije toliko da ga nitko ne pokušava srušiti.

U Ministarstvu gospodarstva zasad ne žele govoriti ništa više od onoga što je već iznio sam ministar gospodarstva Darko Horvat, koji je jasno rekao da se Zakon o trgovini neće mijenjati tako da se propiše potpuna zabrana rada nedjeljom, te da to nije bila ni namjera najavljenih izmjena.

Trgovcima bi se moglo odrediti koliko nedjelja kroz godinu mogu raditi, primjerice 13, 14 ili 15, a oni bi birali koje će to nedjelje biti. Na primjedbu kritičara da se bave samo radom trgovina nedjeljom, ali ne i radom onih koji nedjeljom, primjerice rade u kafićima, restoranima, sve više i u frizerskim salonima, pa i u medijima, iz Ministarstva gospodarstva odgovaraju da je u njihovoj ingerenciji samo trgovina, te da oni, sve i da hoće, u ostalim djelatnostima ne mogu propisivati pravila za rad nedjeljom.

Prije nego što izađe s prijedlogom zakona Ministarstvo gospodarstva mora, ako želi da on preživi javnu raspravu, donekle usuglasiti stavove sa socijalnim partnerima, inače bi mu, ako to ne učini, zakon mogao završiti kao mirovinska reforma bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, koji ju je predložio bez dogovora sa sindikatima, pa je nakon godinu dana primjene Vlada morala stvari vratiti na početka pod prijetnjom sindikalnog referenduma za koji je prikupljeno više od 700 tisuća potpisa.

Ako Ministarstvo gospodarstva uspije izraditi zakon koji će biti prihvatljiv i poslodavcima i sindikatima, veća je onda šansa da će ga prihvate i koalicijski partneri HDZ-a koji imaju liberalne stavove, poput HNS-a i protive se bilo kakvim ograničenjima.

Sve za nedjelju

Krešimir Sever, predsjednik Hrvatskih nezavisnih sindikata, koji se pridružio i Hrvatskom savezu za nedjelju, kaže da prijedlog Ministarstva gospodarstva još nije vidio, ali da je nakon dva sastanka na tu temu aktivnost na izradi zakona zamrla.

- Rješenja o tome da se radi određeni broj nedjelja već postoje i u Europi. Poljska je primjerice imala dopušten rad 14 nedjelja u godini, sada je to smanjila na sedam. Ako bi se u Hrvatskoj ograničio broj nedjelja koje se mogu raditi onda to ne bi smjelo završiti tako da ljudi budu slobodni četiri ili pet nedjelja u godini, a da ostale nedjelje rade.

Pet ili šest nedjelja može biti maksimalan broj kojeg jedan trgovac ili trgovkinja mogu raditi kroz godinu. Uz to trebalo bi odrediti i da se ne radi na sve blagdane i državne praznike. Pa mi ni vlastitu državu ne poštujemo, ne znam u koliko se to zemlja može ići kupiti cipele na najvažnije državne praznike i zašto je neophodno da građani to mogu učiniti baš svaki dan, napominje Sever.

Na pitanje kakva je razlika između kafića i restorana i trgovina, te zašto bi radnici u kafićima morali raditi, a u trgovinama ne, Sever odgovara da kafići i restorani ostvaruju prihod u dane kad su ostali zaposleni ljudi slobodni i mogu u njih zalaziti, pa je to onda i nedjelja.

- Podaci iz fiskalizacije pokazali su da građani najviše kupuju petkom i subotom, da je nedjelja u trgovina puno lošiji dan, a iskustvo Poljske pokazalo je i to da je zatvaranje trgovina nedjeljom ili ograničen rad povećao promet u kafićima i restoranima.

Uz to što je važnije, država bi u slučaju da se ograniči rad trgovinama, mogla puno više i bolje kontrolirati i one koji rade nedjeljom, napominje Sever. Kaže da je promašen i argument kako se pritisku za smanjenje rada nedjeljom popušta jer iza njega stoji Katolička crkva.

- Ne znam zašto i Crkva ne bi mogla reći nešto o radu nedjeljom, o tome da ljudi imaju pravo na slobodna dan, na pravednu nadnicu. Čudno bi bilo da Crkva ne zastupa takav stav. No, potpuno je promašena tvrdnja da to čine kako bi ljudi više dolazili na misu, pa mise se nedjeljom održavaju cijeli dan i na misu možete i u deset ujutro i u 18 sati popodne, kaže Sever.

Prvo analiza

Onima koji kao glavni argument za neograničen rad 365 dana u godini ističu to da je Hrvatska turistička zemlja, Sever odgovara da je to i Švicarska pa im se trgovine zatvaraju u rano popodne u subotu i otvaraju tek u ponedjeljka ujutro.

Smatra da se teško stvar može popraviti i dodatkom na plaću nedjeljom, jer zaposlenih trgovini nema dovoljno i često se događa da rade nekoliko nedjelja zaredom, a zbog nedostatka radne snage, koliko god dodatno angažirali i studente i umirovljenike, teško mogu ostvariti i slobodna dan u tjednu, sve kad i postoji dobra volja poslodavca.

Na naš upit je li Hrvatskoj udruzi poslodavaca prihvatljiv prijedlog po kojem bi država odredila, primjerice 12 ili 14 ili 15 radnih nedjelja, a poslodavci bi birali koje će nedjelje raditi, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, Davor Majetić, kaže da su trenutno u tijeku razgovori s Ministarstvom, odnosno socijalnim partnerima i da u ovom trenutku nemaju jednoznačnu odluku.

- HUP i dalje smatra da je potrebno napraviti sveobuhvatnu analizu mogućih posljedica ukidanja rada nedjeljom i treba razmotriti kako će se isto odraziti na druge prodajne formate. Ujedno, ako govorimo o neradnoj nedjelji moramo otvoriti pitanje svih radnika koji rade nedjeljom.

Puno je tema, Hrvatska je mala zemlja ekonomski ovisna o uslužnim djelatnostima i turizmu. Nadamo se da će svi razgovori i argumentacije koje prethode odluci biti temeljito razmotreni i da će se pritom voditi računa o svim specifičnostima koje ovo pitanje nosi, poručuje Majetića.

S obzirom na napomenu iz Ministarstva gospodarstva o tome da su oni nadležni tek za trgovinu teško da će se u sklopu tih pregovora otvoriti razgovori o radu svih radnika nedjeljom i o tome bi se svakako nešto više moglo razgovarati kad su u pitanju pregovori oko izmjena Zakona o radu, a malo je vjerojatno da će se to dogoditi u paketu s reguliranjem rada nedjeljom u trgovinama.

Nije prvi put

Prvi put je Hrvatska odlučila regulirati rad nedjeljom za vrijeme Vlade Ivice Račana. Na tome su uz Crkvu, inzistirali i njihovi koalicijski partneri iz HSS-a, a prikupljeno je i oko 300 tisuća potpisa u peticiji kojom se tražila zabrana rada.

Vlada je na kraju predložila, a Sabor prihvatio zakon koji je bio prilično zbunjujući. Koje trgovine mogu raditi nedjeljom određivalo se između ostaloga po kvadraturi, odlučeno je i da u manjim mjestima može raditi jedna trgovina, a u većim jedna na pet tisuća stanovnika, ali je na lokalnim vlastima bilo da odredi tko može raditi.

Zakon je stupio na snagu početkom 2004. godine, kad je u Banske dvore već došla Vlada Ive Sanadera, a već u svibnju Ustavni je sud srušio zakon, a jedno od objašnjenja za tu odluku bilo je i da je narušena jednakost poduzetnika u trgovačkoj djelatnosti.

Nije više sreće s Ustavnim sudom imao ni Ivo Sanader, čija je Vlada novi zakon donijela 2008. godine, a stupio je na snagu početkom 2009. godine. Zakon je donesen, kako bi se između ostaloga štitilo prava radnika, a u primjeni se pokazalo da možda trgovine ne rade, ali da su radnici radili.

Nedjelja je tako postala dan kad su se »odrađivale« inventure, punile police i čistili dućani. Ustavni sud je zakon srušio u lipnju 2009. godine, a dva tjedna kasnije Sanader je napustio Vladu.

Tada je Ustavni sud Vladi poučio da se zatvaranjem trgovina ne štite prava radnika, da to čine inspektori rada, te da previše iznimki opet poduzetnike dovodi u nejednak položaj.

Ne rade uglavnom žene

Kao podloga za izradu novog zakona svakako će poslužiti i statistički podaci o radu nedjeljom. Nedavno je DZS objavio podatke o tome dan nedjeljom u Hrvatskoj uobičajeno radi oko 118.000 zaposlenih, a subotom oko 240.000.

Tako je u Hrvatskoj za sedam posto radnika uobičajeno da rade nedjelju. Prema anketi koju je proveo DZS, nedjeljom je na poslu redovito angažiran otprilike isti broj muškaraca i žena – po 60 tisuća, što onda ne odgovara podatku da su nedjeljom na poslu uglavnom žene.

Kad je u pitanju gotovo pa redoviti rad nedjeljom Hrvati su manje angažirani od prosjeka EU 27 gdje je rad nedjeljom uobičajen za 13,4 posto zaposlenih. U njemačkoj tako radi gotovo 13 posto zaposlenih, u manji postotak nego u Hrvatskoj je tek u nekolicini zemlja, u Portugalu je primjerice 4,8, a u Poljskoj 5,7 posto.

Ono gdje su hrvatski radnici najlošije prošli, barem prema statistici EU-a, broj je radnika koji nikada ne rade nedjeljom. Takvih je u EU u prosjeku 76,3 posto, a u Hrvatskoj 64,3 posto, što je, nakon Nizozemske (63 posto) najmanji postotak od svih članica.

Dakle, Hrvatska nakon Nizozemske ima najmanje radnika koji ne rade nedjeljom, odnosno najviše zaposlenih koji rade obično rade nedjeljom ili ponekad rade nedjeljom i takvih je u Hrvatskoj 35,7 posto.

U Njemačkoj primjerice nedjeljom nikada ne radi 80,6 posto zaposlenih, u Sloveniji 67,3 posto. tomu u prilog ide i anketa DZS-a koja kaže da nedjeljom ponekad radi čak 50 tisuća radnika, od čega je prema podacima DZS-a 300 tisuća muškaraca, dok subotom povremeno radi više od polovice zaposlenih, odnosno njih čak 850 tisuća, navodi Novi list.