Milanka Opačić i Bianca Matković
Nekad političke suparnice, danas suradnice: Ego je glavna hrđa čovjeka!
(Snimio Davor Kovačević)
Da je samo krupnih slova, bio bi to za većinu svijeta tek običan letak i plakat koji vabi na edukaciju na temu "Upravljanje dojmom, krizom i komunikacijom u javnoj upravi". No, sitna slova ovdje su onaj pravi vab, a bome i fotografije predavačica što će o spomenutoj temi govoriti 22. i 23. rujna u Termama Tuhelj. Bianca Matković i Milanka Opačić! Znana lica, makar je i koja godina prošla da se više ne bave politikom. A bile su, i Matković i Opačić, visoko rangirane, obnašale valjda sve moguće dužnosti osim one premijerske i predsjedničke, da bi nakon pustih godina - Opačić nakon 28, a Matković nakon 16 - rekle dosta. Istinabog, Matković je i dalje članica HDZ-a, dok Milanka nije u SDP-u ima već i koja godina, ali HDZ i SDP da zajedno djeluju na poslovnom planu, to je u nas i za naše prilike čudo neko. Ili, ipak, nije!? Bianca kaže: "Nije politika prioritet u životu."
- Zvali su vas gospodaricom Banskih dvora, a velite nije politika prioritet!? - mrvu smo sumnjičavi.
- U životu! U životu, na ljestvici prioriteta politika ne treba i ne može biti ispred drugih stvari. Ne bi trebala biti ispred obitelji, zdravlja, ispred čiste duše - ne popušta za milimetar Bianca.
- Politika i čista duša. Nije Milanka otišla iz politike jer joj je nečista bila duša - velimo.
- Ne, ali vas počne grčiti - kaže Bianca.
- Okruženje postaje takvo da vas grči. Iskreno, mislim da nakon izvršne vlasti nemate više što raditi u zakonodavnoj. S posla u kojem operativno radite 12 sati dnevno, i koji vas melje, odjedanput dođete tamo i sjedite k’o panj, pomalo beskorisno - priča Milanka.
Možda treba mijenjati model, velimo? Ma, kako kažu naše sugovornice, i vani je tako, svi su svjetski parlamenti postali statični, taman da se ne može mjeriti i uspoređivati parlamentarna razina s onom u Vladi, ili nekom javnom poduzeću.
- Ali, kako smo već nešto sitno i razgovarali prije nego se upalio diktafon, atmosfera je takva da je svaka rasprava "na nož", da vas automatski stavljaju u rovove, ladice - primjećujemo.
- Zbog toga što nemaju političke argumente, a ponekad ni znanje ni argumente. I onda je najlakše ići na nož, bit bezobrazan, bitno da se lupa po političkim suparnicima - detektira Bianca.
ČUDNO NAS GLEDAJU
Pogleda li čovjek teme o kojima na predavanjima govore, silan je tu trud da se objasni kako ta taktika "na nož" nije dobra.
- Putem edukacija pokušavamo prenijeti znanje, ono što imamo, što smo stekle kroz praksu, kroz realni život, kroz donošenje odluka u izvršnoj vlasti, pa čak dijelom i zakonodavne. Pokušavamo to političko iskustvo prenijeti. Ali, ne ulaže svatko u sebe - kaže Bianca.
- Taman da ću vas pitati tko vas to dolazi slušati ako je politika "na nož" tako in - velimo.
- Biste li nas vi došli slušati - odgovara protupitanjem Bianca.
- Bih - iskreno ćemo.
- Zašto? - pita Bianca.
- Zato što imate prošlost, imate povijest - priznajemo.
- Upravo to - zadovoljna je odgovorom Bianca.
Pritom ističe kako imaju one znanje, iskustvo rada u državnoj upravi i volju prenijeti to znanje onima koji se kale u politici. Milanka pak veli kako na radionicama pokušavaju ljudima, polaznicima, reći ono što, primjerice, u javnosti nikada nisu izgovorile.
- Pokušali smo pričati o nekim situacijama koje smo imali u Vladi. Evo, recimo, kada je Ivica Račan došao 2000. na Glavni odbor SDP-a i rekao: "Ljudi, u Velikoj Gorici smo dobili gradonačelnika, ali mi nemamo većinu u Gradskom vijeću. Mislim da treba ići s HSP-om." Nastao je muk u dvorani, neki su tada otišli i ti do danas nisu naučili što je politika, ali on je nama tada rekao da moramo znati kako je državna razina jedno, dok je lokalna politika komunalna politika. Ljudi na lokalnoj razini raspravljaju o nogostupu, parkingu, vodi, kanalizaciji, običnim životnim problemima i važno je samo imaš li dovoljan broj ljudi koji žele na tome raditi. Pokušavamo im takve stvari reći, pa nas čudno gledaju - kazuje Milanka.
Činjenica je, dodaje, da su političari bili malo drukčijeg kova za njihova vremena.
- Postojao je kontingent pitanja oko kojih smo se usuglašavali i razgovarali, a onda i jedan set pitanja oko kojih smo mogli biti različiti. Danas, na žalost, kao da je oko svega rat - smatra Milanka.
I nije da nije u pravu. Samo, kako uopće sve vratiti natrag!?
- Samo znanjem. Učiti ljude, slušati ih, otvoriti im vidike o tome što je sve politika. Učiti ih da politika nije uskogrudan kanal po kojem idete kao po bob stazi, nego padina po kojoj ideš, voziš slalom i imaš pritom svoj politički cilj. Cilj i ulaganje u sebe. Imate ljude na političkoj sceni koji su tu godinama, ali se njihov napredak ne vidi, a ima i onih koji napreduju i rastu što je više nego pozitivno - detektira Bianca.
KRVAV POSAO
Bit će da je dobro tima koji su se usidrili, velimo. Njima je, slažu se sugovornice. Ma...
- Politika je krvav posao - veli Milanka.
- Samo nemoj reći da je kruh sa sedam kora, molim te - smije se Bianca.
- Nije, neću. Ali, kad se sjetim ‘92., ‘93., pa nas je četvero išlo okolo, u Dubrovnik, Novu Gradišku, bilo kuda. I četvero, petero ljudi bi nas došlo slušati. Mi bismo sjedili s tim ljudima i pričali. To traži energiju - priča Milanka.
- Na našim skupovima je bilo puno više ljudi. Ha, ha, ha - smije se Bianca.
Aha! Je li se ovo i dalje ne da izbjeći ono "naši" i "vaši"!?
- Bianca, vi ste još uvijek u HDZ-u - pitamo.
- Ja sam u HDZ-u - kaže Bianca.
- Milanka, vi niste nigdje, stranački - provjeravamo.
- Ja nisam nigdje. Ali, imamo nas dvije devizu, a ta je da nema ni lijevo ni desno, nego imate ili ljude ili one koji to nisu - ističe Milanka.
Samo, dojam je da u nas ego sve i svakog pojede, pa i dobre materijale za politiku.
- Ego je glavna hrđa čovjeka, hrđa doslovce, ali ne samo u politici. Imate u biznisu ljude koje ego pojede, u sportu, na estradi. Ego je hrđa i onaj koji ne zna kontrolirati vlastiti ego, radi štetu najprije sebi, a onda i koroziju u društvu i oko sebe. E, mi imamo dosta jako antikorozivno sredstvo - veli Bianca.
Pritom kaže da se ni Milanka ni ona, i kad su u politici bile, nikada egom nisu vodile.
- Nikada nisam poželjela vidjeti svoju sliku na naslovnici da mi pišu kako sam lijepa, lijepo odjevena i krasne frizure. Druge neke žene, pri čemu ne mislim na Milanku, radile su sve da se priča kako su divne i krasne, imaju li liniju ili ne, kako su odjevene, jesu li smršavjele ili nisu. Netko tko pazi na sebe nema problema s kilažom. Jedino su mi bili bitni rezultati rada, a ne da me netko voli zbog mojih godina, izgleda ili frizure - priča Bianca.
- Dobro, nisam ja baš najpozvaniji da o kilama pričam - skrušeno će novinar.
- Ali, vi niste javna osoba, vaša kilaža se ne propitkuje - smije se Bianca.
MISS HDZ-a, MISS SDP-a
Podsjećamo sugovornice na davni tekst iz tjednika Nacional koji ih je tad svrstao među 500 najutjecajnijih i najmoćnijih osoba u Hrvatskoj 2005. godine.
- Vi ste Bianca bili 155., a Milanka 457. - velimo.
- Ha, ha, ha, ha - smiju se one.
- Ma, je li vi mislite da je to uistinu bitno!? Mislite li stvarno da je meni to bilo bitno kada je taj članak osvanuo ili da sam bila sretna zbog toga? - sada će već žešće Bianca.
- Meni se i to čini dobrom ilustracijom koliko ste važne funkcije obnašale - velimo.
- Doživljavali su nas važnima, jer smo očigledno radile dobar i odgovoran posao - na to će Bianca.
- A mi smo samo radile - domeće Milanka.
Radile, i to na suprotnim stranama. Je li bilo nekih sukoba!?
- Ne. Nismo se uopće razgovarale tad - smije se Bianca.
- Nismo imale doticaja. Ona je bila u vanjskim poslovima, a ja u drugim nekim poslovima - kaže Milanka.
Ali....
- Jedanput su nas stavili na naslovnicu Jutarnjeg, Miss HDZ-a protiv Miss SDP-a. Usporedili su nam stajlinge. Poprilično besmislena naslovnica - sjeća se Bianca.
- I tko je pobijedio? - pitamo.
- Ja! Ha, ha, ha - k’o iz topa će Bianca, a bome se dobro nasmijala i Milanka.
Eto, i to se pamti, baš kao i široka lepeza nadimaka što ih je za službovanja Bianca zaslužila, poglavito kao predstojnica ureda Ive Sanadera.
- Crna mamba, Atila bič Božji, gospodarica Banskih dvora... Je li toga nestalo - pitamo.
- Pa i nije - veli ona.
- Pa što ste sad – ne da nam vrag mira.
- Isto to, al’ bez Banskih dvora - smije se Bianca.
Milanka nadimaka nije imala. Eto neke sitne razlike među njima. No, sve su razlike, pa i ona zbog različite boje političkog dresa, nestale kad su izašle iz politike, pa se sprijateljile.
- Zapravo ne. Još smo bile u politici - ispravlja nas Bianca.
TEŠKA PRIČA
Tatjana Krajač Tajči, prerano preminula novinarka Nove TV, kumovala je, u najboljem smislu te riječi, ovom prijateljstvu.
- Imale smo zajedničku prijateljicu koja se družila posebno sa mnom, a posebno s Milankom - priča Bianca.
Ali i zbog onog da u nas ima plavo i crveno i tih razlika što ne daju ljudima blizu, nikako njih tri da zajedno popiju piće.
- Dok se naša Tajči nije razboljela. I dok se u tom jednom teškom periodu, prvo za Tajči, a onda i za sve nas, nas pet cura, njenih prijateljica, nije izmjenjivalo kraj nje svaki dan. Svaki dan je jedna po sat, dva bila uz Tajči zadnjih mjesec i pol dana. I to vas spoji. U tim trenucima kada sjedite i držite za ruku nekog vašeg koji umire nebitno je je li netko s lijevog ili desnog političkog spektra, nebitno je vjeruje li netko u Boga ili ne vjeruje, nebitno je ima li neki stav oko ‘45. ili nema. To su teme koje u tom trenutku apsolutno nisu bitne. Bitna je samo ta osoba zbog koje ste tu. Onda shvatite kakav je netko. A puno ljudi u politici prijateljuje s političkim suparnicima, i dobri su, i druže se, da bi onda došli u političku arenu i pljuvali jedni po drugima. To je ta razina licemjerja koja u društvu postoji, jer je društvo naučeno biti polarizirano. Naučeno na dva pola, na sukobe. Mi možemo imati različita mišljenja, dobro je za društvo da ih imamo, ali moramo prvenstveno biti ljudi - kazuje Bianca.
Teška priča spojila je njih dvije. Zapravo, spojila ih je Tajči koja je, kako vele, znala i kakva je Milanka i kakva je Bianca i koja je znala da imaju njih dvije jako puno zajedničkih interesa.
- Recimo, obje volimo glazbu, putovanja, volimo komentirati najobičnije ženske teme - niže Bianca.
- Volimo se malo podbadati - smješka se Milanka.
Bila je Tatjana vrhunska i korektna novinarka i ona koja je imala ljudsku dimenziju, ističu Bianca i Milanka.
- Imale smo ljudski odnos s njom. Nije ona bila, uvjetno rečeno, na drugoj strani. Zapravo, skoro 15 godina smo nas dvije bile svaka na svojoj strani da bi se negdje pred kraj, na žalost, razvilo divno prijateljstvo. Već je prije bila Tatjana dobra s Biancom, pa bi mi znala reći: "Znaš, i ona ti tu glazbu sluša. I ona ti voli tog izvođača!". Ja bih stala i rekla: "Stvarno!" Nama je Tajči pomogla. Mi smo je zvali "Tajči connecting people". Pomogla nam je da u jednoj teško situaciji vidimo ljudski lik, i ja Biancin i ona moj - priča Milanka.
Politika, priznaju, gura ljude da idu u fajt.
- Ali, s druge strane, ne nose ljudi rogove na glavi zato što imaju člansku iskaznicu HDZ-a - podcrtava Milanka.
- Ja se ne bojim rogova ma kakve boje bili - smije se Bianca.
- Puno je lakše kada izađete iz svakodnevne politike van, puno lakše - zaključuje Milanka.
Što se konzultantskog posla tiče, vjerojatno je marketinški potentan taj predavački spoj HDZ-a i SDP-a za govornicom!?
- Kad cestom hodamo, ljudi nas gledaju u čudu - na to će Bianca.
- Još uvijek!? - ne vjerujemo.
- Još uvijek - potvrđuje Milanka.
POLITIČKI TRAG
Ma, nije to zapravo ni za čuditi se.
- Vas se pamti. Da netko izda album sa samoljepivim sličicama na temu hrvatske politike, vi biste bile sličice vrijedne razmjene - konstatiramo.
- Ako ne ostavite trag u politici, kakav god on bio, rezultatima, radom, osobnošću, to je kao da niste ni bili u politici - nema dvojbi Bianca.
Reći će Milanka kako je u njihovo vrijeme u politici bila druga neka struktura, ljudi od kojih se imalo što i čuti i učiti.
- Bila je, ali mi smo bile mlade, Milanka! - na to će Bianca, taman da se Milanka grohotom nasmije.
- Mi smo bile mlade, pa su oni svi bili nama face. Danas smo mi starije i mi smo mange mladim generacijama - objašnjava i smije se Bianca.
Istina je, obje su uletjele u ozbiljne političke borbe jako mlade. Je li to bilo pametno!?
- Naravno da je bilo pametno i na vrijeme, jer sada imamo pravo na život izvan politike, a stekle smo ogromno iskustvo. I još smo u najboljim godinama, punom naponu energije. Intelektualne, životne, strastvene - podcrtava Bianca.
Eto vaba i boljeg od poziva s plakata.
- Ali, to je stvarno tako. Čovjek bez energije je kao brod bez vjetra, kao auto bez goriva. Ako nemate energiju koja vas gura da svaki dan budete najbolja verzija sebe, da svaki dan napravite nešto u politici, ili privatnom životu, u biznisu ili socijalnom okruženju, čemu život!? - ne dvoji Bianca.
A što se "davnih" vremena tiče i politike, kaže ona kako je onomad bila čast i ponos raditi za državu bez da se vidiš na visokim nekim funkcijama. Slaže se s tim Milanka.
- To su bila neka ponosna vremena. Danas smo država koja je u klubu sa svima najboljima, ali imam osjećaj da mlade generacije, mladi po ministarstvima, nemaju motivaciju za nešto više - detektira Bianca.
U politici jednostavno treba jako i puno raditi, kaže Milanka. Umjesto toga na snazi su, veli, paušalne ocjene, etiketiranja, udaranja ispod pojasa. A to, veli, nije politika, već je politika ozbiljan rad.
- Mi imamo hrpu tema koje bi trebalo otvoriti, a nitko to ne čini. Mi se i dalje bavimo partizanima i ustašama, a životnim stvarima ne - kaže Milanka.
E da, partizani i ustaše. Ima li tu podbadanja slijeva, pitamo Biancu.
- Mi smo temu partizana i ustaša riješili prije hrpu godina. Nemamo mi dilema oko toga - na to će Bianca.
A što se tiče našeg konstantnog bavljenja prošlošću ponavlja ono što, kako kaže, često govori, ono da će se čovjek koji se neprestano okreće iza sebe i gleda u sjene prošlosti neminovno popiknuti i pasti. A nove generacije trebaju gledati naprijed, u budućnost, lišeni tereta prošlosti.
- No, ipak mora biti tako da vam se nekada mišljenja suprotstave - velimo.
- Da, ali to neće umanjiti moje mišljenje o njoj ako se ona sa mnom ne slaže, niti njeno mišljenje o meni. Imamo pravo na različita mišljenja i obje poštujemo tuđe mišljenje - rezolutno će Bianca.
PONAŠANJE, KARAKTER, POUKE
Nego, konzalting. Zanimljivo ime ima tvrtka Biance Matković, Morium. Već je skoro 12 godina ona u tim poslovnim vodama.
- Znate što znači Morium? - pita nas.
- Priznajem, guglao sam - velimo.
- To je riječ na latinskom koja znači - ponašanje, karakter, pouke. Mislim da svaki karakter utječe na ponašanje pojedinca, a to ponašanje dovodi do odluka u životu iz kojih morate izvući pouke. Mislim da je Morium riječ koja mene najbolje opisuje - kaže Bianca.
Cilja ona svojom tvrtkom prvenstveno na one koji već jesu u politici, ali ide i šire, na ljude iz privatnog sektora koji, kako kaže, žele proširiti svoje vidike izvan "plesnih podija" na kojima jesu.
- Jer, da biste bili recimo dobri u prodaji, morate imati pristup ljudima temeljen na povjerenju, znati predstaviti sebe u najboljoj varijanti. Na tome radimo. To nije life couch, ne želim to i postoje zato bolji od mene, ali to neko životno iskustvo i znanje koje imam mislim da je dobro prenijeti dalje - ističe Bianca.
Da se pak zadnjih par predavanja Bianci kao predavačica pridruži i Milanka krivo je zajedničko sudjelovanje na konferenciji s temom "Život nakon politike".
- I kako smo prijateljice i dobro se znamo i nadopunjujemo, zapravo se svima svidjelo to naše "prepucavanje" pa su nam ponudili da napravimo zajedničku edukaciju - kaže Bianca.
- Dobili smo poziv, ponudu, a dalje ćemo vidjeti kako će biti. Baš sam razmišljala kako se nogometaše, recimo, kad okončaju karijeru angažira u klubovima, a političare kad siđu s političke scene nitko ne želi, zaborave ih - veli Milanka.
- Ali, ne želimo biti savjetnice unutar sustava - prekine je Bianca.
- To ne! - potvrdno će Milanka.
- Ali možemo, na primjer kroz političku akademiju, prenijeti znanje kroz praksu, ne ubiti ih teorijskim znanjem, to mogu pročitati u knjigama i na webu, nego im približiti taj svijet kroz praktične primjere već proživljenog - veli Bianca.
- To da. Da uče od nas. Da prenesemo dio svoga iskustva - kaže Milanka.
Bianca i jest već par godina predavačica na Političkoj akademiji.
- Ali, lijepo je imati Milanku kao političkog suparnika i na edukacijskom terenu, bit će to izazov - ističe Bianca.
U Tuhelju će njih dvije zajedno po treći put odraditi predavanje. Prvi put se pričalo o životu nakon politike, drugi put je tema bila liderstvo. Lider... Fali ih u nas.
- Znate, lider se ne rađa. Rodite se vi s određenim genetskim predispozicijama koje vas malo izdvajaju od druge djece, pa kažu za nekoga "on je drukčiji", ali lider se postaje i to upornim radom, ulaganjem u sebe, znanjem, svakodnevnim učenjem. Rad na sebi je ono što je ključno. Često znam reći da danas znam puno više nego jučer, ali puno manje nego što ću znati sutra. Iz ovog intervjua ćemo nešto naučiti. Ako ste spremni na učenje, na ulaganje u sebe, u vlastitu analizu što je na meni dobro, a što nije, realno sebe pogledati, onda možete stvari usmjeriti u boljem, pozitivnijem smjeru. Slušati ljude oko sebe, detektirati potrebe i bilo naroda i djelovati i raditi upravo u interesu tog naroda koji ti je dao povjerenje. Tako se stvaraju dobri političari. A znate li koja je razlika između političara i lidera!? Samo u jednom - lideri donose odluke. Ljudi koji ne donose odluke, koji ne žele preuzeti odgovornost, nikada neće biti lideri, oni ostaju samo političari - ističe Bianca.
SLAŽU SE I U KUHINJI
Elem, ono što je bilo lijevo i desno u političkoj areni, evo posve miroljubivo i prijateljski egzistira poslovno.
- Nego, sviđa li se vama ime firme - provjerava Bianca.
- Sviđa - velimo.
- Neki ljudi su mislili da je to neko pogrebno poduzeće, valjda im tako mračno djelujem - smije se Bianca.
- Ja sam se samo pitala što to pamet mori, koji um - šali se Milanka.
Eto podbadanja, a evo i njihove tvrdnje kako njih dvije funkcioniraju dobro čega god da se dohvate.
- Recimo u kuhanju - kaže Bianca.
- I u čišćenju - dodaje Milanka.
- E da, Milanka mi je pomogla očistiti apartman na moru. Ribale smo pločice, oprale prozore na opće veselje svih susjeda. I onda smo tu večer otišle na otvorenje hotela i zabljesnule u haljinama, k’o Pepeljuge - smiju se grohotom obje.
Eto priče za polaznike konzultacija, o autentičnosti ponajprije.
- Idemo ispod radara, živimo živote koji su lijepi, imamo to iskustvo politike. Čak i kad smo "pale", i jedna i druga, znale smo se dići same, svojim radom, bez obzira na politiku. Ostati svoj bez obzira na lovorike i udarce, uspone i padove, okruženi dragim ljudima koji u vama vide iskrene a ne interesne prijatelje. Mislim da je to najljepše što vam se može dogoditi. Biti svoj i svakome moći pogledati u oči - zaključuje Bianca.
A s obzirom na to da su obje poklonice dobre glazbe, ne ostaje ništa drugo nego ih pitati ima li neke pjesma kojom se ovo njihovo prijateljstvo i životno iskustvo dade opisati. Zamislile se one, gledaju se, čuje se uf....
- "Neću propast ja", naše legendarne Doris - reče Bianca, pa obje opet udariše u smijeh.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
