Jesu li ove kalendarske godine saborski zastupnici dobro obavljali posao za koji su ih birači delegirali? Aktualna saborska statistika o radu sabornika koja uključuje broj javljanja za riječ, raspravama i istupa u ime saborskih klubova, ali i troškove koje su načinili uz redovnu i za hrvatske prilike visoku plaću, ponešto govori o tome. No, nije u brojkama sve ni kad se radi o broju izgovorenih riječi u Hrvatskom saboru, a ni kad je riječ o šoldima, odnosno troškovima saborskim zastupnika. Kvaliteta rada svakog pojedinog saborskog zastupnika zasniva se na tome koliko su zadovoljni njegovi birači i što je tko načinio za svoju izbornu jedinicu, za stranku ako je ima i za probitak demokratskih vrijednosti u nacionalnoj političkoj areni.

Istarski saborski zastupnici – dakle oni birani u onoj polovici osme izborne jedinice koja se nalazi sa zapadne strane Učke – svojim statističkim podacima ne mogu biti pretjerano zadovoljni. Za riječ su se javljali osrednje, uz iznimke - Peđu Grbina kao potpredsjednika SDP-a pod suspenzijom i Silvana Hrelju o čijoj aktivnosti ovisi budućnost čitave njegove Hrvatske stranke umirovljenika. Zastupnici IDS-a u prvi su plan isturili Labinjana i bivšeg gradonačelnika tog grada Tulia Demetliku, dok je stranački predsjednik Boris Miletić odlučio napustiti saborske klupe i voditi stranku kroz nadolazeće izbore. Miletić je na Markovu trgu u 2018. godini tek tri puta govorio u ime Kluba zastupnika i nije neobično što ga mijenja Emil Daus čiji je osnovni zadatak još više podignuti prepoznatljivost IDS-a u Hrvatskom saboru i na široj sceni. Daus kao načelnik Cerovlja, napokon, ima manje posla „kod kuće” nego Miletić kao gradonačelnik Pule i lider stranke koja je s velikim ambicijama ušla u Amsterdamsku koaliciju.

Treba priznati da su Demetlika, njegov stranački kolega Giovanni Sponza, te nezavisni zastupnik talijanske manjine Furio Radin – koji se trenutno nalazi u prestižnoj fotelji potpredsjednika Hrvatskog sabora, što nijedan Istrijan nikada prije nije bio – redovito progovarali o konkretnim problemima svojih birača. To je ono što se u statistici ne vidi, ali se vidi na djelu. Demetlika je govorio o problemima s HEP-om, Sponza o poljoprivredi, Radin o teškoćama talijanske manjine, Miletić i Grbin o Uljaniku, a HDZ-ov Anton Kliman o turizmu. Dakle, obavljali su posao zbog kojih ih je istarska polovica osme izborne jedinice na izborima poslala na Markov trg.

Nitko od njih, doduše, nije govorio više od sedamsto puta kao Mostov Miro Bulj, niti je izvodio igrokaze za koje su se specijalizirali zastupnici Živog zida. Istarski saborski zastupnici u ovom sazivu, srećom, ne pripadaju ridikulima i demagozima nego političkom mainstreamu koji će za svoju izbornu jedinicu napraviti najviše što može, ali pritom neće sklapati neprincipijelne koalicije ili mijenjati stranačke dresove.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961