Tišina i mir, tek dvije, tri medicinske sestre u prolazu i tata koji s djetetom pred zgradom ambulante čeka na pregled, dočekali su nas u krugu Klinike za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević«, gdje ovih dana učestalo na analizu stižu uzorci pacijenata kod kojih se sumnja na zarazu koronavirusom.

Ni naznake bilo kakve izvanredne ili hitne situacije. Na spomen novog virusa koji je svijetom posijao paniku, zatvara granice i ograničava promet, osoblje Klinike blago će se nasmijati.

Ne misle da je potrebno ni razumno dizati toliku strku oko epidemije koja je već danima udarna vijest u medijima, a spremni su, kažu, mirno i precizno odraditi svaki korak ako se netko od hrvatskih građana, što je također moguće, zarazi.

U toj je bolnici sve spremno za prihvat oboljelih od koronavirusa, a svaki je korak razrađen do pojedinosti. Nema improvizacije niti odmaka od protokola. Zna se koje osoblje je zaduženo za prihvat takvog bolesnika, kako će sebe i druge zaštititi od širenja infekcije, i na koji način zbrinuti bolesnika bez opasnosti za okolinu.

Kroz kratku simulaciju procedure prijema, smještanja bolesnika sa sumnjom na koronavirus u izolacijsku sobu, dijagnosticiranja bolesti i liječenja, provela nas je prof. dr. Adriana Vince, pročelnica Zavoda za infekcije probavnog trakta, u čijem sastavu se nalazi i odjel za striktne izolacije.

Standardna procedura

Pred ulazom u zgradu VI-2 odjela posebno je označen prostor, podest na kojem staje vozilo hitne pomoći ako njime stigne pacijent sa sumnjom na koronavirus. Odmah tu je i vanjski lift koji oboljelog vozi do izolacijskih soba na prvom katu. Pacijent može doći i iz prijemne bolničke ambulante.

Prema standardnoj proceduri, ako osoba pod sumnjom na koronavirus dođe u hitnu ambulantu Klinike i postoje klinički i anamnestički podaci koji ukazuju na mogućnost infekcije koronavirusom, pacijent se već tamo smješta u posebnu prostoriju za izolaciju u koju se ulazi izvana.

Sestre i liječnici, u slučaju da se to dogodi, stavljaju odgovarajuću opremu da se zaštite od infekcije, pregledaju pacijenta, uzmu anamnezu, nazovu epidemiologa ako postoji osnovana sumnja da bi to mogao biti koronavirus, i onda se donosi zajednička odluka o tome hoće li se pacijenta smjestiti u izolacijsku jednicu kao sumnjivi slučaj.

– Iz ambulante u koju on i ne ulazi, kroz vanjska vrata pacijenta izvode zaštićeni medicinski djelatnici, dovedu ga do naše zgrade i posebnim liftom prate ga gore gdje imamo pripremljene sobe za izolaciju. U njih se ulazi samo s vanjske strane, s balkona, a ne kroz odjel, pokazuje prof. Vince.

Najveći mogući kapacitet za izolaciju zaraženih koronavirusom u ovom trenutku je sedam dvokrevetnih soba, što znači da se u njih istodobno može smjestiti 14 pacijenata. No poželjno bi bilo da je u svakoj takvoj sobi, koja ima i zaseban sanitarni čvor, smješten po jedan pacijent.

Kad se ustanovi sumnja na koronavirus, pacijenta se smješta u izolacijsku sobu, a prolaz prema odjelu hermetički se zatvara. Važno je, tumači prof. Vince, da se u suspektnom slučaju kad sestra ili liječnik posumnjaju na koronavirus, odmah na lice pacijentu stavi maska.

– Infekcija se širi kapljično. Kapljice zaraženog sekreta dok čovjek šmrca, kiše, kašlje, lete čitav metar, neki kažu i dva, i onda ako »sjednu« na naše sluznice, dolazi do infekcije. Zato je bitno da se pacijentu stavi obična kirurška maska, a osoba koja će nadgledati i njoj pomagati stavlja kompletnu opremu – ogrtač, kapu, naočale, posebnu masku, nabraja naša sugovornica.

Liječnik koji je zadužen da se posveti tom pacijentu i medicinska sestra za to vrijeme se odijevaju, ulaze u sobu, uzimaju uzorke briseva i krv za analizu i primjereno upakirane nose ih u dijagnostičku jedinicu.

Daljnji postupak teče ovisno o stanju pacijenta. Čim ga se smjesti u izolacijsku sobu, sve se zatvara, a važno je osigurati protok zraka, veli Vince. Klinika »Dr. Fran Mihaljević«, naime, nema izolacijsku sobu s podtlakom koji služi kao dodatna zaštita od širenja virusa. No, dobrim prozračivanjem prostorije kroz otvoreni balkon to se može nadomjestiti, ističe Vince.

Zaštitna oprema

U sobama trenutačno nema posebnih medicinskih uređaja koji mogu zatrebati kod težih pacijenata, kao što su respiratori, dijalizatori, pa i ECMO aparati ili pokretni RTG. No svaki od tih uređaja može se u sobu instalirati u roku od 10 minuta, ako zatreba.

Prostor za presvlačenje mali je hodnik koji vodi prema izolacijskim sobama. Osoblje koje će ići pacijentu skida se prvo u donje rublje, a zatim odijeva jednokratnu odjeću, hlače i majicu. Zatim slijedi zaštita: prvo se zaštićuje sluznice, oči, nos i usta, jer tu virus, kad se s njim dođe u kontakt, najprije prolazi.

Kako se virus može prenijeti i indirektno, dodirom kapljice koju prenesemo na sluznicu, cijelo tijelo mora biti zaštićeno. Kod intenzivnih zahvata, intubacija i slično, medicinsko osoblje dodatno će se zaštititi.

Preko majice i hlača ide specijalni ogrtač koji ne propušta čestice virusa, pa jednokratne kaljače, kirurška kapa... Skida se sav nakit, odlaže mobitel. Stavlja se zaštitna maska razine 2 i 3 za opasne uzročnike, koja ima sve slojeve zaštite koji su potrebni.

Onaj tko odjene svu ovu opremu mora, kaže nam doktorica, još jednom pred ogledalom prekontrolirati je li dobro stavio zaštitnu masku. Onda slijede specijalne naočale, jedne rukavice ispod ogrtača i zaštitne, veće rukavice preko.

Ništa se ne prepušta slučaju. Preko zaštitnih naočala dolazi još i tzv. »face schield« koji dodatno štiti kompletno lice.

U Klinici se nadaju da im izolacijske sobe neće trebati.

Ipak, prof. Vince ističe kako je teško predvidjeti kako će se koronavirus razvijati.

– Ne znamo ima li potencijal za veći interhumani prijenos u zemljama izvan Kine. On i dalje može mutirati jer što je dulje vrijeme među populacijom, ima veću šansu da mutira. Najčešće ipak te infekcije idu tako da jednostavno odjednom »padnu« kad zaraze određenu količinu ljudi. Većinom se virus adaptira na čovjeka, ali se i čovjek adaptira na virus, a imunološki sustav počinje ga bolje prepoznavati, objašnjava Vince.

Uzorci sline i krvi

Liječnici zagrebačke Zarazne bolnice, uglavnom, o koronavirusu razmišljaju u kontekstu osiguranja standardnih preventivnih procedura, a ne prijeteće pošasti. U fokusu im je ipak naša obična, sezonska gripa: zbog epidemije koja je na vrhuncu dnevno pregledaju više od 200 pacijenata u hitnoj ambulanti, i to većinom dječje dobi.

A kad je riječ o koronavirusu, ključno je vidjeti i laboratorij gdje se na uzorcima sline i krvi testira radi li se o toj bolesti ili ne, a oči javnosti gotovo svakodnevno uprte su u njihovom pravcu.

– Nije to toliko strašno, kolika se digla frka. Kad gledate brojke, jasno je da morate pripaziti, ali mislim da je suludo objavljivati svaku sumnju u koronavirus. Da objavite svaku sumnju na gripu, mogli biste spavati kod nas u bolnici, kaže o reakciji javnosti na epidemiju koronavirusa biolog Ivan Christian Kurolt s Odjela za znanstvena istraživanja Klinike za infektivne bolesti. On je ujedno i prva osoba koja radi na dijagnosticiranju koronavirusa kad uzorci stignu u bolnicu na analizu.

U laboratoriju ih je šestero, a primarno se bave istraživanjima, a ne dijagnostikom. U fokusu interesa bili su im do prije 10-ak godina mali glodavci i bolesti koje prenose, poput hemoragijske vrućice, a onda su kolege liječnici pokazali interes za dokazivanje i dijagnostiku određenih bolesti i zaraza. Tako danas, uz svoja istraživanja, rade i na testiranju pacijenata na viruse denga, zika, chikungunya, molekularne malarije....

U slučaju pojave novih virusa, kakav je i aktualni koronavirus, o kojima se ne zna puno i nema komercijalnih testova, njihova je uloga dragocjena. Tim iz Zarazne surađuje, naime, s inozemnim laboratorijima, primjerice jednim iz francuske vojske gdje je zbog Legije stranaca iskustvo s tropskim bolestima veliko, te postavljaju svoje testove prema njihovim iskustvima.

Testovi za detektiranje koronavirusa, kaže Kurolt, klasični su testovi, a metodologija je uvijek ista. Riječ je o metodi lančane reakcije polimeraza, odnosno metodi detekcije kojom se umnaža dio genoma virusa do te granice da ga možete dokazivati, ukoliko ga ima.

To se može pratiti u stvarnom vremenu, dok kod klasične metode tek na kraju ciklusa znate rezultat, tumači Kurolt. Ovom metodom služe se svi laboratoriji, nužno je imati protokole, odnosno prave reagense.

Kad uzorak stigne na analizu, testiranje traje od šest do osam sati, ovisno o tome kad stigne uzorak, u kakvom je stanju... Osim same analize, naprave se potrebne pripreme, izdvaja se genom virusa ili drugog patogena, a po završetku testiranja obavlja se i kontrola kvalitete.

Negdje nakon tri četvrtine provedenog testiranja, laboranti vide radi li se o traženom virusu ili ne. U Klinici su dosad napravili sedam nalaza na koronavirus, a svi su bili negativni. Tako će, nadaju se, i ostati.

Nije riječ o visokosmrtonosnom virusu

Ako se i budu morali nositi s teškim oblicima bolesti koje izaziva koronavirus, za njih to – ističe prof. Adriana Vince – neće biti ništa novo. Koronavirus, naime, izaziva upalu pluća koja se ne razlikuje od upala pluća izazvanih gripom ili drugim uzrokom. »S tim smo se već nosili«, veli.

Sreća je što nije riječ o visokosmrtonosnom virusu. Većina ljudi ipak ima blaži oblik bolesti, a tek oko 10 do 15 posto teži, i to uglavnom starije, već bolesne osobe.

Vince: Mora se biti spreman

Premda ne vjeruje u to da će u Hrvatskoj zavladati nekakva veća epidemija koronavirusa, prof. Adriana Vince veli kako se »mora biti spreman«.

– Dobro je da se provjeri organizacija i funkcioniranje svih tih karika. Uvijek dobro dođe da se osoblje opet uvježba u postupku za takve slučajeve, jer su infektivni uzročnici nepredvidljivi.

Prije dvije godine koristili zaštitne mjere

Medicinska sestra prezentirala nam je kompletno zaštitno odijevanje opremljenog medicinskog djelatnika koji će se nositi s koronavirusom, kaže kako su prije dvije godine imali prilike koristiti sve te zaštitne mjere.

Bilo je to, dodaje, kad su u bolnici hospitalizirane dvije pacijentice koje su išle na hadž u Saudijsku Arabiju, a kad su se vratile, dobile su visoku temperaturu i respiratorne smetnje, Sumnjalo se na MERS, koji je tada harao istokom, no nalaz je bio negativan. Imale su običnu gripu...

Milijun kuna za opremanje intenzivne skrbi

U okviru projekta »Činim dobro svaki dan«, Klinika za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« primila je od PBZ Grupe milijun kuna za nabavku nove suvremene opreme Zavoda za intenzivnu medicinu i neuroinfektologiju.

Izdvajajući za svaku transakciju napravljenu Visa karticom sa srcem po jednu kunu za projekt »Činim dobro svaki dan«, PBZ Grupa je do sada prikupila gotovo 19 milijuna kuna te realizirala 40 donacija bolnicama i domovima socijalne skrbi diljem Hrvatske.

Povezane vijesti

• PANIKA U ITALIJI ZBOG KORONAVIRUSA - U LOMBARDIJI I VENETU ZATVORENE SVE TRGOVINE I ZABRANJENE SVE MANIFESTACIJE: Sve to se dešava u našem susjedstvu, no za Istru nije izdano upozorenje
• Talijan u izolaciji u riječkom KBC-u, sumnja se na koronavirus. U SUSJEDNOJ ITALIJI U KARANTENI CIJELA NASELJA, DO SADA REGISTRIRANO 112 OBOLJELIH, U REGIJI VENETO I LOMBARDIJA ODGOĐENI SVI IZLETI
• VIDEO: Najvažnije stvari koje trebate znate o koronavirusu po preporuci Ministarstva zdravstva