Sve su opcije sa Škorom otvorene. Sigurno je samo to da će biti i novih pokušaja da ga se diskreditira, kao što je to bilo s parkiralištem u Zagrebu kojeg se na kraju riješio. Zaboravlja se da je kao jedan od najpopularnijih aktera estrade pošteno zaradio svoj novac. Za razliku od mnogih hrvatskih političara za koje nije jasno kako su uopće mogli doći do imovine. Projekt Škoro ide dalje, to je u ovom trenutku jedino sigurno

Kad je krenuo ‘projekt Škoro’, u vrijeme dok je Kolinda Grabar-Kitarović plesala između Andreja Plenkovića i njene baze iz tvrde desnice, jedan od onih koji je sve to osmislio tvrdio je da će pjevač s političkim ambicijama biti sve drugo samo ne ekstremni desničar. ”Iznenadit ćete se širinom Škore”, govorio je u to vrijeme čovjek koji je dobro poznavao i tadašnju predsjednicu, ali i slavonski krug oko Škore.

Vrlo brzo pokazalo se suprotno. Umjesto da je Miroslav Škoro kampanju gradio na širokoj platformi okupljanja građana među kojima su oni s desnog spektra, kao i desnog centra, pa i umjerene ljevice, Škoro je otišao krajnje desno, u nekim segmentima i radikalno desno. Tada je bilo posve jasno da neće uspjeti, usprkos krajnje poljuljanoj poziciji Grabar-Kitarović. Kada je počeo govoriti o Jasenovcu i svim onim temama koje opterećuju hrvatske građane sam se zakopao u rovove iz kojih nema izlaska. Mediji su mu kopali po obitelji, imovini, a sam Škoro nije imao baš prevelikog iskustva ni u javnim nastupima. Estradna pozornica je ipak nešto drugo od one političke.

Najkraće, na predsjedničkim izborima nije uspio jer je svoj brod okrenuo previše desno. Dobio je glasove iz tog bazena, mnoge od njih je izgubila Kolinda Grabar-Kitarović, ali je pobijedio Zoran Milanović, taktikom koja je bila najprimjerenija. Njegov povratak bio je u znaku ‘normale’, upravo one koju hrvatska javnost očekuje od političara. Bez puno ideologije.

Škoro je izgubio jer Hrvate ‘nije iznenadio’. Ali, nije bio potučen, naprotiv, ostvario je odličan rezultat u odnosu na taktiku koju je izabrao. Prije svega zbog slabosti tadašnje predsjednice, koja se potpuno pogubila i ostala nevjerodostojna. Ni Škoro nije bio previše vjerodostojan, ali je udario temelje za ostanak u politici, za razliku od Kolinde Grabar-Kitarović koju su danas svi zaboravili, i kojoj preostaju ili znanstvena karijera ili angažman u nekoj međunarodnoj organizaciji, ako još ima dobra poznanstva koja joj to mogu omogućiti.

Škoro je ostao u politici, ali je ponovio staru grešku. Okružio se onima koji u hrvatskoj politici ne predstavljaju ništa, koji nemaju podršku nikoga i koji su ‘poznati’ samo po tome što u svojim izjavama često siju mržnju i netoleranciju. Ali, očito je u jednom trenutku netko Miroslavu Škori savjetovao da gradi širu platformu, u kojoj neće biti mjesta za retrovizore u povijesnim temama i one tako deplasirane priče o ustašama i partizanima. Tako je okupljeno šareno društvo, u kojem ima svega i svačega, a očito se i širi, ako se pokaže da će kava s Tihomirom Oreškovićem biti njegov povratak u hrvatsku politiku.

Uz Oreškovića ne bi Škoro baš bogzna što dobio, sjećanje na tog slučajnog premijera izaziva podsmjeh. Hrvatska ga javnost ne pamti baš po nečemu značajnom, osim po kaosu koji je vladao u zemlji i svrgnuću koji je organizirao onaj koji ga je i postavio, Tomislav Karamarko. Bila su to i bitno drugačija vremena koja se danas ne mogu ponoviti, ali Orešković u ovom trenutku ne znači apsolutno ništa i daleko je od ‘kapitalca’ kakvim ga neki žele prikazati.

Može li Škoro iznenaditi i dobiti više od petnaest zastupnika u desetom sazivu Hrvatskog sabora? Ili dvadeset, pa čak i trideset, o čemu neki sanjaju. S ovakvom platformom, nejasnom i krajnje nedefiniranom, sigurno ne može. Da je Škoro išao šire, ali na vrijeme, da je odbacio sumnje da je predstavnik tvrde, pa čak i ekstremne desnice, možda. Oni koji ga poznaju bolje kažu da bi Škoro najlakše uspio da se prikazuje upravo onakvim kakav jest, bez friziranja i politiziranja.

Ali, politika su uvijek interesi, pa saznajemo da je iza ovog projekta i uspješni poslovni čovjek iz Pevexa, kao i još neki slavonski poslovni ljudi. Čuveni vinar Ivan Enjingu nije želio sa tim šarenim društvom, a Škoro i dalje ima utvrdu samo u Slavoniji, dok u drugim dijelovima Hrvatske ne stoji tako dobro. Bez Dalmacije nema ni šanse za veći uspjeh.

Ali, Miroslav Škoro, bez obzira hoće li osvojiti desetak zastupničkih mjesta ili koje manje ili više, ostaje u hrvatskoj politici. Bit će jedan od onih koji bi mogli odlučiti sastav nove vlade, direktno ili indirektno. U posljednjim javnim nastupima Andrej Plenković ga ne mazi, ali to je predizborna trka u kojoj će biti svega i svačega. Kada se izbroje glasovi, sve se može promijeniti. Jedno je ipak jasno, Plenković neće stvarati nikakvu koaliciju sa Škorom ako u njegovom timu istaknuta mjesta dobiju Hasanbegović i Zekanović ili ljudi koje prati politička aureola tog tipa.

Može li se dogoditi da Škorini igrači sutra postanu novi ‘žetončići’? Ni to nije isključeno, jer velika trgovina tek predstoji. Bezbroj je kombinacija, pogotovo kada je u Škorin zagrljaj utrčao i Ivan Penava. Za HDZ to nije sretno rješenje, ali je bilo za očekivati. Vladajuću stranku čekaju sigurno loši rezultati u Slavoniji, ali tamo uspjeh neće postići ni SDP. Preostaje matematika o kojoj ćemo se još naslušati u danima koji dolaze.

Iako Škoro nije potpuni novak u hrvatskoj politici, daleko je od toga da ima iskustvo. Pogotovo u slaganju koalicija, trgovinama ispod stola, pritiscima i obećanjima, svime onime što je dio hrvatske političke zbilje. U Slavoniji će biti za Škoru lakše, to je njegov teren, ali van Slavonije mnogo teže. Puno je krokodila u bari, već sada se trguje naveliko, a glavna utakmica tek slijedi.

Što, zapravo, nudi Škoro? U ovom času ništa. Nismo čuli niti jedno suvislo obećanje, pa bilo to i samo obećanje. Sve što se moglo čuti je na nivou fraza koje ionako svakodnevno čujemo od hrvatskih političara koji grade društvo iz nekog svog balona, u kojem caruju brojne privilegije. Hrvatska politika je i dalje poligon za sve ono najgore, a ne najbolje. A Škoro nije do sada okupio nikoga tko bi dao i malo nade da će s njim biti bolje.