Psihologinja, spisateljica i znanstvenica, 84-godišnja Mirjana Krizmanić je posebna žena. Prava gospođa. Nepretenciozna, šarmantna, načitana, zanimljiva, životna i nametljiva s pravom mjerom. Svoje mišljenje, nekad tvrdo, kategorično, iznosi javno, bez straha, suzdržavanja i bilo kakve zadrške. Sjećam se neke njene fotografije u novinama s pozadinom koju su predstavljale police prepune knjiga. Impozantno, zasigurno je iščitavajući sve to doživjela jednu višu i drugačiju razinu životne mudrosti.

Ovaj petak trebao sam je posjetiti u njenom domu u Gundulićevoj. Dogovorili smo intervju, dugačak, ekstenzivan, o cijepljenju i koronavirusu, o životu i odgovornosti. O svemu. Reda radi uoči odlaska u Zagreb testirao sam se na koronavirus. Nalaz: pozitivan! Posjet je otpao, intervju smo obavili telefonski: ne predug, ali dinamičan, misli su joj brze, nevjerojatno povezane. Živahna je unatoč godinama. Ima i svoje dnevne rituale, jedan od nezaobilaznih je jutarnje iščekivanje šest godina starijeg brata. On pak dnevno pješači po par kilometara da bi s omiljenom sestrom ispio kavu. Razgovaraju, kaže poznata spisateljica, o knjigama, izmjenjuju novine, a o politici raspravljaju u kuhinji. "Obvezno jednu uru", pojasnit će.

Koronavirusu unatoč, živi normalno, disciplinirano, čini se da na dnevnoj razini pronalazi razloge za zadovoljstvo i veselje.

"Veseli me VBZ-ovo novo izdanje moje prve knjige 'Tkanje života'. Ovo sada je obnovljena knjiga, s dva nova poglavlja, koju je grafički opremila, baš lijepo ju je obukla, krasno, vizualno, s novim koricama i par ilustracija, moja nećakinja koja živi u Americi. To mi je, inače, bila prva knjiga iz popularne psihologije. Baš uspješnica, da! Sjećam se crvene, žarko crvene boje njenog omota na kojem su dvije ruke štrikale. Bila je grozno kičasta jer je trebala privući pažnju. Ova sada, s potpisom moje nećakinje, puno je ljepša. No i vremena su drugačija."

- Prije dva, tri dana kada smo se čuli, rekli ste mi da ste se spremni prvi u Hrvatskoj javno cijepiti protiv koronavirusa.

- Apsolutno.

- Bivši američki predsjednici Bush, Obama i Clinton također su najavili mogućnost da se javno cijepe.

- To su, vjerojatno, čuli od mene!

- No bez obzira na to, vaša ponuda stoji.

- Spremna sam na to što sam vam i rekla - ako treba, zbog poruke javnosti, prva ću se i pred svima cijepiti! Stvarno smatram da su cjepiva izuzetno važna. Ona spadaju u najveće dosege medicine. To ljude spašava od raznih bolesti.

- Vi ste jedna od osoba koja zbog nemogućnosti cijepljenja, još dok ste bili dijete, i danas osjeća posljedice.

- Cijeli život ih osjećam. Nisam se mogla cijepiti jer tada, kad sam bila dijete, nije postojalo cjepivo protiv dječje paralize. Preboljela sam je, no s posljedicama. Da je bilo cjepiva, i dalje bih bila lijepa, živa, ali i zdrava. Ovako sam se mučila. Iz osobnog sam se iskustva uvjerila da je cjepivo grozno važno.

- Znači, apsolutno ste za cjepiva i cijepljenja?

- Naravno. Kad imate priliku, cijepite se.

- Ima onih koji, među ostalim, smatraju da je sve ovo velika prevara farmaceutskih industrija koje su izmislile bolest da bi prodavale lijekove i onda zarađivale milijarde dolara.

- Ma ljudi su… Ovako ću to reći - ima toliko glupih i neobrazovanih! Neki od njih ne vide dalje od nosa. Svakog od takvih koji imaju djecu upitala bih bi li bili sretni kad ne bi postojalo cjepivo protiv dječje paralize?! Postavila bih im to pitanje kao dijete, žena i osoba kojoj je dječja paraliza itekako promijenila život i onemogućila je da se razvija i bavi mnogim stvarima. Pitala bih takve roditelje jesu li zbog protivljenja cijepljenju spremni cijelo vrijeme strepiti hoće li im dijete oboljeti i postati teški invalid. Ili će ipak biti pametni, mudri i zahvalni na tome što postoji cjepivo pa će dijete cijepiti i biti mirni.

- Dječja paraliza je u vrijeme vašeg djetinjstva i mladosti bila ozbiljna bolest?

- Harala je! U Zagrebu je znalo biti po par tisuća oboljelih.

- Kako ste je i kada vi dobili?

- Pred Božić! To je rijetkost, no pokazalo se da uvijek možete nadrljati. Tada sam kao dijete u Dinamu vježbala gimnastiku. Očito sam dječju paralizu dobila iz prašine u dvorani. Virus se, naime, često skriva u prašini.

- Znači da ga i danas ima u prašini?

- Pa naravno! Tko god svoje dijete ne cijepi, riskira da ono dobije dječju paralizu. Necijepljenjem ga ugrožava. Znate, protiv dječje paralize se morate cijepiti tri puta jer su u pitanju tri virusa. Kad se pojavilo cjepivo, ja sam se cijepila od čistog straha da je ne dobijem drugi put.

- Dječju paralizu?

- Da, da. Ja sam samoimuna samo na onaj prvi virus zbog kojeg sam oboljela, ali na druga dva nisam. Zato sam se naknadno cijepila. U mojoj ulici, Gundulićevoj, još dok sam bila dijete, sjećam se da je jedan dečko dobio paralizu kad i ja. Drugi put kad ju je dobio nakon dvije godine - umro je!

- Kad ste vi dobili paralizu?

- Božić 1949. godine, s navršenih 13.

- Kad je cjepivo pronađeno?

- Mislim krajem 50-ih.

- Koliko vas je bolest onemogućila u životu? Je li vam puno toga bilo uskraćeno?

- Je, jako, iskreno, jako puno toga. Prije bolesti sam se bavila sportom, svim i svačim. Sve sam morala prekinuti. Više nisam mogla pješke do Sljemena. Nisam mogla ništa trenirati. S druge strane, puno sam i naučila.

- Neke životne mudrosti?

- Recimo, naučila sam da me sitnice ne smetaju. Mnogi od sitnice rade katedralu, a ja to smatram nevažnim. S tim teškim iskustvom bolesti definitivno sam svašta novog i dobila.

- Spasonosna cjepiva protiv koronavirusa dolaze. Uskoro će, kroz koji mjesec, početi i cijepljenja. Hoćete li pozvati političare da se javno cijepe, za primjer ostalima?

- Prvo, nikoga od političara ni na što ne pozivam! Ma ni prstom ih ne bih taknula! Mislim da bi kao odgovorni ljudi ili ljudi koji su na odgovornim funkcijama morali biti svjesni da moraju prednjačiti u svemu što je za opće dobro. Ako se radi o zaštiti zdravlja, tu moraju povlačiti poteze kojima će vlastitim primjerom potvrditi da vjeruju u ono što govore.

- A to znači cijepiti se protiv koronavirusa?

- Tako je! Vlastiti primjer je nešto najmjerodavnije i najvjerodostojnije. Mislim da bi bilo dobro da se javno i prvi cijepe predsjednik Milanović, premijer Plenković, pa Beroš, Capak, gospođa Markotić… Ne kažem da se moraju cijepiti protiv gripe, ali u situacijama poput ove - apsolutno da. Kad je riječ o teškim bolestima s mogućim trajnim posljedicama, cijepljenje bi se moralo podrazumijevati.

- Vi smatrate da bi bilo dobro da se zbog snažne poruke građanima o nužnosti cijepljenja javno cijepe i druge poznate osobe.

- Ne samo političari. Bilo bi dobro, i meni bi to bilo grozno simpatično i zbog toga bih ih jako cijenila, da to naprave i manekenke i nogometaši, i liječnici, estrada, svi oni koji svojim primjerom mogu poslati jasne i ciljane poruke. Tako bi pokazali da su osviještene osobe, od čega će i drugi imati koristi. Štiteći tako svoje zdravlje, štite i zdravlje svih oko sebe. Doista bi bilo krasno da se javno cijepe ili da potvrde da su to napravili svi oni koji imaju društveni utjecaj i popularnost.

- Vjerujete u takav scenarij?

- Malo se pribojavam da će se ipak mali broj nas složiti s javnim cijepljenjem. Iako su to stvari od općeg interesa, ne znam hoće li biti tako kako sam ja to lijepo zamislila. Javne osobe bi trebale biti svijetli primjer. Doista, voljela bih da se odazovu jer bi tako popularizirali jednu po zdravlje korisnu mjeru.

- Što s onima koji se neće cijepiti, ali računaju da će se cijepiti nas 60, 70 posto te da će to biti dovoljno da i oni budu u najvećoj mjeri zaštićeni? Nije li to kukavički, neprincipijelno ili barem nesolidarno?

- Ne znam što bih vam na to rekla. Treba poznavati čovjeka da bi se moglo protumačiti zašto on nešto čini ili ne čini. Znate, ima dosta ljudi koji su imali grozna iskustva s cijepljenjem. Neki su oglušili, neki su dobili šarlah, i zato se boje. Razumijem da oni koji se boje ne mogu racionalno misliti.

- A oni koji kalkuliraju? Oni koji će iz prikrajka čekati da se mi cijepimo, a oni budu zaštićeni? Mi ćemo riskirati neke nuspojave, a oni ne. Nije fer.

- To što ste naveli je ružan primjer. To znači: ja se cijepim zato da sebe zaštitim i moje bližnje, a onaj drugi se neće cijepiti pa će proći bolje od mene. Radi se o jednom jako ružnom načinu razmišljanja. Svatko od nas se cijepi zbog sebe i svog zdravlja. Tako štiti i svoje bližnje. Ti koji se, kažete, neće cijepiti, a računaju da će zbog nas koji ćemo se cijepiti biti sigurni, isto moraju znati da virus neće nestati zato što će se mnogi cijepiti. Virus će i dalje živjeti među nama.

- Ljude treba nagovarati da se cijepe?

- Treba ih prije svega uvjeravati da je to za njihovo dobro. Ali, tko neće - ne mora. Stvar izbora. Slobode izbora.

- Mislite da ne bi trebalo zakonom propisati obvezu cijepljenja protiv koronavirusa?

- To je osjetljivo pitanje. Ljudi različito reagiraju kad im se nešto zabrani ili nametne. Pristalica sam razgovora, informiranja obrazovanja i argumentiranog uvjeravanja.

- Treba li se pribojavati potencijalnih negativnih posljedica nakon korištenja cjepiva protiv koronavirusa? Istraživanja su, naime, trajala kratko. Nama laicima to može otvoriti sumnje i strahove.

- Mislim da neće biti opasnosti po zdravlje, ali postoji rizik da netko ima burne reakcije na cjepivo. No to je sve prihvatljivo.

Povezane vijesti

• EKSKLUZIVNO: Kontroverzni imunolog Srećko Sladoljev protivi se obaveznom i masovnom procjepljivanju. Tvrdi da ljudima PRIJETI OPASNOST OD CJEPIVA, A NE OD VIRUSA!
• POZNATI ISTRIJANI O CIJEPLJENJU PROTIV KORONE (3): Evo što kažu Igor Duda, Hassan Abdelghani, Tamara Brussich, Magdalena Vodopija, Gordana Restović, Miljenko Jergović i Loris Peršurić
• STIŽU CJEPIVA PFIZERA I MODERNE Spas od pandemije je nadomak ruke, ali...