UZDRMANA KOALICIJA

EKSKLUZIVNI INTERVJU S MINISTRICOM OBRAZOVANJA USRED ŠTRAJKA U ŠKOLAMA - BLAŽENKA DIVJAK: "Osim ljudi mi nemamo drugi resurs. Zato u djecu treba ulagati"

| Autor: Robert FRANK

Štrajk učitelja i nastavnika ozbiljno je uzdrmao koalicijsku Vladu premijera Andreja Plenkovića. U prvom planu, osim njega i sindikalnih čelnika koji za učitelje, nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama traže povećanje plaća za 6 posto, nalazi se i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja je u kvoti HNS-a. Trenutno dosta uspješno lavira između čekića i nakovnja, u procjepu između prvog čovjeka Vlade i njenog neposrednog šefa s jedne strane, te s druge strane sindikata koji predstavljaju zaposlenike u osnovnim i srednjim školama koje ona predstavlja i za čije se interese bori.

Ministrica Blaženka Divjak zrači umjerenim optimizmom, u razgovoru koji smo s njom vodili jako je oprezna i ne zalijeće se s izjavama, još manje s obećanjima, a i kritika prema Vladi je vrlo umjerena. Dogovor i argumenti dvije su riječi koje stalno komunicira. Smatra da ima dovoljno prostora i mogućnosti za nastavak pregovora Vlade i sindikata.

- Mislim da je realno očekivati da se pregovori nastave već ovog tjedna. Realno je da se nađe kvalitetno rješenje koje proračun može podnijeti, kao i da se utvrdi put kojim će se koeficijenti složenosti poslova za nastavnike, učitelje i profesore u osnovnim i srednjim školama podići na razinu na kojoj više neće biti najmanji u javnim službama. Svi skupa moramo biti svjesni da ako se ovaj štrajk po školama nastavi, s time da nitko ne dovodi u pitanje njegov legitimitet, to može imati negativan utjecaj na školovanje naše djece. Zato u sljedećih maksimalno tjedan dana moramo i možemo postići dogovor Vlade i sindikata, kaže ministrica Divjak.

Obrazovanje u fokusu

- Jeste li očekivali, kad ste postali ministrica obrazovanja, da ćete u jednom trenutku, uz premijera Plenkovića, biti najvažniji član Vlade zbog čijeg je resora sada nastala totalna zbrka?

- To o mojoj važnosti isključivo je vaša procjena, no istina je da je, i to je dobro, obrazovanje posljednje dvije i pol godine u fokusu interesa. Bez obzira tko je ministar.

- Jako ste izloženi. Smeta li vas to?

- Jesam, izložena sam, no to je resor koji je desetljećima bio zapušten. Bez strukturnih reformi i ulaganja u sektor znanosti i obrazovanja ništa se neće pomaknuti, niti mali korak nećemo ići naprijed. Figurativno, dok se mi šećemo, drugi trče ispred nas. Imamo reformske procese koji su u tijeku, treba pokrenuti različite inicijative i podizati materijalnu bazu koja je nužna da bi sustav mogao funkcionirati.

- Gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću ispada da je najviše stalo do prosvjetara. On, eto, traži da im se plaće podignu za 17 posto. Znate li odakle mu baš taj postotak? Je li to što on traži čisti populizam i pokazivanje mišića premijeru Plenkoviću?

- U ovom trenutku svjesna sam ograničenja proračuna i zato se zalažem za povećanje koje je u sljedećih godinu dana realno ostvarivo. Bandićevih 17 posto bilo bi izvrsno, ali ne na vremenskoj skali od sljedećih godinu dana. Inače, proračun Grada Zagreba u dijelu koji se tiče obrazovanja za ovu godinu pao je 50 milijuna kuna, a istodobno je Bandić prepun ideja kako da se iz državnog proračuna dodatno financira znanost i obrazovanje.

- Bandić je išao maksimalistički. On traži nemoguće da bi izvukao maksimalno koliko je moguće.

- To nije dobro jer izgleda kao populističko cjenkanje. Takva traženja i očekivanja od 17 posto nisu argumentirana i stoga šalju loše poruke. Naravno, što ste i sami rekli, netko će s pravom pitati zašto 17 posto, odakle je to izvučeno… Ja znam odakle se može izvući 6 posto koje sindikati traže i ja se s time slažem. Od Europske komisije dobili smo preporuke i analize oko tog povećanja.

- Po vama je realno tih 6 posto?

- Pa je. U sljedećih godinu dana, i određenim tempom. Cilj je izjednačavanje koeficijenata složenosti poslova, odnosno da koeficijent učitelja, profesora i nastavnika ne bude najniži u javnim službama. To su ljudi s visokom stručnom spremom, krajnje odgovornim poslom i bilo bi korektno da im taj koeficijent bude izjednačen barem s onima koji imaju koeficijent na jednoj stepenici iznad njih. Važna je poruka, treba je poslati.

- Kakva poruka?

- Da učitelji, nastavnici i profesori nisu zadnji po svojim plaćama. Da cijenimo njihov doprinos u obrazovanju djece što nam je jedan od državnih prioriteta.

Čudna situacija

- Ovo je neobična situacija - ministar koji je na strani sindikata koji su protiv Vlade.

- Ma nisam ja uz sindikate na način kako vi to prikazujete.

- No na strani ste njihovih zahtjeva za koje smatrate da su opravdani.

- Neke stvari treba raščistiti. Što se tiče ove teme s traženjem povećanja plaće za 6 posto, sindikati i ja dijelimo iste argumente zašto je to potrebno. To ne znači da se slažemo u nekim drugim temama. Podsjećam da smo ispred našeg Ministarstva imali četiri, pet prosvjeda upravo ovih sindikata u vrijeme dok sam ja bila ministrica. Sa sindikatima u ovoj temi imamo vrlo slična stajališta, ali ne baš u potpunosti jednaka.

- Ali jako slična.

- To da.

- Činjenica je ipak da je ovo na neki način presedan: sindikati traže veće plaće, resorni ministar ih podržava, premijer je protiv toga… Prava zbrka.

- Situacija je stvarno zanimljiva. Kod nas nije baš uobičajeno da se pozicije stvaraju temeljem argumenata. Ako se prihvate argumenti, ako kažemo da nam je svima obrazovanje prioritet i da je zaostatak 6 posto, onda je tih 6 posto povećanja rješenje, što ćemo onda ako to ne prihvatimo? Nama je u javnom i političkom životu strano djelovanje temeljem konkretnih argumenata koji se ili prihvaćaju ili pobijaju.

- Na što ciljate?

- Netko mora reći, ako pobija argumente za povećanje plaća, s kojim to argumentima radi.

- Premijer Plenković pobija argumente. Ne prihvaća razloge za povećanje plaća. Nije li vam to čudno: on je moderan čovjek svjestan važnosti znanosti i obrazovanja, ali se ne slaže s 6 posto povećanja plaća. Da li se pribojava da će ispasti slabić i loš pregovarač ako popusti zahtjevima sindikata s kojima se i vi slažete? Opet, on je razuman čovjek, barem se tako čini.

- Oko ovoga što kažete o njemu se slažem i zato očekujem dogovor. Analiza koja ulazi u političke odnose dosta je složena i građanima manje bitna. Ponovit ću: ako nam je deklarativno nešto prioritet, a to su znanost i obrazovanje, onda to moramo popratiti konkretnim ulaganjima, pogotovo jer je konačno kurikularna reforma u učionicama. Smatram da tu još ima prostora za postizanje kvalitetnog rješenja. U ovom trenutku ne vidim razlog da se ne prihvate zahtjevi sindikata oko povećanja koeficijenata.

- Možda premijer misli da će popuštanjem sindikatima i vama pokazati slabosti koje bi mogli iskoristiti njegovi unutarstranački oponenti?

- To je ono što bih voljela ostaviti izvan ove priče. Mi moramo sudbinu naše djece i obrazovanja izmaknuti od dnevno političkih tema. Ako ih tako koristimo, nećemo napraviti važne iskorake. Osim ljudi, mi nemamo drugi pravi resurs. U ljude, u djecu, u njihovo obrazovanje, treba ulagati. Stalno govorimo o turizmu. On je postigao maksimum. Udio turizma u ukupnom BDP-u je opasno visok. Treba vidjeti što učiniti kako bi ulaganjem u ljudske resurse i obrazovanje naše djece u perspektivi dobili izbalansirano gospodarstvo. Vjerujte mi, samo ulaganje u škole i djecu je pravi put. Moramo se ponašati kao razvijene države koje su toga svjesne. Ne smijemo dozvoliti da se taj pogled unaprijed i prema boljima od nas zamagli ovakvim malim intrigama i političkim odnosima koji u prvi plan umjesto razvoja stavljaju odnose među političarima.

- Hoćete reći da se političari ponašaju kao da su važniji od sudbine naše djece?

- Reći ću vam ovako – roditelje baš briga za odnose među političarima i strankama. Oni žele bolje obrazovanje za svoju djecu.

Argumenti

- No preduvjet boljeg obrazovanja je bolja plaća učitelja do koje oni neće doći ako se ne postignu dogovori između političara i sindikata.

- Imamo li bilo kakav argument kojim možemo opravdati da učitelji, nastavnici i profesori u osnovnim i srednjim školama imaju najmanji koeficijent složenosti poslova i zato najmanju plaću u javnim službama? Neka mi netko kaže koji je to argument i zašto je to tako.

- Kolika bi po vašem mišljenju trebala biti plaća nastavnika i profesora u osnovnim i srednjim školama?

- Pitanje je previše paušalno. Njihovu plaću treba staviti u odnos s drugim plaćama u javnim službama i u industriji, ali tako da ona više ne bude doslovno sama i usamljena na dnu. Neke zemlje koje su takva pitanja riješile plaće u obrazovanju pokušale su učiniti konkurentnima plaćama u ostalim javnim službama te ih, dodatno, vezati za gospodarstvo.

- Zašto su baš plaće učitelja, nastavnika i profesora daleko najmanje u javnim službama? Zašto se sve baš na njima lomi? A ima ih puno, 68 tisuća.

- To je pravo pitanje. Nitko nije planirao da to bude tako. No uvijek kad su se smanjivale plaće u javnim službama, najviše se smanjivalo tamo gdje je najviše ljudi jer su financijski efekti uštede tada i najveći. Uvijek se, osim toga, računalo da će prosvjetari obzirom na svoj poziv razumjeti situaciju te da će, bez obzira na smanjenje plaće, nastaviti raditi istom kvalitetom.

- S druge strane postoji preveliki broj nastavnika koji ostaju bez poslova u suficitarnim strukama. Uglavnom se to odnosi na razrednu nastavu.

- U sljedećem periodu imat ćemo tehnološke viškove, to je realnost i smanjenje broja učenika to ukazuje. Od nastavnika ćemo tražiti više zalaganja jer novi način rada u kurikularnoj reformi zahtijeva veću složenost poslova.

- Koliko su ljudi u obrazovnom procesu motivirani za takav rad, obzirom na nezadovoljstvo plaćama?

- Treba im, koliko god je to moguće, popraviti društveni status. Više plaće su dio toga. Drugo, treba nagrađivati najbolje, što smo i uveli, jer smo nagradili 510 najboljih učitelja. Promijenili smo i pravilnik o napredovanju te im omogućavamo kontinuirano usavršavanje jer će tako lakše i spremnije prihvaćati promjene. Sa svime ovime će dobiti nužno samopouzdanje.

- Nekad su, u onom sistemu, profesori bili uvažavani dio društva. Sada to više nisu ili je barem percepcija takva. Nekadašnji drugovi bili su pojam današnjim profesorima. Gdje se izgubio taj odnos prema ljudima u sustavu obrazovanja?

- U onom sustavu profesor nije bio zadnja rupa na svirali što se tiče plaće. I danas tako treba biti, ali tada je vladala i uravnilovka. Tada nije bilo nagrađivanja, danas to pak uvodimo. Važno je da je postotak visokoobrazovanih u društvu bio manji nego danas pa su profesori bili među malobrojnijom populacijom i to im je stvaralo dodatni autoritet. Danas imamo veliki postotak visokoobrazovanih ljudi i profesori se moraju i mogu istaknuti samo svojom kompetencijom. Više se ne može reći – sad sam završio fakultet, postao sam profesor i moje usavršavanje tu prestaje. Usavršavanje je životni proces.

Dijalog je nužan

- Iako to malo izbjegavate, svjesni ste da status osoba u obrazovnom sustavu ne možete promijeniti bez suradnje s tvrdim premijerom. On je nepopustljiv na 4 posto, sindikati i vi ste na 6 posto povećanja plaće, možda je realnost onda na 5 posto?

- U svakom slučaju, sada nam je, baš zbog svega ovoga, potreban dijalog. Učitelji moraju čuti poruku da su važni i prepoznati.

- Koliko je ego glavnih pregovarača prepreka u postizanju dogovora?

- Možda je nama ženama malo lakše (smijeh). Mi smo, inače, puno više usmjerene na dijalog i medijaciju. Ako gledamo na suštinu ovog problema, lakše nam je zatomiti različite, partikularne interese i usmjeriti se na interes djece. Čim gledate dalje, prema horizontu, to vam je lakše pokrenuti se prema tom smjeru i zaboraviti da postoje neke razmirice u prostoru u kojem sada djelujemo. To je pitanje kalibriranja, gdje smo sada i gdje želimo ići.

- HNS koji sa sindikatima inzistira na povećanju plaća za 6 posto ima jako oružje u rukama - šest saborskih zastupnika koji mogu i ne moraju glasati za proračun za 2020. godinu. Ima se čime pred premijera, slažete se?

- Mislim da je argument najvažniji pregovarački alat. Kao društvo moramo naučiti pregovarati temeljem argumenata.

- Ali ako s druge strane imate nekoga tko ne prihvaća logične i pravedne argumente, onda posežete za jačim oružjem, a to su u ovom slučaju ručice saborskih zastupnika. To je, uostalom, krajnje legitimno.

- Uvjeravanje mora biti temeljeno na argumentima, a ne na neobrazloženim političkim stavovima. U nekom trenutku, ako se dođe pred zid, treba vidjeti mogu li se postići ciljevi koje smo si unaprijed zadali ili to u ovim uvjetima nije moguće. Tada odgovoran čovjek mora donijeti konačnu odluku.

- Ako premijer Plenković ne popusti, isto kao i suprotna strana, idemo na izvanredne izbore.

- Ja još uvijek mislim da ima prostora za dogovor te da se nisu iscrpile sve pregovaračke mogućnosti. I sindikati šalju poruku koliko je važno nastaviti pregovore, i premijer to prihvaća, i ja sam apsolutno za to, kao i HNS. Nismo u ratu. Ovakve situacije u demokratskim su društvima uobičajene. Svim raspoloživim sredstvima socijalni partneri pokušavaju postići svoje ciljeve. Štrajk im je jedno od legitimnih sredstava.

- Jedino je neobično da je Vlada malo podijeljena. OK, Vlada je heterogena, koalicijska, dakle svatko je u nju ušao sa svojim prioritetima.

- Tako je. A to kao da se zaboravlja. Ova Vlada nije samo HDZ-ova, nego koalicijska. Svatko o našoj platformi može misliti što hoće, no HNS je ušao u ovu Vladu s jasnim ciljem vezanim za obrazovanje. Nismo mi imali nikakvu figu u džepu niti smo se obrazovanja sada sjetili, kao recimo jedan naš poznati gradonačelnik.

- HDZ je otpočetka znao da ćete u sektoru znanosti i obrazovanja biti zahtjevni.

- To vam je kao kad ulazite u brak ili prihvaćate neku obvezu. Otpočetka je bila jasna naša pozicija. Drugi partneri se ne mogu sada čuditi. Mi smo, dakle, unaprijed rekli svoje prioritete. Obrazovanje je naša pozicija broj jedan u ovoj Vladi. Prije nego sam ušla u Vladu razgovarala sam s premijerom Plenkovićem i objasnila mu moju poziciju, jednako kao što je to učinio i HNS. Osobno, nije me zanimala funkcija ministrice, ako nemam mogućnosti da se stvari korjenito mijenjaju. Do ulaska u Vladu nisam bila vezana uz stranačke politike niti je to bio moj prioritet. Imala sam jako dobru poziciju sveučilišne profesorice s međunarodnim rejtingom i puno projekata. To me kao osobu i znanstvenicu prilično zadovoljavalo.

- Lijepo je znati da se imate gdje vratiti, budući da visite, kao i Vlada, o tankoj političkoj niti. Svjesni ste da HDZ kalkulira da li popustiti zahtjevima ili se ide na nove izbore. Vaše reforme ovise i o unutarstranačkim odnosima u HDZ-u.

- Ja se s time uopće ne bavim. Istina je da bi svi mi morali biti svjesni koliko je obrazovanje važno i koliki je to prioritet, bez obzira na unutarstranačke odnose. I zato apeliram – uzdignimo se iznad toga! 'Ajmo ići nekim srednjim putem, iako je to u Hrvatskoj jako teško.

- Zašto?

- Kao takve nitko vas ne voli, ni oni koji zagovaraju jako lijeve ni oni koji zagovaraju jako desne opcije. Vi idete po sredini i svi vas napadaju, a ti ekstremi, lijevi i desni, uvijek su najglasniji. Oni sa sredine, koji očekuju promjene, nisu glasni. Oni su tiha većina.

Novi kurikulumi

- Kad ćemo djeci smanjiti težinu školskih torbi?

- Smanjili smo za nove kurikulume temeljem novog Zakona o udžbenicima. Dodatno olakšavanje torbi u doslovnom smislu moguće je samo još većom digitalizacijom. No još važnije od toga je olakšati torbe u suštinskom smislu, da ih rasteretimo nepotrebnih činjenica i faktografije i stavimo naglasak na smisleno učenje, kritičko promišljanje i rješavanje problema. Tu radimo glavni pomak. Debeli udžbenici puni isključivo faktografijom šalju krive, loše poruke. Djeci nastava mora biti zanimljivija i smislenija u kontekstu kompetencija važnih za 21. stoljeće.

- Vratimo se povećanju plaća od 6 posto. Da li bi ono dramatično poremetilo državne financije?

- Ne bi.

- Pa što to onda premijer ne napravi?

- Imamo dvadesetak ministara i toliko ministarstava od kojih svaki ima neki svoj prioritet. Imamo kao Vlada, i to moram pošteno reći, puno izdataka koji nisu nastali zbog našeg lošeg rada, nego su to naslijeđene situacije.

- Evo, sada pokazujete visoki stupanj kooperativnosti prema premijeru Plenkoviću.

- Moje iskustvo je dosad bilo ovakvo: kad god je HNS nešto stavio na političku agendu, vezano za obrazovanje, jer je za obrazovnu politiku bilo od krucijalne važnosti to se ispunilo. Naravno, uz puno pregovora i dogovora. Ništa se nije lomilo preko koljena. U pregovorima se nastupa filigranski precizno.

- Rejting HNS-a navodno nije onakav kakvim ga očekuju stranački čelnici pa je jedna od teza da se na ovaj način pokušava oživjeti stranku? Idete li i vi osobno na izbore, navodno na prvo mjesto u 1. izbornoj jedinici?

- Prvo, mene rejting, posebno u ovom trenutku, ne zabrinjava. Rejting je uvijek rezultat rada i percepcije građana o tom radu. Mi želimo senzibilizirati građane, želimo da se sjete tko im je što obećavao, a što je napravio - mi smo sve obećano u sektoru obrazovanja i napravili, čak i više od toga. Mislim da dobar rad uvijek čeka dobra nagrada. Barem je tako u teoriji.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini