Stroža kontrola
Otpad će se morati pratiti od početka do kraja: Evo što donosi nova europska uredba
Ilustracija (Pexels)
U Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije predstavljeni su Nacrt prijedloga zakona o provedbi nove europske Uredbe o pošiljkama otpada te Nacrt Akcijskog plana za prilagodbu klimatskim promjenama Republike Hrvatske za razdoblje od 2026. do 2030. godine. Riječ je o dva područja koja će u idućim godinama imati sve važniju ulogu u zaštiti okoliša – kontroli prekograničnog prometa otpada i jačanju otpornosti Hrvatske na posljedice klimatskih promjena.
Nova Uredba (EU) 2024/1157 o pošiljkama otpada primjenjuje se od 21. svibnja ove godine, a zamijenila je raniju regulativu iz 2006. godine. Odnosi se na pošiljke otpada između država članica EU-a, ali i na uvoz i izvoz otpada izvan Unije te tranzit kroz teritorij EU-a.
Na predstavljanju su sudjelovale ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, načelnica Sektora za održivo gospodarenje otpadom Sanja Radović te načelnica Sektora za klimatske aktivnosti Branka Pivčević Novak.
Kako je istaknuto, uredba se izravno primjenjuje u državama članicama, dok se nacionalnim zakonom uređuju pitanja potrebna za njezinu provedbu u Hrvatskoj, uključujući nadležnosti i nadzor.
Poseban naglasak stavljen je na prekogranični nadzor pošiljki otpada. Prema Sanji Radović, pošiljka mora biti praćena od mjesta na kojem nastaje do krajnjeg odredišta, tako da se u svakom trenutku zna odakle otpad dolazi, kamo ide i pod kojim uvjetima se prevozi.
– Promet otpada prati se od početka do kraja i zna se točno gdje, odakle i dokle što prolazi. Ako to nije tako, riječ je o protuzakonitom postupanju, kazala je Radović.
Sustav predviđa i postupanje u slučaju da se tijekom nadzora utvrdi problem s pošiljkom. Ako otpad ne odgovara prijavljenim karakteristikama ili drugi uvjeti nisu ispunjeni, pošiljka se može vratiti.
Međutim, problem može nastati kada se različite vrste otpada pomiješaju. U tom slučaju, upozorila je Radović, pošiljke se više ne mogu jednostavno razdvojiti, zbog čega povrat nije uvijek moguć. Za prekogranične pošiljke predviđena su i financijska jamstva koja bi trebala pokriti troškove u slučaju problema, iako, kako je navedeno, ona ne moraju uvijek biti dovoljna za pokrivanje svih troškova.
Nova europska pravila istodobno bi trebala dodatno digitalizirati i učiniti transparentnijim sustav prekograničnog prometa otpada. Uredba postupno uvodi digitalnu razmjenu podataka i dokumentacije, čime se želi olakšati praćenje pošiljki i pojačati nadzor nad njihovim kretanjem.
Druga tema predstavljanja bio je novi Akcijski plan za prilagodbu klimatskim promjenama za razdoblje od 2026. do 2030. godine. Njime bi se trebale konkretizirati mjere iz nacionalne Strategije prilagodbe klimatskim promjenama do 2040., s pogledom na 2070. godinu. Strategiju je Hrvatski sabor donio 2020. godine, a novi Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja iz 2025. propisuje da se ona provodi kroz akcijske planove za petogodišnja razdoblja.
Prema Ministarstvu, Akcijski plan za razdoblje 2026.–2030. još je u postupku donošenja. Njime se trebaju utvrditi konkretne mjere, nositelji i rokovi njihove provedbe, pokazatelji uspješnosti te izvori financiranja.
– Tema rizika od klimatskih promjena relativno je nova. Radili smo sa svim sektorima kako bismo plan pripremili i omogućili njegovu provedbu, a cilj je jačanje otpornosti Hrvatske, kazala je Branka Pivčević Novak.
Hrvatska pritom već provodi dio mjera prilagodbe, dok se novim akcijskim planom postojeće aktivnosti trebaju dodatno povezati i usmjeriti. Nacionalna Strategija kao ranjive sektore izdvaja, među ostalim, vodne resurse, poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo i akvakulturu, bioraznolikost, energetiku, turizam te zdravlje i zdravstvo, uz prostorno planiranje i upravljanje rizicima kao međusektorska područja.
Klimatske projekcije za Hrvatsku predviđaju nastavak porasta temperature, češće i intenzivnije toplinske ekstreme, promjene u količini i rasporedu oborina te porast razine mora. Upravo bi na te rizike trebale odgovoriti mjere prilagodbe koje će se provoditi u različitim sektorima i na različitim razinama vlasti.
Dva predstavljena dokumenta tako otvaraju različita, ali povezana pitanja: kako učinkovitije nadzirati kretanje otpada preko granica i kako se istodobno pripremiti za posljedice klimatskih promjena koje već utječu na gospodarstvo, infrastrukturu, okoliš i svakodnevni život.
