"Nećete nas ugušiti"

Tisuće ljudi u Zagrebu podigle bijele jastuke za Kristiana Periša, njegova sestra održala emotivan govor

| Autor: Portal Novi list

Tisuće ljudi okupile su se na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu na komemoraciji za Kristiana Josipa Periša, čija je smrt u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan potresla Hrvatsku.

Građani su se okupili pod sloganom "Nećete nas ugušiti", a na poziv Periševe obitelji sa sobom su simbolično ponijeli bijele jastuke.

Tisuće okupljenih na početku komemoracije tako su podigle jastuke u čast Kristianu Josipu Perišu, dok su s ekrana na pozornici puštani komentari ljudi na ovu tragediju.

Emotivan govor najmlađe Periševe sestre

Periševa sestra Mihaela obratila se kroz suze.

"Pozdrav svima. Ja sam Kristianova najmlađa sestra. Kažu da su starija braća tu da nas čuvaju, da nam pokazuju put i da nas nauče ponešto o životu. Ali nitko nas nikada ne pripremi na to da ćemo jednog dana morati naučiti živjeti bez njih. Cijeli svoj život ponosila sam se time što mi je Kristian brat.

Tek s godinama sam shvatila koliko je Kristian zapravo osjećao potrebu da me zaštiti. Kad sam bila malena, veliki dio svog djetinjstva provela sam po bolnicama.

Operacije bubrega, ne buđenje iz anestezije, i bolna iskustva kojih se ja možda danas ne sjećam onako kako ih se sjeća moja obitelj. Kristian se sjećao, i mislim da je u njemu još dok smo bili djeca ostalo nešto što nikad nije nestalo.

(Snimio Davor Kovačević)(Snimio Davor Kovačević)

Ta potreba da me čuva, da pazi na mene i da bude siguran da sam dobro. Možda sam ja s vremenom zaboravila neke stvari kroz koje sam prošla, ali on nije zaboravio kako je bilo gledati svoju malu sestru u bolnici u takvim situacijama.

I možda nikad nije prestao osjećati da mora biti tu za mene. To je bio Kristian. Negdje sam uvijek znala da imam njega. Da postoji netko tko će se zabrinuti, tko će me pitati jesam li dobro, tko će imati potrebu stati ispred mene i zaštititi me od svega.

Iako su naši roditelji divni ljudi, puni brige za nas, te se za nas žrtvuju cijeli svoj život, svejedno je Kiki u posljednje vrijeme često govorio kako je on tu da čuva mene i sestru. Kao da je njegova uloga biti naš zaštitnik", poručila je Periševa sestra Mihaela.

Najteže od svega, dodaje, je to što je vjerovala da će to tako biti zauvijek.

"Bio je zabavljač naše kuće. Naše djetinjstvo bilo je ispunjeno njegovom gitarom i pjesmom. Uvijek je znao napraviti atmosferu i uvijek je nekako unosio život u kuću. Na moru je bilo isto tako.

Kao najstariji brat, nikad nas nije odbijao. Vodio nas je sa sobom, igrao se s nama. Nikada nije bio onaj stariji brat koji bi rekao da mu smetamo ili da nas ne želi sa sobom.

Nas troje smo bili definicija starijeg brata i mlađih sestara. Mi smo njega uvijek zezale, živcirale, dosađivale mu, a on je imao nevjerojatno puno strpljenja s nama", rekla je Mihaela, sestra Kristiana Josipa Periša.

(Snimio Davor Kovačević)(Snimio Davor Kovačević)

Svakodnevni, dragocjeni trenuci

Prisjetila se njihova zajedničkog djetinjstva te svakodnevnih trenutaka koji su joj danas, istaknula je, posebno dragocjeni.

"I koliko god smo ga gnjavile, nikad nas nije otkantao. Danas bih dala sve da ga mogu opet zezati, da mu mogu opet ići na živce, da mu opet mogu reći da falša dok pjeva, samo da ga naljutim, da ga čujem kako se žali na nas, da vidim onaj njegov pogled koji bi nam dao do znanja da smo pretjerale, a znam da nas ni tada ne bi stvarno otkantao.

Kristian je bio jako ponosan na našu sestru. Od kad je krenula na faks, bio je ponosan što će postati doktorica i kad je to postala, bio je toliko ponosan na to što spašava ljudske živote. Znam koliko mu je to značilo i koliko se veselio njezinom profesionalnom putu. I imao je planove za sve nas", rekla je Mihaela.

Prema njezinim riječima, Kristian je zamišljao budućnost u kojoj će ostati povezan sa svojim sestrama i s njima zajedno nešto stvarati.

(Snimio Davor Kovačević)(Snimio Davor Kovačević)

"Sanjao je da jednog dana svo troje budemo u svojim profesijama, ali da nekako radimo zajedno. Da napravimo nešto svoje, da imamo nešto zajedničko da stvaramo i gradimo.

Imao je viziju našeg zajedničkog života, stvari koje ćemo tek napraviti, i teško mi je prihvatiti da je toliko toga planirao, a da nije znao koliko ćemo vremena zapravo ostati. Ja sam podrazumijevala da će on biti tu u svim velikim trenucima mog života", rekla je.

"Gubim sve u što sam bila sigurna da ćemo tek imati"

U posebno emotivnom dijelu govora spomenula je obiteljske trenutke kojima se veselila, a u kojima je uvijek zamišljala brata uz sebe.

"Znala sam da će Kristian biti najzabavnija osoba na mom vjenčanju. Da će biti najbolji tata, najbolji ujak našoj djeci. Da će ih voljeti onako kako je volio nas, da će ih zabavljati, voditi ih sa sobom.

I da će biti onaj ujak kojem će se svi veseliti i kojeg će uvijek tražiti. Kad smo saznale da će postati tata, sestra i ja odmah smo išle u šoping. Gledale sve što bismo mogle kupiti za tu bebu.

Planirale se, veselile, čekale da upoznamo to malo biće koje će imati njega za tatu. Toliko sam se veselila tome da će naša djeca odrastati zajedno, da ćemo imati obiteljska okupljanja, da će Kiki i dalje biti onaj koji će nas sve nasmijavati.

(Snimio Davor Kovačević)(Snimio Davor Kovačević)

U glavi sam imala toliko jasnu sliku svega što nas čeka. Nikad nisam ni pomislila da bi svi ti trenuci mogli doći a da njega nema. I možda je to jedna od najtežih stvari u svemu ovome.

Ne gubim samo ono što smo imali, gubim sve ono u što sam bila sigurna da ćemo tek imati. Gubim njegovu prisutnost u trenucima za koje sam uvijek mislila da se podrazumijevaju", rekla je sestra Kristiana Josipa Periša.

Govorila je o tome koliko će joj nedostajati bratova prisutnost, od njegovih šala i komentara do običnih telefonskih razgovora.

"Njegove komentare, njegove šale, njegovo mišljenje, gitaru, poljupce kad odlazi iz kuće, njegove pozive i njegovu živciranje kad ga gnjavimo. Gubim mogućnost da ga nazovem, da mu nešto ispričam, da ga pitam za mišljenje, da mu kažem što mi se dogodilo i da se veselim nečemu zajedno s njim.

I koliko god pokušavam pronaći utjehu u tome, razmišljali bismo čime ćemo je iznenaditi, što će je najviše razveseliti i kako ćemo joj uljepšati taj dan. Umjesto toga, ja ovaj tjedan sjedim i pišem govor kojim se opraštam od svog brata", rekla je Mihaela.

Povezane vijesti










Trenutno na cestama