Nakon "Illegal nighta"
Policajac radi cijeli mjesec, keramičar njegovu plaću zaradi za četiri dana: Koliko vrijedi posao onih koji nas štite?
Ilustracija (Arhiva Novog lista)
Prosječna plaća hrvatskog policajca kreće se od 1.200 do 1.500 eura. Primjerice prometni policajac u Rijeci u prosjeku dolazi do 1.300 eura, dok pripadnik elitnih policijskih postrojbi – danas su specijalna i interventna policija objedinjene – može doći i do 1.500 tisuća eura. Njegov zapovjednik neće stići ni do 1.900, dok načelnici pojedinih policijskih uprava zarađuju oko 2.500 eura – njihov politički ekvivalent bili bi župani sa skoro dvostruko većim primanjima. Iako se prije nešto više od dvije godine zahvaljujući reformama popravila slika primanja policajaca, istaknuto je tada kako su se u odnosu na zatečene plaće prije dolaska aktualnog premijera Andreja Plenkovića na čelo Vlade tada više nego udvostručile, promjene koje su se na nizu radnih pozicija u međuvremenu dogodile, bacile su zanimanje mladih za poslove u policiji – debelo u drugi plan. Uzmemo li plaće u turizmu i s njim povezanim poslovima ili one u graditeljstvu, posebno u završnim radovima, kao komparaciju, plaće policajaca su takve da bi im najuputnije nakon smjene bilo otići "u fušu" s nekim majstorom postavljati – pločice. Jer prosječna plaća policajca jednaka je cijeni postavljanja – 40 "kvadrata keramike".
Sindikalna oda
Iako je tržište za mnoge poslove optimalni kreator cijena – pa je tako došlo do jako dobrih iznosa za rad u ugostiteljstvu i graditeljstvu, i neka je, nek’ zarađuju na tim nimalo laganim poslovima još i više – ono gdje se država, zajedno s cjelokupnim političkim aparatom na svim razinama mora korigirati su upravo primanja u poslovima bez kojih državne zajednice ne mogu egzistirati. Prije svega to je zdravstvo, za njim ide školstvo, svakako da su tu odmah i primanja u interventnim poslovima kao što je to vatrogastvo i u – policiji.
Čemu ova sindikalna oda policijskim poslovima, odnosno onima koji ih obnašaju, policajkama i policajcima?
Zadnjih dana ne prestaju osuđivanja "divljanja obijesne mladosti u bijesnim automobilima" koje je proteklog vikenda zapljusnulo dio Kvarnera. Austrijski TSNZ – Tuning Szene Niederösterreich Süd je organizirao svoje poklonike koji preferiraju rad u "ilegali" kako bi proveo akciju na obližnjem Kvarneru. Riječ je bila o još jednom, obožavanom "Illegal nightu" kojem je, kako je poznato, prethodio i sličan skup u Italiji – na stotine ih je tada, u svibnju "okupiralo" Tarvisio i izazvalo, uvijek od alternativnih skupina priželjkivano, zgražanje javnosti. Iako se na njihove postupke s ogorčenjem referiraju i drifteri okupljeni u legalne sportske asocijacije kao što je to primjerice Zagrebački automobilistički savez koji potiče i organizira takva natjecanja. Ekipa koja je u velikoj mjeri šokirala Kvarner se pak referira na ilegalu, na drifterske skupove, slične znaju biti i utrke ubrzanja česte i u Hrvatskoj, koje su ranih sedamdesetih "izmislili" – Japanci. Ta se subkultura ubrzo raširila svijetom, okuplja brojne poklonike, a upravo stoga što je takva, "rubna" postala je zanimljiva i – industriji zabave. Posebno onoj video igara i filmskoj. Biti u sukobu s društvenim normama uvijek je bilo adrenalinski izazovno, raditi ono što se ne smije donosi i poseban status u alternativnim sustavima koji su u pravilu u sukobu sa zakonom.
U Hrvatskoj je javnosti kao navodna poveznica s "drift ilegalom" isplivao tradicionalni automobilski meetig Stance Adria u Jadranovu što se svojim izlošcima, djelom i karakterom nalazi na sceni "tuninga", odnosno atraktivno prerađenih i snagom znatno ojačalih automobila. Mada su se zbog toga našli "pod sumnjom" kako su oni "krivci" za privlačenje "divljaka", vrlo se brzo ispostavilo sasvim suprotno. Upravo su organizatori tog događanja u Jadranovu, prije svih Matej Marijanović, čelna osoba Stance, bili glavni informatori policije s obzirom na to da su došli do saznanja, prostorno i vremenski vrlo preciznih, o održavanju akcije TZNS-a. Stoga su upravo oni zaslužni da se na poziciji rotora u Malinskoj na vrijeme pojavila jedna od najsnažnijih policijskih postrojbi koje ima Hrvatska, ATJ Lučko.
Zakon šutnje
No, s obzirom da su organizatori "ilegalnih noći", vrlo aktivnog Tuning Szene Niederösterreich Süda koji djeluje na širem području austrijskog glavnog grada, itekako svjesni da im se može ispriječiti policijsko postupanje, u "pričuvi" su imali – Rijeku i okolicu. Imali su naime vrlo preciznu "mapu" kružnih tokova koji su najdraža drifterska "igrališta". K tome iako se radi o jako brojnoj "seobi naroda" – oko 300 automobila i više tisuća pratitelja – riječ je o skupini koja ima fantastičnu odanost "omerti", principu "zakona šutnje". Uobičajeno je naime da se nekoliko dana prije "ilegale" unutar zajednice objavi koja je lokacija u "igri". Ovog je puta to bila Hrvatska, Jadranovo je svakako bilo bonus jer je i ono poznato kao mjesto na kojem se u svijetu automobilskih prerada uistinu ima što vidjeti. No bila je to tek usputna stanica koja sa svim što se kasnije događalo nije imala nikakve veze. Ono što je pak informacija u "zadnji čas" je "što nam je činiti kad nas presretne policija". E ta, nazovimo drugostupanjska organizacijska postavka, je poznata bila tek najužem organizacijskom krugu u koji je skoro nemoguće prodrijeti bilo kakvim "špijunskim" metodama. Mada, upitna je bilo kakva njihova ilegalnost kad na mrežama ističu i ovakve poveznice – "Tražite li legalne klubove ljubitelja tuninga kojima se možete pridružiti, poveznice na Facebook ili WhatsApp zajednice ili pak najnovije termine susreta vlasnika automobila različitih marki na području Wiener Neustadta? Javite nam se!"
Nakon Rijeke TZNS je s neskrivenim ponosom istaknuo kako se "našao pod snažnim povećalom međunarodnih medija i nadležnih tijela" i kako su potaknuli opsežne policijske akcije i izazvali oštre kritike legitimnih automobilističkih klubova, koji se ograđuju od takvih nenajavljenih događaja obilježenih "zauzimanjem" prostora.
S obzirom da je Austrija nama bliska država, povijesno i zemljopisno, takva se drifterska akcija i mogla očekivati. Na području austrijskog okruga Mödling krajem 2025. i tijekom 2026. godine zabilježen je porast ciljanih policijskih akcija usmjerenih protiv nezakonitih, "poser" okupljanja vozača koji se vole isticati stvaranjem buke i sveopćeg prometnog nereda, što je rezultiralo zapljenom nekoliko vozila. TZNS ili Tuning scena južne Donje Austrije inače obuhvaća kako aktivnu regionalnu automobilsku zajednicu na području južno od Beča, tako i konkretne klubove te skupine koje organiziraju događanja. Scena tradicionalno djeluje u prostoru napetosti između legalnih susreta ljubitelja automobila različitih marki i neslužbenih "uličnih susreta".
Susreti "Blacksite" i "Roadrunner" se u regiji organiziraju u kratkom roku putem WhatsApp i Instagram grupa pod različitim nazivima, primjerice Blacksite NÖ Süd. Točne lokacije – često parkirališta trgovačkih centara ili industrijske zone – obično se objavljuju na društvenim mrežama tek neposredno prije početka događaja.
Prozivanje "krivca"
Informacija se tako te burne kvarnerske noći prenijela uobičajenim komunikacijskim kanalima, ali ovog puta u realnom vremenu tako da je policijski postupati s tako velikim brojem automobila i njihove pratnje i to na više lokacija bilo jako teško, skoro pa nemoguće.
A sad na red dolaze – lokalne političke strukture. Kao i obično one su u pravilu kad se god dogodi išta što se ne nalazi u njihovom godišnjim "event planovima" prema kojima su i jako proračunski izdašni, silno čude. A kako je u habitusu prosječnog hrvatskog političara kao najvažnija karakteristika prebacivanje odgovornosti na drugog – jeste li ikad primijetili da je netko od političara, rekao "ja sam kriv" – za "divljanje" na kružnim tokovima odmah je prozvana policija.
– Ne čuvate nas dobro, kakva nam je to razina sigurnosti, građani se osjećaju prestrašeno.
Bila je to najvažnija točka komunikacije s političke strane. Bez ikakve suosjećajnosti s ljudima koji su se u raznim policijskim odorama u sukobu i direktno našli u situaciji ugroze, pa tako i one osobne, fizičke. Ni u jednom trenutku konstatacija – dodajmo da čelne osobe općina imaju mjesečna primanja ne manje od tri tisuće, dok pozicija na čelu većih gradova dolazi i do 4,5 tisuća eura mjesečno – kako je krajnji čas policajcima dovesti plaće do optimalnih iznosa kako bi se struktura najprije održala, nakon toga u kratko vrijeme obnovila i pomladila. Kako nam se naprosto više ne bi događali Škurinje, Kukuljanovo i Malinska. Ne, samo prozivanje "krivca". Nigdje svijesti o širini i ozbiljnost problema, samo odricanje od odgovornosti. Kad se radilo o gotovo nestvarnim povećanjima njihovih plaća – bili su tihi. Nije ih baš bilo briga što ključni dionici stabilnog sustava – medicinska sestra, liječnica ili liječnik, učiteljski i profesorski kadar, vatrogasci, policajci i policajke sve do "specijalaca" – imaju nekoliko puta manja primanja od njih. Danas je biti na čelu općine s tisuću stanovnika nekoliko puta plaćenije od smjenskog rada u bolnici ili policajca koji se s "glavom u torbi" ima "tući" s najrazličitijim prijestupnicima.
Iako smo dakako protiv bilo kakvih devijacija, pa tako i tog noćnog divljanja, driftanja obijesne, pa i bogate – jer tunirani automobili nisu nimalo povoljan "sport" – austrijske mladeži, na neki način – dobro da se dogodila. Političari su reagirali kako su reagirali, a mi smo kao zajednica upozoreni s čime se nije igrati. Jer mogla je to biti i mnogo opasnija situacija od prometnog čepa izazvanog drifterskim ispadima? Sigurnost naprosto nema – cijenu. Je, zvuči kao fraza, "na jedno uho unutra, na drugo van", ali suština je naprosto u snažnom i dovoljno brojnom zaštitnom sustavu, štitu koji će, pa tako i promjenom kaznene politike – u Austriji su za takve "ispade" kazne drakonske pa se stoga migrira tamo gdje je divljati povoljnije – odbijati sve koji žele proizvoditi nered.
I samo još pojašnjenje za kraj – istaknimo da je normativ za majstora keramičara postavljanje 10 četvornih metara pločica dnevno, u standardnom osmosatnom radnom vremenu. Drugim riječima keramičar prosječnu plaću policajca ostvaruje za četiri dana, dok se za onu interventnog ili specijalnog mora dodatno potruditi i raditi – šest dana. I opet – svaka čast keramičarima, konobarima, vodo i elektroinstalaterima jer njima su to njihove ruke, znanje i uvjeti na tržištu dali, nikakva birokracija ovog svijeta. Nastavimo li s omalovažavanjem i podcjenjivanjem rada policajaca, drift, a i ne samo on, će nam postati uobičajena – noćna zabava vikendom.
