Kazne ovise o dokazima
Za 10 požara prijeti im do 15 godina zatvora: Hoće li slučaj biti terorizam ili ipak blaže kazneno djelo?
Ilustracija (Unsplash)
Troje hrvatskih državljana u dobi od 46, 45 i 42 godine te 33-godišnja državljanka Poljske idućih mjesec dana provest će u istražnom zatvoru zbog sumnje da su 14. i 15. kolovoza prouzročili 10 požara na zadarskom području.
USKOK istražuje je li riječ o terorizmu, a u slučaju da se kazneno djelo tako okvalificira, osumnjičenima sukladno Kaznenom zakonu prijeti kazna zatvora od tri do 15 godina zatvora.
No, piromane se u praksi najčešće tereti za blaža kaznena djela te im se u prosjeku dosuđuju niže kazne.
Zadarski odvjetnik Dan Marinović ističe da bi se osumnjičenike u ovom slučaju, ovisno o materijalnim i personalnim dokazima u konkretnom predmetu moglo teretiti za počinjenje teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ili za dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom za što je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do 5 godina zatvora ili pak za terorizam iz članka 97. KZ-a, za što je previđena zatvorska kazna od tri do 15 godina zatvora.
Bliže minimumu
Kada Državno odvjetništvo prikupi sve dokaze, dobije rezultate vještačenja te završi istragu odlučit će za koje od navedenih kaznenih djela će ih teretiti u optužnici pri čemu kazneno djelo iz optužnice za koje se odluče mogu naknadno prekvalificirati i to sve do kraja dokaznog postupka bilo u teže ili lakše kazneno djelo, a što ovisi o tome što će se dokazati u sudskom postupku tumači Marinović, pa dodaje da je u pravilu teže kazneno djelo u praksi teže i dokazati na sudu.
– Terorizam je objektivno teže dokazati u sudskom postupku pa ostaje za vidjeti hoće li Državno odvjetništvo ili pak USKOK na temelju svih raspoloživih materijalnih i personalnih dokaza nakon okončanja istrage uopće se odlučiti protiv osumnjičenika podignuti optužnicu radi počinjenja kaznenog djela terorizma te hoće li ako se uopće za to najteže djelo odluče to i uspjeti potom u sudskom postupku i dokazati, dakle da bi okrivljenici podmetnuli svih 10 požara te hoće li u sudskom postupku uspjeti dokazati i samo postojanje bića kaznenog djela terorizma, dakle da su oni imali cilj ozbiljnog zastrašivanja stanovništva, te uništenja državnih ili javnih objekata, prometnog sustava, infrastrukture, javnog mjesta ili privatne imovine koje može ugroziti živote ljudi ili prouzročiti znatnu gospodarsku štetu, da su unaprijed stvorili takvu namjeru, imali sredstva i pomagače radi ostvarenja toga kaznenog djela.
Dosad, kako naglašava, u pravilu za podmetanje požara nisu izricane velike, pogotovo ne drakonske zatvorske kazne, nego se može reći da su one u pravilu do sada u većini slučajeva izricane bliže zakonskom minimumu, ili oko minimuma predviđene kazne, dakle da su izricane uvjetne osude ili manje zatvorske kazne.
Rijetki su slučajevi da je netko dobio kaznu zatvora blizu zakonskog maksimuma za podmetanja požara osim u slučaju da se radilo o višestrukom recidivistu.
– U slučaju da su osumnjičenici bili alkoholizirani ili eventualno pod utjecajem opijata, tj. droga tada bi to počiniteljima moglo poslužiti kao olakotna okolnost, naravno u slučaju da im se uopće dokaže krivnja u sudskom postupku jer ih je to potencijalno moglo dovesti u smanjenu ili čak bitno smanjenu ubrojivost, a takvim to onda počiniteljima ide u olakotne okolnosti čime im se zbog toga izriču manje kazne.
Nepravedan zakon o nadoknadi štete
Građani čija je imovina nažalost stradala u podmetnutim požarima, a nije bila posebno osigurana zbog požara pa i terorizma, svoju će naknadu štete morati vrlo vjerojatno ako se uopće na to odluče posebno potraživati u građanskim parnicama nakon pravomoćnosti kaznene presude u odnosu na te okrivljenike i to samo ukoliko isti budu pravomoćno oglašeni krivima.
Takvo je zakonsko rješenje, kako tumači Marinović, upitne moralne vrijednosti, što ističu brojni odvjetnici, pravnici i teoretičari, jer se šteta kroz kazneni postupak u pravilu ne nadoknađuje izravno i odmah oštećenima nego državi dok oštećenici mogu na temelju pravomoćne osuđujuće presude pokrenuti posebnu parnicu protiv počinitelja radi nadoknade štete.
– Zakon je takav kakav jest, ali da je pravedan i moralan po meni nije, jer su oštećenici na ovaj način dvostruko pogođeni: najprije pretrpljenom štetom, a potom i potpunom neizvjesnošću hoće li je uopće moći naplatiti od počinitelja, ističe Marinović.
