Volonteri o strašnom otkriću na Učki

"Prizor nam je zaledio krv u žilama": Više od 30 leševa pasa po škrinjama, ormarima, na podu...

| Autor: Vladimir Mrvoš
(Snimio Nikola Blagojević)

(Snimio Nikola Blagojević)


Kiša koja je nemilosrdno padala u trenutku našeg dolaska u azil za pse na Viškovu kao da je pokušavala isprati tragove užasa koji su volonteri Društva za zaštitu životinja Rijeka donijeli sa sobom s Učke. Dočekao nas je Albert, volonter čiji je umoran pogled pod kabanicom govorio više od riječi. Njegova prva molba bila je kratka i jasna.

– Molim vas, zatvorite kišobran. Psi su prestrašeni, boje se svakog naglog pokreta, rekao je smirenim glasom Albert.

Nehumani uvjeti

Volonteri riječkog azila za napuštene pse proteklog su vikenda svjedočili jednom od najstrašnijih slučajeva zanemarivanja životinja u Hrvatskoj. Ono što je počelo kao intervencija zbog smrti vlasnika pasa, pretvorilo se u prizor koji su opisali kao »horor kakav se teško može riječima opisati«, objavljeno je na Facebook stranici azila. Sve je započelo pozivom da je preminuo muškarac iza kojeg je ostalo, prema prvim informacijama, 27 pasa koje je trebalo hitno zbrinuti. No, dolaskom na teren, na Učku, volonteri su otkrili daleko veću tragediju. Na imanju je pronađeno čak 47 živih pasa, većinom manjih pasmina, izgladnjelih, bolesnih i prepuštenih životu u potpuno nehumanim uvjetima.

Psi su živjeli zatvoreni zajedno u skučenom prostoru, bez osnovne higijene i adekvatne prehrane. Mnogi su imali otvorene rane po tijelu, a samo njih 11 bilo je čipirano. No, prava tragedija krila se u unutrašnjosti kuće – u hladnjacima, ormarima i po podovima pronađeno je više od 30 leševa pasa.

(Snimio Nikola Blagojević)(Snimio Nikola Blagojević)

Nesretni labrador

Albert nam objašnjava da su u azilu na Viškovu trenutno smješteni oni psi koji su uspjeli ostati relativno zdravi, dok je dio njih pod stalnim nadzorom veterinara.

– Mnogi su dovezeni u teškom stanju, pothranjeni i s otvorenim ranama, kaže Albert dok promatramo tihe pse u boksovima.

Informacije koje govore da su preživjeli psi bili prisiljeni hraniti se ostacima uginulih životinja – zvuče zastrašujuće. Nakon što je jedan pas uginuo prirodnom smrću, ostali su instinktivno pokazali pokušaje hranjenja njegovim tijelom, unatoč tome što sada imaju redovitu njegu i hranu. Posebno je potresna priča o labradoru koji je u početku djelovao veselo, da bi ubrzo uginuo jer mu je želudac bio pun kamenja, plastike, ali i kostiju.

– On nije umro prirodnom smrću. Ubili su ga ljudska bolest, ignoriranje i sustav koji godinama nije reagirao na prijave susjeda, poručili su iz azila.

Psi su živjeli zatvoreni zajedno u skučenom prostoru, bez osnovne higijene i adekvatne prehrane. Mnogi su imali otvorene rane po tijelu, a samo njih 11 bilo je čipirano. No, prava tragedija krila se u unutrašnjosti kuće – u hladnjacima, ormarima i po podovima pronađeno je više od 30 leševa pasa.

(Snimio Nikola Blagojević)(Snimio Nikola Blagojević)

Nesretni labrador

Albert nam objašnjava da su u azilu na Viškovu trenutno smješteni oni psi koji su uspjeli ostati relativno zdravi, dok je dio njih pod stalnim nadzorom veterinara.

– Mnogi su dovezeni u teškom stanju, pothranjeni i s otvorenim ranama, kaže Albert dok promatramo tihe pse u boksovima.

Informacije koje govore da su preživjeli psi bili prisiljeni hraniti se ostacima uginulih životinja – zvuče zastrašujuće. Nakon što je jedan pas uginuo prirodnom smrću, ostali su instinktivno pokazali pokušaje hranjenja njegovim tijelom, unatoč tome što sada imaju redovitu njegu i hranu. Posebno je potresna priča o labradoru koji je u početku djelovao veselo, da bi ubrzo uginuo jer mu je želudac bio pun kamenja, plastike, ali i kostiju.

– On nije umro prirodnom smrću. Ubili su ga ljudska bolest, ignoriranje i sustav koji godinama nije reagirao na prijave susjeda, poručili su iz azila.

– Najpotrebnija je gastro hrana – konzerve i suha, biome hrana od Hillsa. Bolja hrana sa sitnim zrnom. Apipet hrana. Prilikom naručivanja samo recite da je za nas. Potrebno nam je puno domestosa i sanitola. Najbolje bi bilo da se svi koji žele pomoći prvo jave azilu prije nego što dođu. Tako ćemo lakše koordinirati donacije i osigurati da nam stigne ono što je najpotrebnije, kaže Meri.

Pomoć možete uplatiti i na broj računa HR9524020061100689037, a opis plaćanja je »47 spašenih«.

Iz azila zahvaljuju svima koji su pomogli na bilo koji način.

– Hvala na svakoj deki i plahti, na svakoj vrećici hrane, na svakom uplaćenom euru, na svakoj riječi podrške. Njihova borba tek počinje i trebat će vas još! Sada je najbitnije da ih maknemo iz azila i nađemo im sigurno mjesto za oporavak. Treba nam da mislite na njih, da nađete mjesta u svojim domovima za svakoga od njih, zaključuje Meri.

Akcija za pomoć na Trsatu

U subotu će se na Trsatu skupljati pomoć za pse s Učke u akciji “Trebamo vašu pomoć” koju organiziraju Barbara Udovičić i Mjesni odbor Grad Trsat. Prikupljanje hrane i potrepština za pse od 9 do 12 sati skupljat će se u prostorima Mjesnog odbora u Dvorani mladosti.

Više od 30 leševa pasa po škrinjama, ormarima i na podu

Na Facebook stranici azila stoji dramatično svjedočenje o dolasku po pse na mjesto horora na Učki.

»Kada smo došli, prizor nam je zaledio krv u žilama. To nije nekoliko pasa u frižideru. To je preko 30 leševa po škrinjama, ormarima, na podu, u kadi. Zemlja je stala i tlo pod našim nogama je nestalo. To nisu dva mrtva, to su sada 32 mrtva psa. Nažalost, tu priča ne staje. Postoje drugi dijelovi kuće. Neki su zaključani, a unutra su škrinje. Stalno mi je prolazilo kroz glavu, pa zašto ih nije zakopao?! Toliko zemlje oko njega, on ih je spremao. Pa za što?! Vjerojatno nikada nećemo moći sigurno reći, ali možemo nagađati. Pse je hranio njihovim mrtvim prijateljima. Evo, izgovorila sam. Gotovo sam sigurna u to. Jedino što nisam sigurna što je on sam jeo.« – napisala je volonterka azila.

Sve je počelo u Kostreni

Ova horor priča s Učke zapravo je počela još 2008. godine u Kostreni, govori nam Selma Viduka. Ona je živjela na katu ispod stana u kojem je živio vlasnik sa svim psima i koja je upozoravala sve institucije da u potkrovlju životinje žive u mraku i vlastitom izmetu.

– Sa stropa i niz zidove cijedile su se fekalije, a unatoč dopisima i svim medijskim informacijama, nitko od nadležnih službi nije reagirao. Vlasnik se sa psima preselio na Učku 2021. godine, rekla nam je Viduka.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twitter







Trenutno na cestama