Upozorenje struke
Femicid je posljedica trulog društva — nasilje nema opravdanja i počinje godinama prije zločina
Ilustracija (Snimio Saša Miljevic/Pixsell)
Učestali femicidi, kao i svako nasilje nad ženama, djecom, slabijima, manjinama, uvijek je izravna posljedica ukupnog nasilja u društvu, upozorava psihijatar prof.dr Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče.
- To je posljedica destruktivnih procesa u društvu koji su potpuno prirodni, ali razvojem čovjeka i društva treba ih nadzirati. Međutim, mi se polako vraćamo unatrag, ne razvijamo se tako da ih nadziremo bolje, više i efikasnije, nego danas destruktivne procese u društvu mnoge snage u društvu aktivno podržavaju, a onda se čudimo zašto se to događa, kaže prof. dr. Bagarić.
Biti drukčiji
- Društvo ima dva pravca - jedan je da razvija kreativne snage, razumijevanje, povezivanje, da razvija ravnopravnost žena koje su zapravo potpuno ravnopravne muškarcima, a eto fizički slabije samo zbog biologijske konstitucije, a drugi je ovaj darvinistički pravac – jači tlači. Čini mi se da je zadnjih godina svagdje na Zapadu provalio taj animalni dio – ako si jači, imaš više novaca, imaš bolju poziciju, pobjednik si i trebaš to kapitalizirati, realizirati. To je prisutno u stvarnom životu, u kulturi, u knjigama, u filmovima…., objašnjava Bagarić društvene okolnosti u kojima se i u Hrvatskoj događa porast svih oblika nasilja.
- Vidimo da se u Europi svaki dan cestama valjaju milijuni ljudi koji uništavaju, protestiraju, kontraprotesti… Polako gubimo kulturu dijaloga, povezivanja, a tu su nadmašivanja – koga je više bilo na protestima, tko je više razbio, i onda plakanje oko toga tko je više u pravu. Ne razvijamo kulturu razumijevanja i ovakvo društvo se raspada i trune, ocjenjuje psihijatar Bagarić. Agresija pojedinca, pak, posljedica je takve društvene klime.
- Svi ovi negativni procesi ulaze u nas. Mi nismo izolirani otok, naše emocije su pogođene. Pogotovo sad, kad smo povezani s cijelim svijetom, ne samo do Beča ili Milana, nego do Čilea, Argentine, Tajvana… Ako su ti procesi patološki, promoviraju silu, to polako ulazi u ljude i oni razvijaju ili nasilje ili pokoravanje nasilju. A važno bi bilo da se oštro suprotstavljamo bilo kakvoj sili i destrukciji, kaosu, da se okrenemo razumijevanju da smo drukčiji. Mi smo se i razvili kao vrsta zato što smo bili drukčiji. Biti drukčiji je izvrsna šansa da budemo ono što jesmo, ističe.
Najveća je odgovornost za preokret negativnih i destruktivnih procesa u pozitivnom smjeru na političarima, Vladi i Saboru, ali i pravosudnom aparatu koji tu može učiniti mnogo. O kojoj god instanci se radilo, važno je, ističe, na javnoj sceni stalno promovirati razumijevanje i dogovaranje.
- Što su pojedinci utjecajniji, njihova odgovornost je veća. Kao psihijatrijski vještak imam sjajna iskustva s mladim sucima, sutkinjama poglavito, koje vrlo dobro razumijevaju destrukciju i određuju primjerene kazne. Kad nasilnik koji je bio nasilan 10 ili 20 godina odmah dobije ograničenja i jasnu poruku društva, u ovom slučaju suda o zabrani pristupa, on se pretvori u dobrog građanina, i pita smije li uopće pristupiti, svjedoči prof. Bagarić.
Nema opravdanja
U pogledu femicida, obrazac nasilja se ponavlja, ukorijenjen je u društvu i treba ga odlučno prekinuti, smatra, te podsjeća da femicidu uvijek prethode godine patološkog posesivnog odnosa.
- Posesivnost nije ljubav. Nasilnik misli da je posjeduje, to je njegova žena, njegovo vlasništvo. Ta je posesivnost vrlo nezrela, destruktivna. On ima ideju da brani posjed kao što bi branio svoje dijete ili dom, ali pritom misli da taj njegov posjed nema nikakva prava, ilustrira Bagarić. Takvo nasilje uvijek traje godinama, iako se femicid često zna tumačiti kao impulzivni čin.
- Često se misli da su se dvoje ljudi slagali, ispala je svađa i on ju je ubio. Ne, nikad to nije tako, ni u jednom slučaju, nego se takav odnos dugo razvijao. Zato od vrtića treba uvoditi empatiju, razumijevanje druge osobe. Od osnovnih do srednjih škola moramo razvijati empatijske odnose, pa će mladi shvatiti da je prirodno da se ljudi vole pa da se prestanu voljeti, da su zajedno pa nisu više. Ovako ljudi nemaju kapacitet da prekinu vezu. Za njih prekid veze znači sramotu, nestanak, uništenje, i misle da imaju pravo zaustaviti to svim silama, objašnjava psihijatar. Posesivna osoba bez empatije nema kapacitet kontrolirati svoju impulzivnost.
- To je dugogodišnji proces kronične destrukcije, kroničnih lažnih emocija i stava da imaš pravo nekome određivati život. Kako u knjizi kaže Taras Buljba prije nego ubije sina - ja sam te rodio, ja ću te i ubiti. Moramo skršiti te obrasce da netko ima pravo nad drugom osobom, ilustrira Bagarić. "U društvu koje je prožeto destrukcijom, ona se često opravdava raznim razlozima, iako za destrukciju nema opravdanja", upozorava liječnik.
- Često se čuje – ovaj je bio isprovociran, ili "da je žena imala manji jezik"… To se ne smije, to je razbuktavanje, to je poruka koja se šalje mladim ljudima, ističe.
- Nasilje nema opravdanja, ni bivše nasilje nije opravdanje za novo nasilje. Važno je razvijati društvo koje će nasilju postaviti granicu, a uz to i svijest da nije teško postaviti granicu nasilju, zaključuje psihijatar Bagarić.
Rješenja postoje, samo ih treba primijeniti
Pogrešno je, smatra, širiti defetizam i govoriti da nam više nema pomoći, da smo svi izgubljeni, da će žene i dalje biti ubijane.
- Ne, ja imam sjajna iskustva s pravosudnim aparatom i kad se sve lijepo ‘uglazbi’, kad vještak uradi svoje, državni odvjetnik i sudac svoje, onda sustav funkcionira, i to s malo troškova, žrtva je potpuno zaštićena, a nasilnici krenu u put oporavka. To je idealna pozicija, i ona se stvarno susreće u praksi. To je put kojim možemo krenuti, može se puno postići pametnim, empatičnim rješenjima, ne treba nam puno ni novca ni snage da napravimo neke radikalne promjene, ohrabruje Bagarić. Mehanizmi u tom smislu postoje, samo ih – kaže - treba primijeniti, treba o njima razgovarati, treba ih evaluirati, poboljšavati, a negdje već djeluju jako dobro.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
