(Snimio Bruno Jobst)
Kolonu sjećanja - središnji događaj obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine - ove će godine predvoditi hrvatski branitelji Vukovara zajedno s članovima obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih hrvatskih branitelja Vukovara na čelu s braniteljicama Domovinskog rata.
Time je Organizacijski odbor odlučio heroinama Domovinskog rata dati posebno priznanje i iskazati zahvalnost. Za njih su pripremljeni prigodni šalovi, a organizatori su pozvali sve vukovarske braniteljice da sudjeluju o obilježavanju - bilo da će u Koloni sjećanja koračati do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, bilo da mogu proći samo nekoliko stotina metara.
Upravo je činjenica da će braniteljice biti na čelu Kolone sjećanja navela Organizacijski odbor da u službeni program uvrste i program pod nazivom "Hrabrost ima lice žene: Priče iz Vukovara". U programu su sudjelovale Mirjana Semenić Rutko, Tanja Belobrajdić i Violeta Grdić, koje su još jednom istaknule ulogu žena u Domovinskom ratu.
Violeta Grdić (Grad Vukovar)
Netko bi možda rekao kako se o ovoj temi nema reći ništa novo, jer su od stradanja Vukovara prošle 34 godine i mnoge su priče ispričane, no istina je posve drukčija - mnoge priče nikada neće biti ispričane jer su u njihovu središtu oni i one koji su u obrani grada dali ono najvrjednije, svoje živote, pa se njihov glas nije ni mogao čuti. Stoga ih je potrebno spominjati u pričama preživjelih, njihovih suboraca, članova obitelji, prijatelja, ali i onih neznanih koji su, možda tek na nekoliko minuta, vidjeli njihovu odlučnost i želju da ne odustanu ni u trenutcima kada su obrane okolnih sela i dijelova grada slomljene te je sve upozoravalo na ono što je uslijedilo 18. studenoga 1991. godine.
Mirjana Semenić Rutko, liječnik specijalist ginekologije i porodništva, diplomirala je u srpnju 1991. i u kolovozu počela raditi u vukovarskoj bolnici, gdje je ostala sve do 20. studenoga. Kao liječnik stažist počela je raditi na Internom odjelu s doktoricom iz Zagreba, no kako je u bolnicu počelo dolaziti sve više ranjenika, raspoređena je na kirurgiju, gdje je svakodnevno previjala ranjenike. I danas su joj u sjećanju brojni pacijenti koji su zbog ograničenog prostora bili smješteni po hodnicima.
- Osobno mi puno znači što će ove godine na čelu Kolone sjećanja biti braniteljice, jer je do sada uglavnom isticana uloga branitelja, muškaraca, a znamo da je u Domovinskom ratu sudjelovalo više od 22 tisuće braniteljica. Žene su dale iznimno važan doprinos, čak i one koje nisu imale službeni status braniteljica. Da nije bilo njih i njihove potpore, braniteljima suborcima bilo bi puno teže i tu ulogu treba posebno naglasiti - rekla je Semenić Rutko.
Mirjana Semenić Rutko (Grad Vukovar)
Prema njezinim riječima žene imaju ulogu kao majke i nositeljice obitelji koje se brinu za svoje najbliže i nerijetko su u pozadini, međutim ni ta pozadina nije beznačajna i ovo je prava prilika da se oda zaslužena počast braniteljicama.
Tanja Belobrajdić je nakon Domovinskoga rata odlučila pomno bilježiti sjećanja na kolege suborce i ne dopustiti da padnu u zaborav. Autorica je knjiga, monografija i zbirki poezije, gotovo svakodnevno na društvenim mrežama objavljuje osvrte na sudionike obrane Vukovara i piše tekstove o poginulima, nestalima, identificiranima nakon ekshumacija iz masovnih i pojedinačnih grobnica, tzv. malim ljudima s velikim srcem. Uvijek ponavlja kako je nužno pamtiti što se dogodilo i vrednovati doprinos svakoga pojedinca u obrani Vukovara.
- Čast mi je biti na čelu Kolone sjećanja, lijepo je biti s onima s kojima si dijelio dobro i zlo te da svi, dok smo još koliko-toliko zdravi i dok još možemo, zajedno prehodamo bar jednu dionicu i odamo počast našim poginulim suborcima i onima koji se još uvijek vode kao nestali. Na taj način pokazujemo koliko cijenimo njihovu žrtvu i da ih nismo zaboravili - poručila je Belobrajdić.
Tanja Belobrajdić (Grad Vukovar)
Violeta Grdić 1991. godine bila je samohrana majka maloljetne djevojčice i radila je u tvornici Borovo. Kada je postalo jasno da je rat neizbježan, odlučila se priključiti obrani grada i ubrzo se usmjerila na organiziranje saniteta i prve pomoći za ranjenike. Iz opkoljenoga je grada izišla u posljednji tren, u proboju. Danas, 34 godine poslije, kaže kako će u Koloni sjećanja hodati za sve one kojih više nema.
- Puno mi znači što smo na čelu Kolone, to je veliko priznanje. Hodat ću za sve svoje prijateljice kojih više nema. Žene su u Domovinskom ratu dale veliki obol, kao i prije njega, kao i sada. Žene su alfa i omega svega, no o našoj ulozi u ratu se priča samo ponekad i mladi s našom ulogom nisu dovoljno upoznati - ocijenila je Grdić.
Na naš upit koliko se cijeni uloga žena u Domovinskom ratu, Tanja Belobrajdić odgovorila je kako, kada se govori o braniteljicama, treba istaknuti da se taj pojam ne odnosi samo na one koje su nosile maskirnu odoru i bile ratnice na prvoj crti, već tu spadaju i one koje su nosile bijele uniforme, liječnice, medicinske sestre, ali i mnoge divne žene koje su u hladnoj vodi prale krvave zavoje, kuhale, bile brižne i skrbile o braniteljima na različite načine.
- Sve nas smatram jednakima i svaka je dala svoj doprinos koliko je mogla, naglasila je Belobrajdić.