Na otoku Krku teško je ne primijetiti kamion za odvoz otpada na kojem radi Mamadou Abdoulaye Seydi, svima poznat kao Abi. S kolegom Senadom Hadžićem svakodnevno obilazi Skrbčiće, Pineziće, Kornić i okolna mjesta, prazni kante i širi dobro raspoloženje kamo god dođe.

Djeca ga ujutro čekaju pred kućama i mašu mu, odrasli ga pozdravljaju i rado porazgovaraju s njim. Abi na sve uzvraća širokim osmijehom, pjesmom, plesom i obaveznim uzvikom »Pozitiva!«, zbog čega se ljudi iskreno vesele njegovom dolasku. Već tri godine radi u komunalnom poduzeću Ponikve, ali ono po čemu ga svi pamte nije samo posao, nego srdačnost i energija kojima svakodnevno uljepšava tuđu svakodnevicu.

(Snimio Vedran Karuza)

ODRASTANJE U SENEGALU

Abi ima 41 godinu i dolazi iz Senegala. U Hrvatsku je došao zbog ljubavi, a ostao je jer mu se svidio život ovdje. U međuvremenu je dobio i sina, pa je zbog njega odabrao živjeti u Krku. Kako u Senegalu, tako i u Hrvatskoj, njegov život se vrti oko plesa i glazbe. »Cijeli život bavim se sviranjem i plesom. Moja obitelj u Senegalu ima internacionalni kamp u koji dolaze ljudi iz cijelog svijeta«, kaže. Svira djembe, afrički bubanj, a najviše voli etno afričku, tradicionalnu glazbu.

U obitelji su svi bili vezani uz ritam i nastupe. »Počeo sam svirati s deset godina. Moj otac je svaki mjesec organizirao obiteljska okupljanja uz pjesmu i ples. Jedan brat danas živi u Njemačkoj i vodi školu afričkog plesa, a i sestra se bavi muzikom. Dok sam odrastao, uvijek sam gledao sreću oko sebe i živio u okruženju u kojem su pjesma i ples dio svakodnevice.«

U Hrvatskoj je trinaest godina: deset u Zagrebu i tri na Krku. Prvi dojam koji pamti je susret sa snijegom. »U Senegalu imamo samo kišu. Kada sam vidio snijeg, odmah sam izašao van i rekao: hvala Bogu što imam mogućnost ovo doživjeti. U Senegalu uvijek zahvaljujemo Bogu kada pada kiša, jer nam je važna za hranu i zemlju.«

Najveći izazov bio mu je naučiti hrvatski jezik.

– Uvijek sam govorio: »Kada budem imao dijete, ja ću pričati hrvatski« i sada pričam. Hrvatski učim kroz komunikaciju, kroz razgovor. Puno starijih ljudi na Krku ne priča engleski, pa s njima komuniciram na hrvatskom i na taj način učim.

Važno mu je, kaže, i da može razgovarati sa sinom.

– Moj sin ima tri godine i važno mi je da s njim mogu na hrvatskom porazgovarati o svemu što se tog dana dogodilo u vrtiću. Sa smijehom je dodao da ga je najviše mučilo slovo »č«.

Na otok je došao zbog obitelji i stabilnosti. »Kad sam prvi put došao na Krk, radio sam sezonski u kampu u Puntu. Nakon što je sezona završila, tražio sam nešto trajnije. Poznavao sam jednu djevojku zaposlenu u Ponikvama, poslao sam im e-mail i tako je sve krenulo.«

(Snimio Vedran Karuza)

KAVA SA SENADOM

U tom je poslu pronašao ritam koji mu odgovara: dan započinje u 6:30 kavom sa Senadom, a zatim kreću na teren. »Uvijek radimo zajedno, nema razdvajanja«, kaže Abi. Radio je i s drugim kolegama, ali sa Senadom je, dodaje, »baš kliknuo«.

Senad ga opisuje bez imalo zadrške.

– O Abiju mogu reći samo najbolje. On je pravo čudo, nevjerojatan čovjek. Najviše me iznenadila njegova pozitivna energija, a tu je energiju prenio i na mene. Inače smo vrlo slični, kao da nas je jedna majka rodila i super je da smo se našli u životu.

O Abiju kao kolegi, Senad ima samo riječi hvale.

– Većina kamiona ima dvojicu radnika, a Abi je cijelo ljeto radio sam. On vrijedi za trojicu, četvoricu. I nakon cijelog dana, kad bi drugi išli kući odmoriti, on ide na trening i još dvaput tjedno vodi vježbe u Activity centru. Nevjerojatna je ta njegova energija, kaže Senad.

Prije dvadesetak dana njegova je snimka s posla postala viralna. »Nisamo planirali postati ovako popularni, sve je to došlo prirodno. Video je nastao spontano i sve što se poslije dogodilo došlo je samo od sebe«, kaže Abi.

Senad objašnjava: »Abi je bio inspiriran, ja sam ga snimio i poslao mu video. On ga je objavio na Facebooku i to je planulo. Od tada je prošlo dvadesetak dana i život nam se promijenio.«

Reakcije ljudi na ulici najbolje pokazuju koliko cijene njihov posao i energiju.

– Većina ljudi danas pokazuje poštovanje prema našem radu. Nekad bi kamion prošao, a nitko ne bi izašao iz kuće. Danas nas mnogi dočekuju da nas pozdrave, osobito djeca, a njihova iskrenost najbolji je pokazatelj, kaže Senad.

Ljudi često zastanu, popričaju i počaste ih sokom, čokoladom, pa čak i domaćim voćem ili povrćem. Abi u tome prepoznaje sličnosti između Hrvatske i svoje domovine: »Po tome je Hrvatska slična Senegalu, po toplini i gostoprimstvu. Hrvatska ima srce. Živio sam i u drugim zemljama u Europi, ali nisam osjetio toliku srdačnost kao ovdje.«

Na Krku je, kroz projekte i aktivnosti u kojima sudjeluje, upoznao brojne ljude s kojima je razvio bliska prijateljstva. Upravo zajednički rad i druženja izvan posla omogućili su mu da postane dio zajednice i stvori krug prijatelja koji mu puno znači.

GLAZBA I PLES

U Zagrebu Abi vodi udrugu Afro Badinya i radionice plesa. »Radionice se održavaju u prostorijama Češkog doma i u XXL Fitness centru na Zagrebačkom velesajmu«, objašnjava. Na Krku pak organizira Full dance workout, spoj fitnessa i plesa uz internacionalnu glazbu. »Prošle subote održali smo Afro day na otoku i odazvalo se više od dvjesto ljudi. Bio je pravi show.« govori Abi sa srećom u glasu.

Abijev bend Toumaranke Orchestra, sa sjedištem u Zagrebu, broji sedam članova. Do sada su snimili dva videospota za pjesme Mama say i Fansoto, a do kraja godine planiraju izdati album s osam pjesama. »Vrlo sam strpljiv i ne žurim«, kaže Abi, objašnjavajući kako usklađuje umjetnost i posao. »Kad je krenula sezona na Krku, fokusirao sam se na rad u Ponikvama i na treninge u street workout parku Activity centra. Zadnju probu s bendom imao sam prije ljeta, a nastavljamo sada kad sezona završava. Članovi su angažirani i u drugim bendovima i preko ljeta imaju puno posla, pa smo napravili pauzu. Ja sam u međuvremenu puno radio sam kod kuće, a sad se vraćamo u rutinu.« Najavljuje i povratak u Zagreb – 10. studenoga s bendom nastupa u jazz baru Melin u Tkalčićevoj.

Svoje glazbene ideje zapisuje čim stigne. »Muziku stvaram uvijek i svugdje.« Inspiraciju pronalazi u svakodnevici: »Dok skupljam kante sa smećem ja pjevam i radim na svojim idejama koje onda zapišem kada dođem doma. Inspiraciju pronalazim iz života, iz ljudi i djece koje sretnem dok radim, iz razgovora sa Senadom i iz cijelog dana.«

Dogodi se, priznaje, i da ga probudi vlastiti ritam: »Nekad i dok spavam, ne mogu isključiti mozak jer je uvijek aktivan i stvara nove ideje.«

(Snimio Vedran Karuza)

FILOZOFIJA ŽIVOTA

Za Abija je sreća prije svega stvar izbora. Svjestan je, kaže, da nije moguće svaki dan biti sretan, ali vjeruje da upravo u tome leži snaga, to jest u odluci kako ćeš se postaviti prema životu. Prošao je kroz teške trenutke: gubitak majke dok je živio u Hrvatskoj, prekide i razočaranja. Ipak, odlučio je ne dopustiti da ga takve okolnosti odvedu u negativu. »Ja sam taj koji odlučuje i biram biti sretan. A ljudi koji žele dijeliti tu sreću, pronaći će je i sa mnom.«

Tu se, kaže, uklapa i njegova odluka da objavljuje videe s posla. Zna da mnogi na odvoz otpada gledaju kao na neugledan posao, ali za njega je to prilika da pokaže da se i u takvom poslu može pronaći radost. Pjesmom i osmijehom uljepšava dan drugima, a u tome veliku ulogu ima i njegova ljubav prema pokretu. Ples i glazba za njega su jednako važni za tijelo i za duh, pa nastoji ostati aktivan svaki dan, bilo da pleše, trči ili vježba. Abi kaže kako je u životu važno dobro jesti, spavati i kretati se. Tako, kaže, puni energiju i održava ono što mu je važno, a to je pozitivan pogled na život.

Senad sa smijehom kaže da je znao nagovarati Abija da se ponekad odmori nakon napornog dana, ali je brzo shvatio da ga upravo aktivan život ispunjava.

Ujutro započinje dan jednostavnom zahvalom: »Svaki dan se probudim i kažem: ‘Hvala ti Bože’ i molim se da bude pozitivan. Ne želim da mi netko upropasti dan.« Ako netko priđe s negativnim stavom, njegova je reakcija kratka i jasna: »Bježim i doviđenja.«

Obitelj mu je vodilja i motiv. »Imam dijete koje je pola Senegalac, pola Hrvat i želim da on vidi, a i da druga djeca nauče kakav život može biti. Mi učimo jedni od drugih i na taj način rastemo. Došao sam iz druge kulture i puno sam naučio otkad sam u Hrvatskoj. Ono što je dobro prigrlio sam. Ono što ja znam mogu dati ljudima, primjerice taj pozitivan stav, kako bismo stvorili bolji život za našu djecu. Djeca cijene i prepoznaju taj stav.«

I dok ga sin, posao i glazba vežu uz Hrvatsku, misli često putuju prema u Senegalu gdje mu najviše nedostaju obitelj, prijatelji i hrana. »U Senegalu nisam bio dvanaest godina u komadu i sljedeće godine napokon putujem u posjetu. Sa svojom obitelji se čujem preko videopoziva, ali jedva čekam da se vidimo uživo jer mi jako nedostaju.« Prisjeća se i majčine rečenice: »Rekla mi je da je jedan čovjek rekao da je imao viziju: ‘Tvoj sin će otići i neće se dugo vratiti.’ I tako i je i bilo.«

Abi kaže da je putovanje u Senegal planirao i ranije, ali život je promijenio planove. Odlučio je pričekati da mu se sin rodi i malo poraste. Pričajući o domovini često spominje hranu i zajednička okupljanja te govori kako u Senegalu jedu puno riže, ribe, mesa i salate. Nadodaje da često priprema senegalsku hranu i sada u Hrvatskoj i naglašava da jako dobro kuha.

Razlike između Hrvatske i Senegala najviše primjećuje u odnosu prema starijima. »U Zagrebu sam u tramvaju vidio da se mladi ne ustaju starijima. Meni je normalno starije uvijek pozdraviti s poštovanjem. Naravno, ima ljudi koji to čine, ali generalno mlađe generacije trebale bi pokazivati više poštovanja.«

Za njega su stariji učitelji. »Često stanem i popričam s bakama o životu, puno toga naučim jer govore iz srca.« Odnos prema roditeljima sažeo je jednostavno: »Mama i tata uvijek su jedni jedini i moramo ih poštivati čak i kada drugačije razmišljaju od nas.«

(Snimio Vedran Karuza)

BUDUĆNOST I SNOVI

Kada govori o sljedećih pet ili deset godina, njegova je odluka jasna. »Da dobijem mogućnost raditi bilo gdje drugdje, primjerice u Finskoj, Nizozemskoj ili Engleskoj, ja ne bih otišao. Osjećam se dobro u Hrvatskoj, moj duh se ovdje dobro osjeća i zadovoljan sam. Da mi ne znam što ponude, ja ne bih otišao jer volim Hrvatsku. Hrvatska je predivna i sve imam ovdje i sin mi je ovdje, a novac me ne zanima jer sam ja bogat čovjek, jer mi je duša bogata.«

U Zagrebu je živio deset godina, ali ističe da mu je na Krku bolje jer ima više inspiracije zbog mira: »I tako je došlo do pozitive! Prijatelji mi govore da se vratim u Zagreb, a ja im kažem da nema šanse!«

Abi često govori da snima videe upravo zato da pokaže kako se i u »nevidljivim« poslovima može pronaći ponos i radost. »Ne želim biti zvijezda, želim biti misionar. To dolazi duboko iz mene i u to vjerujem. Ja želim pomoći ljudima«, kaže. Svoje snove ne mjeri karijerom, nego utjecajem. »Moja je misija pomoći siromašnoj djeci. Želim graditi škole i raditi za one koji u životu nemaju prilike. To su moji snovi, jer vjerujem da život treba biti takav i vjerujem da će se ostvariti.«

Abi onima koji ga prate, ali i onima koji možda imaju predrasude prema strancima poručuje da slijede pozitivu i budu otvorenog uma. Na kraju razgovora svoju životnu filozofiju sažima u dvije kratke rečenice: »Pozitiva! Samo pozitiva!«

U vremenu u kojem se često govori o onome što nam nedostaje, Abijeva priča nam vraća fokus na ono što doista imamo. Njegov primjer pokazuje da radost ne proizlazi iz želje za nedostižnim uspjesima ili iz materijalnih stvari, nego iz svakodnevnih trenutaka, iz osmijeha koji dobije od svojih sumještana, razgovora s prolaznikom ili prijateljstva s kolegom. On ne traži savršen život, nego cijeni onaj koji živi, uvjeren da se dobrota i osmijeh uvijek vraćaju.

Zato nije iznenađenje da se njegova »pozitiva« proširila i izvan ulica koje svakodnevno obilazi. Postala je podsjetnik da svi imamo izbor: prepustiti se negativi ili, poput Abija, odlučiti svaki dan započeti s osmijehom i prenijeti ga na druge. Njegova priča pokazuje da i u naizgled običnom poslu ima mjesta za inspiraciju ako ga radimo s otvorenim srcem i vjerom da sreću vrijedi dijeliti.

(Snimio Vedran Karuza)

BRATE MOJ, I JA SAM HRVAT

U životu je, kaže, bitno okružiti se dobrim ljudima. »Mislim da trebamo i možemo odabrati da imamo dobre prijatelje, kao ja Senada.«

Ponekad je teško jer ga ljudi vide drugačije. »Kažu mi: ‘ti si crni, nisi odavde.’ No, ja na život ne gledam tako jer nije bitno od kud dolaziš. Vjerujem da je ljubav i pozitivan stav ono što je bitno.«

Abi kaže da je za takve situacije potrebna snaga. »Nekad ljudi komentiraju moje videe s netrpeljivošću, ali ja to ignoriram.« Kaže i da je, dok je živio u Zagrebu, znao imati problema s rasizmom. »Uvijek bih to pustio, jer tko mi dođe s negativom, ja mu vratim pozitivom i kažem: ‘Ajde, brate moj i ja sam isto Hrvat.’«

Povezane vijesti

• MUP i poslodavci - jednostavnije izdavanje dozvola za strane radnike povratnike
• Varaždinska županija ustupa škole za osposobljavanje stranih radnika
• "Od kada su došli Nepalci i Indijci, mi imamo 50 posto manje prometa. Aplikacija ih favorizira jer rade za manje novca"