Nakon što je krajem 2021. godine gorsko-kotarska drvoprerađivačka tvrtka Cedar završila u stečaju, i to neposredno pred završetak investicijskog ciklusa od preko 60 milijuna eura, kojim se u Vrbovskom trebalo osigurati nova radna mjesta te ostvariti 100-postotni izvoz drvne građe i poluproizvoda na mnoga svjetska tržišta, cijeli je proces zapeo: investicija nije dovršena, radna mjesta nisu otvorena, ne ostvaruje se izvoz, zakinut je proračun, a gomila potrošenog novca, kojim je kupljena tada najnaprednija tehnologija, nije rezultirala pokretanjem proizvodnje. U naravi, zasad je bez bilo kakvog povrata kroz pokrenuti biznis potrošen novac hrvatskih štediša kojim su banke izdašno financirale investiciju ambicioznog Cedra. No potrošeno je i preko 20 milijuna eura javnog novca, dijelom bespovratnih sredstava EU, a najvećim dijelom izravnim financiranjem investicije putem HBOR-a.

Destrukcija

Opravdano ili ne, projekt Cedra, kojim je vlasnik u najboljoj namjeri htio u Hrvatskoj, ali i u ovom dijelu Europe napraviti najmoderniji i pojedinačno najveći pogon za preradu bukove građe, zaustavio je, pred sam kraj, upravo HBOR. I to naprasnim prekidom financiranja. Sada se čini da HBOR, kad je u pitanju sudbina Cedra, koji se pokušava revitalizirati kao stečajni dužnik, opet ponavlja već viđenu praksu, deja vu. Niz indicija, naime, ukazuje na moguću destrukciju projekta.

Radi se, dakle, o tome da je na Trgovačkom sudu u Rijeci prekjučer održana Skupština vjerovnika na kojoj se odlučivalo samo o pobijanju pravnih radnji koje je dužnik, Cedar, poduzimao mjesecima prije otvaranja stečaja. Sama po sebi informacija i ne bi bila pretjerano zanimljiva da HBOR - kao jedini od niza vjerovnika, umjesto da, ako je to smatrao opravdanim, sam pokrene spor, i to putem svog pravnog odjela, što ga onda ništa ne bi koštalo - nije odlučio osigurati gotovo 200 tisuća eura javnog novca za plaćanje vanjskog odvjetnika za pokretanje spora kojim bi se osigurao, no tko zna kada i da li bi to uopće time rezultiralo, povrat ranije zaplijenjenih kamiona starih i do 12 godina. Prvo pitanje koje se nameće oko odluke HBOR-a u ovoj situaciji odnosi se na to da ta banka za pokretanje i vođenje spora neće iskoristiti svoju pravnu službu, već će, za iznimno visok honorar, čija isplata ne ovisi o ishodu spora, platiti vanjske odvjetnike. Od naših izvora unutar HBOR-a saznali smo da je krajnje upitno da li je Uprava uopće donijela ovakvu odluku ili je o tome samostalno odlučio HBOR-ov djelatnik koji je potpisao dopis podnesen sudu.

Obeshrabrenje

Drugo, dan prije Skupštine vjerovnika, u zadanom roku, pristigla je ponuda jednog ozbiljnog poslovnog subjekta za sudjelovanje u oživljavanju Cedra. Tom se ponudom kroz niz godina osigurava ulaganje od minimalno 30 milijuna eura, od kojih više od pola odlazi na namirenje vjerovnika, među kojima su ključne banke i sam HBOR.

No upravo za vođenje parnice protiv te tvrtke, slučajno ili ne, HBOR osigurava tek nešto manje od 200 tisuća eura, s neskrivenom namjerom da se tog potencijalnog ulagača obeshrabri ili odvrati od planiranog ulaska u ovu priču.

Netko neupućen mogao bi zaključiti da unutar HBOR-a teoretski postoji struktura koja minira proces oporavka Cedra i pokretanja proizvodnje.

Treće, nejasno je zašto i s kojim motivom HBOR, kao razlučni vjerovnik s potraživanjem osiguranim hipotekom na imovini, pokreće, sa svoje pozicije, nepotreban sudski postupak, čijim će se eventualnim uspjehom u najmanjoj mjeri naplatiti ostali vjerovnici iz prvog i moguće drugog višeg isplatnog reda. Moglo bi se zaključiti da HBOR, koji se na taj način neće naplatiti, bije tuđe bitke, što skupo plaća svojim, odnosno javnim novcem u iznosu od 200 tisuća eura. Osim toga, ovakvim ponašanjem definitivno udaljava potencijalnog ulagača čijim bi se sredstvima, kroz određeno razdoblje, u nekom dijelu vjerovnici ipak uspjeli značajnije namiriti.

Nedosljednost

Četvrto, Skupština vjerovnika održana prije par dana nije donijela odluku o pokretanju ove parnice. Pojedinačno, indikativno je da nijedan drugi vjerovnik, a ima ih na desetke, među kojima su najveći i najznačajniji RH i banke, nije htio dati svoja sredstva Cedrovom odvjetniku za ovako dvojbena pobijanja. Dakle, ni na koji način nijedan vjerovnik, osim HBOR-a, nije htio participirati u troškovima potencijalne parnice, očito ne vjerujući u njen pozitivan ishod. Ili je, što je najbliže istini, svaki od tih vjerovnika u ovom trenutku naprosto smatra besmislenom i nepotrebnom. Potpuno je jasno da svojim ponašanjem vjerovnici, suštinski, nisu podržali aktualno soliranje HBOR-a. No već i prije sadašnje kulminacije krize oko ove gorsko-kotarske drvoprerađivačke tvrtke, u stručnoj javnosti je postojala percepcija da je HBOR, ili dio njegove strukture, neblagonaklon prema investiciji Cedra kojeg se financiralo, financiralo i onda, u ključnom trenutku… Naprosto se stalo. I, faktički, odustalo. Dio odgovornih u HBOR-u pokazao se, tvrde dobro upućeni, poslovno nedosljednim, s lošim, krivim i čudnim procjenama.

Izgradnja velike tvornice za preradu drva u samom srcu Gorskog kotara trebala je pokazati da se radi o vrhunskom projektu od nacionalnog interesa u mnogim aspektima njegovog funkcioniranja do čije realizacije, nažalost, nije došlo, a uz ovakvo ponašanje HBOR-a ili jednog njegovog dijela, neće ni doći. Šteta zbog stopiranja investicije je velika, no mogla bi biti i bit će još veća ako moderna tehnologija za obradu drva trajno ostane van funkcije, pretvorena u hrpu starog željeza.    

Povezane vijesti

• RUŠE SE DVA HIMALAJSKA CEDRA KOD ARHELOŠKOG MUZEJA ISTRE 
• Građanska akcija "Zasadi drvo, ne budi panj" u Kašteliru: POSAĐENO PET STABALA ZIMZELENOG CEDRA
• GLAS ISTRE DOZNAJE: Određene banke i "strateški partner" neprijateljski pokušavaju preuzeti tvrtku Cedar s najmodernijim pogonom za obradu drva u Europi i svijetu! SAMO PREMIJER PLENKOVIĆ TO MOŽE SPRIJEČITI