Bila je to politička bomba koja je eksplodirala bez rezultata. Prije točno pet godina, u drugoj polovici veljače 2018. godine, HDZ-ov državni tajnik dr. Marin Strmota dao je nenajavljenu ostavku na tiskovnoj konferenciji Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Ministrica Nada Murganić, koja je stajala pored njega, bila je malo iznenađena, mediji su danima vrištali o hrabrom potezu mladog znanstvenika i političara koji je na funkciji bio dvije godine te je ostavku dao bez obzira što ima kredite i obitelj, djecu i nezaposlenu suprugu. Ostavku je dao nakon novinarskog pitanja što je to novo u mjerama koje su upravo predstavljene jer su identične mjerama koje su objavljene tri mjeseca ranije.

Strmota je na političku dužnost došao s mjesta docenta zagrebačkom Ekonomskom fakultetu gdje je radio od 2010. godine i doktorirao 2013. godine. U profesionalnoj biografiji navodi se da se bavio demografijom, ekonomikom rada te demografsko-socijalnim razvojem. Godina 2015. i 2016. radio je na projektima vezanim uz temu demografije: ''Demografska infrastruktura za bolje procjene i politike" i "Podatkovna istraživačka infrastruktura za napredna demografska istraživanja". Od 2007. do 2013. sudjelovao je u projektu "Utjecaj demografskih promjena na gospodarski razvoj" čiji je voditelj bio poznati hrvatski demograf Anđelko Akrap. Tijekom 2015.-2016. vodio je projekt Zaklade Adris "Demografska infrastruktura za bolje procjene i politike", projekt Zaklade Adris, dok od 2019. radi na projektu "Sociodemografske odrednice potrošnje energije u Hrvatskoj".

Na Ekonomskom fakultetu predaje predmete iz područja demografije, ekonomike rada i demografsko-socijalnog razvoja. Redovito objavljuje znanstvene članke i istupa u medijima na temu demografije, o čemu smo razgovarali i za naš list.

- Prošlo je točno pet godina od kada ste napustili mjesto državnog tajnika zaduženog za demografiju. Da li se u politici Vlade nešto važnije promijenilo u odnosu na "bijelu kugu", kako se to kaže?

- Da, prošlo je evo već pola desetljeća. Generalno mi se čini da se na demografskim izazovima malo radi planski i sustavno, već usputno i stihijski. Spuštanjem resora s razine Ministarstva na razinu Ureda već je puno otkrilo o smjeru i pristupu demografskoj politici. Ne vidi se ozbiljnost u pristupu ni generalno razumijevanje demografskoj razvoja i implikacija istog na sve aspekte ekonomskog i društvenog života Hrvatske. I dalje se relativizira demografija i krivo stavlja pod zajednički nazivnik europskih demografskih izazova, a istina je da nemamo iste probleme ni budućnost unutar europskog kontinenta. Najveći problem je što se demografska pitanja rješavaju na dugi rok, puno duži od trajanja mandata jedne Vlade i otud velikim dijelom takav neodgovoran pristup. Potrebno je uložiti puno političke volje, ali i financijskih sredstava, otkloniti politikantstvo, sve uklopiti u dugoročnu strategiju i viziju razvoja Hrvatske i od nje ne odustajati. Trenutni najveći doseg naših vladajućih struktura je vatrogasna politika. Gdje počne gorjeti, na što ukažu mediji ili nekolicina glasnih, ili gdje ima partikularnih interesa, toga se hvatamo i tim se bavimo. Kronično izostaje strateški pristup vođenju zemlje, kronično, na svim razinama vlasti.

- Nakon objave rezultata popisa stanovništva pojavile su se mnoge dvojbe. Recimo, prevelik broj birača. Budući da država nema registar građana, je li moguće da se radi o iseljenicima koji se nisu odjavili? Ili jesu, ali to nije zabilježeno na biračkim spiskovima?

- Problem je to na koji se ukazuje već godinama jer je i laiku jasno da se popisi značajno razlikuju. Tu je presudna politička volja koje nema niti je može biti u ovakvim uvjetima i s ovakvom političkom "elitom" koja računa na nesrazmjer pravog broja stanovnika i birača. Pametnom dosta.

- Demografska slika ne može se popraviti preko noći. Ipak, jesu li moguće neke ekspresne mjere? ponuda od 200 tisuća kuna nije vratila mlade u Hrvatsku?

- Nema ekspresnih mjera kad je u pitanju demografski razvoj neke zemlje. To nas uči teorija, ali i povijest. Upravo ekspresne mjere iz rukava stvorile su nedosljednost u provođenju takozvanih demografskih mjera, i pokazuju svu širinu nerazumijevanja dugoročnih demografskih trendova koji nisu od jučer, niti se mogu zaokrenuti do sutra. Demografski razvoj ovisi o ukupnom socio-ekonomskom smjeru i razvoju jedne zemlje. Ovakve mjere poput navedene su mazanje očiju, a da je tako vidimo i po odazivu. Ljudima treba pružiti puno više, a prije svega vjeru da će se nešto promijeniti u Hrvatskoj. Naročito onima koji su se odlučili na nezavidan čin, odseljenje iz vlastitog doma.

- Koje mjere bi Vi poduzeli?

- Prije svega, Hrvatska bi trebala napustiti model političkog kapitalizma koji je devastirao državnu upravu, sve politike, ali i narod. Korupcija, klijentalizam, nestručnost, politička kratkovidnost, nekompetentnost učinili su veću štetu razvoju stanovništva nego svi prethodni ratovi na našim područjima. I tu leže svi naši problemi. Nema takve čarobne demografske mjere koja može donijeti dugoročne pozitivne rezultate dok nezadovoljstvo, nezaposlenost, nesigurnost i apatija tjera ljude iz svoje domovine.

- Konkretnije?

- Konkretno, populacijska politika je ono što objedinjuje javne politike pod u smjeru željenih demografskih ciljeva. Hrvatska je specifična po nekoliko stvari koje je čine dodatno nepogodnom za provođenje strateških politika.

- Koje su hrvatske specifičnosti?

- U prvom redu, koliko god se čini nevažnim, za takozvanu demografsku politiku od presudne je važnosti urediti tijela državne uprave kao nositelje resornih politika. Ovo govorim na temelju iskustva rada u Vladi gdje sam spoznao da možemo imati i najbolje politike i političare ali i da nam je operativni sustav - tijela državne uprave neučinkovit, trom i neusklađen. Digitalizacija, stručnost i transparentnost nasušno su nam potrebne u javnom sektoru i politici. Nastavno na te promjene, koje su preduvjet učinkovitih javnih politika i mjera, dolazi uređivanje i usklađivanje obiteljske politike s tržištem rada (prava majki, rodilja i roditelja, stambena politika afirmativna prema mladim ljudima, porezno rasterećenje rada, moderna obrazovna politika itd. Kada ljudi zaista počnu osjećati prosperitet na svojoj koži, kad prepoznaju vjerodostojnu politiku, kada se budu osjećali zadovoljno, sigurno, poštovano, vrednovano, tada možemo i očekivati veći broj djece, zaustavljanje iseljavanja pa i povratak naših ljudi. A taj progres neće doći iz jednog seta mjera, iz jednog resora ili od jednog stručnjaka. tu je potrebna stručna, predana i hrabra Vlada.

- Koliko je ugrožen mirovinski sustav? Hoćemo li za deset godina imati za mirovine?

- Mirovinski sustav kakvog smo naslijedili iz prošlog stoljeća zasigurno je ugrožen sve lošijim omjerom radnog i uzdržavanog stanovništva. Prije četrdeset godina imali smo četiri radnika na jednog umirovljenika, danas je to omjer 1:1. Matematika je vrlo jasna. Imat ćemo mi mirovine, no pitanje je kolike. Sigurno upitne za dostojanstven život. Razvijena ostarjela društva trebaju tražiti nove modele i sustave međugeneracijske solidarnosti.

- Najviše se iseljava iz Slavonije. Ali, i Istra je pala za deset tisuća stanovnika, a ubraja se u najuspješnije, ekonomski gledano, županije. Ako pogledamo i doseljene strance koji su u mirovini, radne snage je premalo?

- Demografsko pitanje je prije svega ekonomsko pitanje. Naše tržište rada, odnosno ponuda, uz sve demografske izazove, ne prati strukturu gospodarstva, i to već desetljećima. Hrvatska nikad nije uspjela uposliti svoje stanovništvo, uvijek je generirala višak radnika koji su onda iseljavali. Ovo nam je peti iseljenički val u 120 godina. To se sad čini apsurdno kad nam nedostaje radnika. I zato sad imamo veći broj stranaca koji popunjavaju uslužne djelatnosti, ugostiteljstvo, građevinarstvo. A postavlja se pitanje koja obrazovna struktura je odselila i zašto? Imamo kvalitativno siromašenje tržišta rada.

- Može li demografsku katastrofu spriječiti uvoz stranih radnika, iz regije, Nepala, Filipina, Indije? Neće li se oni vratiti kući?

- Pa uz prethodno navedeno, naravno da nam je potreban uvoz radnika. Više nije tajna da nam je potrebna imigracijska politika. Ali selektivna, strateški upravljana. Sad smo je u potpunosti prepustili privatnom sektoru kao mjeru vatrogasne politike. I da, to je problem, jer mnogi gledaju Hrvatsku kao tranzitnu zemlju za zapadne zemlje. No, možda se i to promijeni s obzirom na geopolitička zbivanja u Europi. Što te tiče strukture migranata, i tu je značajna razlika. Naši su odlazili vani s cijelim obiteljima pa duže ostaju ili se uopće ne vraćaju. Trenutno useljavanja radnika iz zemalja koje navodite ima manje dugoročan karakter upravo jer radnici doseljavaju bez obitelji.

- Ulazak u EU hrvatski državljani iskoristili su za odlazak iz Hrvatske. Politika je tada neprekidno govorila o slobodi kretanja i zapošljavanja u EU? Nismo li dobili što smo htjeli?

- Ma mobilnost ne možemo zaustaviti, niti trebamo. Sloboda kretanja je jedno, no bijeg bez povratka je nešto drugo. Nije nama Europska unija kriva, a niti Hrvatska treba spasonosno gledati u Bruxelles. Ali da bi morala postojati nekakva strategija unutar cijele Europske unije po pitanju unutarnjih migracija među članicama, to da. Jer EU je jaka onoliko koliko je složna i koliko su jake sve članice pa i one manje razvijene iz kojih trenutno dominantno prevladava smjer iseljavanja. Iseljavanje ne nosi ništa dobroga.

Povezane vijesti

• Uskoro ćemo imenovati državnog tajnika za demografiju
• Jedino u Istru i Zagreb više ljudi dolazi, nego što iz njih odlazi!
• DEMOGRAFSKA HAVARIJA ZAOBILAZI POLUOTOK Pogledajte u kojim ISTARSKIM GRADOVIMA IMAMO VIŠE ROĐENIH NEGO UMRLIH