Sve mjere koje smo do sada poduzimali rezultirale su ovakvom povoljnom epidemiološkom slikom u zemlji, zasad. Istina, Istra je zbog blizine Italije i dnevnih migracija postala ugroženija, ali i tamo se na vrijeme prepoznala ugroza i povukle odgovarajuće mjere. Zadržimo li ovakav ritam, vjerujem da ćemo uspješno prebroditi epidemiju, kaže Beroš

Valjda u povijesti nove države nije bilo političara koji je pridobio tolike simpatije javnosti i oko kojeg postoji tako široki konsenzus da je u ovim kritičnim vremenima, s pandemijom koronavirusa za vratom, pravi čovjek na pravom mjestu. To je Vili Beroš, ministar zdravstva, doktor i političar kojem, gle čuda, ljudi vjeruju. Jak je, izraziti timski igrač 

U javnom nastupu o zdravstvenom stanju nacije i borbe s koronavirusom, u nastupu koji nacija svakodnevno očekuje s nestrpljenjem, Beroš je elokventan, odličan komunikator, uvjerljiv i oprezan, umjeren, odlučan, precizan, jasan i koncizan. Zahvalan sugovornik umirujućeg pristupa. 

- S obzirom na to da ste trenutno jedna od tri, četiri najvažnije osobe u Hrvatskoj, koliki je pritisak koji osjećate u dnevnom radu?

- Ova epidemija koronavirusa u Hrvatskoj gurnula je u središte zanimanja javnosti nas nekolicinu članova Nacionalnog stožera civilne zaštite - potpredsjednika Vlade Davora Božinovića, ravnateljicu Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” Alemku Markotić, ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaka i mene, i zato vam se čini da smo, kako kažete, najvažniji. A najvažniji su zapravo svi zdravstveni djelatnici u cijeloj zemlji, koji se vrlo uspješno za sada nose s epidemijom. Ja sam kao ministar samo na čelu zdravstvenog tima koji, zajedno s drugima u Hrvatskoj, koordinira aktivnosti da bismo se što učinkovitije othrvali ovoj svjetskoj pošasti s puno nepoznanica. 

- Koliko vas opterećuje činjenica da je sudbina zdravlja nacije, kad govorimo o koronavirusu, i u vašim rukama? Ustvari ste primus inter pares u cijeloj toj ekipi.

- Sudbina zdravlja naše nacije, kada je koronavirus u pitanju, u rukama je svakog od nas i svih nas zajedno. Svjedoci smo da kada se najveći broj građana naše zemlje pridržava uputa o izbjegavanju kontakata s drugim osobama, boravku doma, te održavanjem mjera higijene, kao najvažnije samozaštite od zaraze, imamo ohrabrujuće dobre rezultate u pogledu broja zaraženih i oboljelih. Kao liječnik i kao ministar zdravstva sretan sam zbog toga, jer kad vidimo stanje u susjednoj Italiji ili u Španjolskoj, Francuskoj ili u Srbiji, koliko je tamo oboljelih, a pogotovo umrlih od posljedica zaraze koronavirusom, onda možemo reći da smo zajedničkim trudom, i mi zdravstveni radnici i građani, učinili do sada jako puno na zaštiti zdravlja. 

- Mora se priznati da ste, stvarno je tako ispalo, pravi čovjek na pravom mjestu u najkritičnijem razdoblju od hrvatske neovisnosti. Premijer Andrej Plenković vašim je imenovanjem na mjesto ministra povukao najjači kadrovski potez u svom mandatu. Pokazalo se da odlično funkcionirate u kriznim situacijama. Imate smirenost, ali i snagu u javnim istupima.

- U ministarstvo zdravstva došao sam prije dvije godine na mjesto pomoćnika tadašnjeg ministra. Premijer Plenković je prilikom mog imenovanja za ministra naglasio da je primarni zadatak uhvatiti se u koštac s nadolazećom pošasti. Dosadašnji dio mog mandata poklopio se s pripremama, organizacijom i funkcioniranjem javnog zdravstvenog sustava s epidemijom. Kriza nas je sve natjerala da iz sebe izvlačimo ono najbolje i najučinkovitije što imamo. Kao neurokirurg naučio sam da moram biti smiren i u najtežim situacijama, iako bi moj dalmatinski temperament ponekad htio da bude drugačije. Naučio sam biti fokusiran i po potrebi brz u donošenju odluke. U kirurgiji često nemamo dovoljno vremena za strateško planiranje, već promišljamo brzo u skladu s prioritetima. 

- Pred vama je kontinuirano velika odgovornost, doslovno svakodnevna. Kako se nosite sa stresom?

- Ministar je najodgovorniji za funkcioniranje cijelog sustava. Moje je da uskladim djelovanje svih sastavnica zdravstva u Hrvatskoj, da poput dobrog gospodara pravedno rasporedim sve ono što imamo kako bi svaki dio zemlje imao što kvalitetnije uvjete za pružanje zdravstvene skrbi građanima. Kad imate nagomilane probleme iz prošlosti i svakodnevno nove potrebe, onda je stres normalna nuspojava ovog posla. Ali, kao liječnik sam se naučio nositi sa stresom i situacijama kada moraš donijeti odluku. Sad i ovdje. I vjerovati da će tvoja odluka nekome donijeti dobrobit. 

- Imate li velike dnevne oscilacije raspoloženja s obzirom na to da se stanje zna mijenjati iz sata u sat, a nove vijesti nisu uvijek najbolje?

- U ovakvim situacijama i na ovom mjestu morate se znati nositi sa svim problemima. To je, u većini slučajeva, odlika nas liječnika. Istina je, tijekom svih ovih dana u posljednja dva mjeseca iz sata u sat dolaze vam stalno nove vijesti. Neke dobre, neke koje vas rastuže. Sretan sam kad mi jave da nam je stigla nova pošiljka opreme, ali ne mogu sakriti, barem u svom krugu, da me uzdrma vijest kada netko izgubi život u ovim okolnostima. 

- Uspijevate li, doslovno, mirno spavati?

- I kao liječnik sam puno puta znao prevariti san, a sada odspavam nekoliko sati. Kada uđete u takav ritam, onda se naviknete na to da spavate taman toliko da se tijelo rekupera za novi dan. 

- Navečer, kad legnete, odvrtite li film proteklog dana, preispitujete li svoje poteze i eventualne greške? Zamjerate li sebi u tim rijetkim trenucima samoće da ste nešto mogli napraviti, a niste, ili ste mogli bolje?

- Kad legnem ne vrtim filmove proteklog dana, jer me od silnog umora svlada san. Ali zato idem kasno leći i rano se budim. Tijekom dana imam stotine telefonskih razgovora, desetine sastanaka i razgovora sa suradnicima i drugim ljudima. Trenutaka kad sam sam, gotovo i da nemam. Ali ovo što me pitate, reći ću vam - kada sve prođe, bit će vremena za analiziranje svih odluka, poteza… Sada mi je bitno da radimo onako kako najbolje znamo, da sa svim suradnicima dijelim informacije i zajednički dolazimo do odluka. Kad je u pitanju epidemija koronavirusa i sve što radimo, najbolju ocjenu dat će rezultati. Oni će svima nama reći jesmo li radili dobro, a kada sve prođe, moći ćemo sagledavati jesmo li nešto mogli i bolje. 

- Muče li vas dileme? Osjećate li strah i nemoć pred bolesti za koju nema efikasnog lijeka? Nije li ta potencijalna bespomoćnost za liječnika, kirurga poput vas, frustrirajuća?

- Kad imate posla sa zarazom svjetskih razmjera s puno nepoznanica, onda morate imati i dileme. Nema straha i osjećaja nemoći, ali ima odgovornosti kako se postaviti. Ja sam svoje povjerenje u potpunosti poklonio našim stručnjacima i na temelju epidemioloških procjena stanja donosili smo odluke o potrebnim mjerama. Tako funkcioniramo u Nacionalnom stožeru. Sve što smo znali, dijelili smo cijelo vrijeme s građanima i zato zajedničkim naporima imamo ove rezultate koji nas mogu ohrabrivati. No, opreza i dalje mora biti. Put za uspjeh je relativno jednostavan: ne dopustiti virusu širenje - održavati distancu i provoditi higijenu.

- Jeste li ikada u životu mogli pomisliti da ćete zbog neke pandemije živjeti, kao i svi ostali građani, zatvoreni u kući, izolirani i na rubu karantene? U redu, vaš je posao takav da to ne prakticirate, ali to je sada naš modus vivendi.

- I ja sam, kao vi i mnogi ljudi u našoj zemlji, do prije par mjeseci maštao o uskrsnom vikendu na svojem rodnom Hvaru, o ljetovanju i ponekom putovanju s obitelji. Sada su moji svi doma, kao i najveći broj građana Hrvatske. Po prirodi posla ja sam zatvoren u uredu, u autu, u Stožeru… Nitko nije mogao ni zamisliti u cijelom svijetu da bi nas u kratko vrijeme mogla poharati ovakva zaraza, promijeniti način života, udariti u temelje gospodarstva. Sada vidimo da će se mnoge stvari u našim životima promijeniti. 

- Koliko ste kao liječnik i kao proizvod hrvatskog zdravstvenog sustava pripremani za ovakvu situaciju? Ili je to što sada radite i način na koji to radite stvar osobne snalažljivosti, prilagodljivosti i inteligencije?

- Kao liječnik sam, kako vi kažete, proizvod hrvatskog zdravstvenog sustava. Poslije završetka medicinskog fakulteta svoje sam iskustvo stjecao u KBC Sestara milosrdnica u Zagrebu gdje sam, do dolaska u Ministarstvo zdravstva, radio kao neurokirurg. Sva znanja, sposobnosti i iskustva stjecao sam u javnom zdravstvu i sada kao ministar znam kako taj sustav izgleda iznutra. Znam mu prednosti i nedostatke i želio bih ga učiniti boljim, efikasnijim i što više prilagođenim potrebama pacijenata. Naravno, to mogu učiniti samo timovi stručnih ljudi, a ja kao ministar mogu biti poticatelj takvih procesa i koordinator takvih aktivnosti. 

- Pred vama je velika odgovornost, ne samo zbog mjera i odluka koje donosite i provodite, nego i zato što vam ljudi naprosto vjeruju. Puštate dojam osobe koja barata informacijama, ništa ne taji, djeluje uvjerljivo, vjerodostojno... Bit ću malo ciničan- kao da ne dolazite iz dvije društvene skupine kojima ljudi puno ne vjeruju. To su prije i iznad svega političari, a zatim i liječnici, za koje postoji uvriježeno mišljenje da ulaskom u politiku gube mnoge svoje ljudske kvalitete.

- Od prvog dana na ministarskom mjestu, a kasnije i s drugim članovima Stožera civilne zaštite, sve informacije koje smo imali dijelili smo s hrvatskim građanima. Pravodobna, otvorena i iskrena komunikacija vraća nam se kroz povjerenje građana u ono što radimo i njihovu aktivnu ulogu u svemu. Zato možemo s ponosom govoriti da se zajednički učinkovito nosimo sa svim izazovima epidemije. Kao ministar sam političar, liječnik sam i ne mislim da obavljajući ta dva posla trebam biti drugačiji od onoga što jesam. Drago mi je ako naše djelovanje kroz Stožer mijenja nabolje percepciju o političarima i liječnicima u hrvatskoj javnosti. Osnovna premisa je odnositi se prema drugima onako kako bih želio da se drugi odnose prema meni, pogotovo u potrebi. 

- Koliko vam je posao neurokirurga pomogao da brzo, kvalitetno i, nakon analize, bez previše premišljanja donosite čvrste odluke?

- U neurokirurgiji ste gotovo stalno u situacijama kada morate brzo donositi odluke, ali i odlučno djelovati. Život drugoga je u vašim rukama. I na mjestu ministra, pogotovo u ovim okolnostima u kojima se nalazimo, u većini situacija nemate mogućnosti niti vremena za velike analize. Odluke morate donijeti, nema tko umjesto vas. 

- Čini se da Hrvatska stvarno najbolje funkcionira kad njome zbog više sile upravljaju stručnjaci, dok je politika u drugom planu. Valja priznati da je premijer Plenković povukao mudar potez kad je struci u trenutku ekspanzije koronavirusa prepustio mjesto pred mikrofonima.

- Političari svojim odlukama daju okvire praktičnog djelovanja. O zdravlju nacije jedino i mogu odlučivati stručnjaci, posebno kad je riječ o svjetskoj pandemiji koja okreće dosadašnji svijet naglavačke. Rekao sam, spoj stručnjaka i političara u Nacionalnom stožeru pokazao je da se, u suradnji s građanima, može učiniti puno toga dobroga. 

- Vjeruje se da bi građani Stožeru i sektoru zdravstva u ovoj situaciji puno manje vjerovali da je ministar ostao Kujundžić.

- U Ministarstvu zdravstva sam surađivao s Milanom Kujundžićem kao njegov pomoćnik. Kao osobe smo ponešto različiti i svatko od nas ima svoj način rješavanja pojedinih pitanja. Ministru treba priznati određene dobre poteze. Štoviše, svakome treba priznati ono što je učinio dobro. O svima nama sudit će rezultati koje ostavimo iza sebe. 

- Koji vam je krajnji cilj u profesionalnom životu kad ovo završi? Ako se još ozbiljnije budete bavili politikom, uspješnost ovoga što sada radite sigurno će vam biti veliki i zasluženi plus.

- Prije svega sam liječnik, neurokirurg. To sam želio biti od mladih dana i taj mi se san ostvario. I vjerujem da ću opet jednoga dana biti u operacijskoj sali s pacijentima kojima mogu pomagati. Sad sam na čelu javnog zdravstvenog sustava i volio bih ga učiniti boljim i efikasnijim. Najprije moramo riješiti situaciju s koronavirusom, nadam se uspješno i uz što manje ožiljaka. Volio bih da ne budem samo “korona ministar” i vjerujem da će biti prilike nastaviti aktivno raditi na ozdravljenju hrvatskog javnog zdravstva. 

- Otvara se mogućnost smanjenja plaća na svim razinama. Što sa zdravstvenim radnicima, policijom i vatrogascima koji su bili i još su na prvoj liniji obrane. Treba li i njima smanjiti plaću, ili im je zbog rizika posla i golemih zasluga ipak ne dirati, a možda im je i povećati zbog njihovog doprinosa?

- Epidemija koronavirusa, a onda još k tome i snažan potres u glavnom gradu dobro su uzdrmali temelje našeg gospodarstva. Još nismo izašli iz ove zdravstvene bitke, a već smo dobro ugazili u bitku za očuvanje radnih mjesta, spas tvrtki i osiguranje sredstava za život velikog broja građana. Sigurno ćemo svi osjetiti tu situaciju. Ako pitate narod, sigurno je zadnja stvar smanjivati plaće liječnicima, sestrama, tehničarima i drugim zdravstvenim djelatnicima, policajcima i vatrogascima koji su sada najizloženiji svim opasnostima i najzaposleniji. Ako ih već ne možemo nagraditi, ne smijemo ih ni zakidati na plaćama koje, usput rečeno, nisu velike. 

- Situacija s koronavirusom trenutno ne izgleda loše ni dramatično. I dalje nema eksponencijalnog rasta broja oboljelih.

- Sve mjere koje smo do sada poduzimali rezultirale su ovakvom povoljnom epidemiološkom slikom u zemlji, zasad. Istina, Istra je zbog blizine Italije i dnevnih migracija postala ugroženija, ali i tamo se na vrijeme prepoznala ugroza i povukle odgovarajuće mjere. Zadržimo li ovakav ritam, vjerujem da ćemo uspješno prebroditi epidemiju. 

- Kakve su vaše procjene za narednih sedam dana, mjesec dana ili šest mjeseci oko broja zaraženih, ozdravljenih i generalne situacije?

- Ni naši epidemiolozi, kao ni mnogi svjetski, ne upuštaju se u prognoze. Puno je nepoznanica, začas može doći do preokreta. Ono što znamo i u što smo se do sada uvjerili jest da ako građani budu i dalje ovako odgovorni u ponašanju, a naše se zdravstvo uspješno nosilo s oboljelima, onda možemo očekivati mirniji nastavak epidemije i, bude li sreće, ne jako dugo trajanje. 

- Zdravstveni sustav i dalje čvrsto držite pod kontrolom. Bolnice su uglavnom obranjene od ozbiljnijeg ulaska zaraze. Resursi za liječenje postoje. Koja je eventualno slaba točka tog sustava? Nedisciplina, zamor zdravstvenih radnika, viša sila…?

- Naš se zdravstveni sustav iskazao u ovoj situaciji. Ono što je u njemu najvrjednije i najvažnije, to su ljudi. Bez obzira što je dio osoblja morao ići u samoizolaciju zbog kontakata sa zaraženima, još uvijek svi rade punim kapacitetima i skrbe o bolesnicima. Uz to, i drugim je bolesnicima osigurana odgovarajuća zdravstvena pomoć. Problemi koje imamo sad su u drugom planu, ali ćemo ih morati rješavati kad otjeramo koronavirus s našeg praga. 

- Kako i dalje motivirati građane da se strogo, bez iznimaka, pridržavaju uputa o nekretanju, izbjegavanju kontakata, međusobnim razmacima? Slijedi lijepo vrijeme, ulice mame na druženja, a epidemija se čini pod kontrolom. Ako disciplina građana samo malo popusti, moguće da se broj zaraženih dramatično poveća. Koja je vaša najvažnija poruka o sprječavanju takve situacije?

- Građani su u cijeloj zemlji u najvećem broju prihvatili sve ove mjere samozaštite i usvojili preporuke epidemiologa kao dio svoje vlastite svakodnevice, jer su se i sami uvjerili da su učinkovite i da ih najbolje štite od zaraze. Ne može nitko biti veći prijatelj vašem zdravlju od vas samih i zato vjerujem da će gotovo svi uspjeti odoljeti izazovima proljeća i lijepog vremena, znajući da samo tako mogu ostati netaknuti. Oni koji misle da su jači od koronavirusa moraju biti svjesni da svojim ponašanjem ugrožavaju, osim sebe, i tuđe zdravlje i živote.

 - Da nešto možete promijeniti, što bi to bilo? Je li se možda još prije trebalo ići s radikalnijim mjerama poput zatvaranja škola i ugostiteljskih objekata te s izolacijama…?

- Dosadašnji su rezultati najbolja potvrda da smo sve mjere i poteze donosili pravodobno i u skladu sa stručnim procjenama epidemiološkog stanja. Kada sve prođe, vratit ćemo filmove unatrag i analizirati što smo i kako radili i pokušati sva iskustva ostaviti za neke slične situacije u budućnosti. 

- Je li postojao, otkad je počela ova situacija s koronavirusom, jedan prijelomni trenutak u kojem ste pomislili da je sve otišlo k vragu, da gubite kontrolu i da stvarno možemo krenuti putem talijanskog scenarija, a to znače tisuće i tisuće mrtvih? Je li to bio onaj dan potresa u Zagrebu? Jeste li tada pomislili - ovo je kraj svega?

- Od početka smo imali planove kako organizirati i pripremiti zdravstveni sustav za dolazak koronavirusa u zemlju. Od prvog smo se trenutka trudili biti korak ili dva ispred aktualne situacije. Ključni trenutci su bili kada se pridobivalo građane kao saveznike u toj borbi, jer može zdravstveni sustav činiti najviše što može, ali ako nema potpore građana, nema ni uspjeha. Vidimo to, nažalost, na primjerima nekih drugih zemalja. Mi smo, srećom, postigli to zajedništvo. 

- Nakon ovoga više ništa neće biti isto kao prije. Koje ćete vi zaključke iz svega ovoga izvući, osim da smo kao ljudski rod slabi i nemoćni? Treba više poniznosti, ali i jednostavnosti u životu.

- Bit će ovo jedno veliko iskustvo za sve nas, svakog ponaosob, ali i za društvenu zajednicu. Sigurno sutra više neće biti kako je bilo jučer. Priroda je pokazala svu svoju snagu. Svjetska pandemija ubojitog virusa, a uz to i najjači potres u Zagrebu u posljednjih 140 godina, natjerat će nas da se i mi malo reorganiziramo u životu. Ono što je u svemu dobro jest da smo opet u sebi počeli otkrivati osjećaj ljudskosti, brigu za druge, suosjećanje s onima kojima je potrebna pomoć, osjećaj zajedništva i svijest koliko smo jaki kad djelujemo skupa. Potvrdilo je to samo onu mudru izreku da nije svako zlo za zlo. 

- Jedan od vaših najvažnijih životnih principa je da je u životu najvažnije znati ono što ne znaš, pa se onda okružiš ljudima koji znaju. To ste učinili na početku: okružili ste se stručnjacima da bi se pravovremeno i na najbolji mogući način pripremili u borbi s koronavirusom. To je dobra karakteristika ljudi na vrhu piramide odlučivanja - da znaju što ne znaju i da znaju one koji znaju ono što oni ne znaju!

- Ja sam samo dio tima, jedan od njih. Imam svoju ulogu, svoju odgovornost, a sve ostalo radimo zajednički. Kao što i najbolji liječnik ne može učiniti puno bez suradnje s pacijentom, tako i najbolji ministar ne može biti uspješan bez tima stručnjaka, ali mora biti prije svega osoba sa snažnim ljudskim karakteristikama. Samo jaki timovi pobjeđuju. Ovo nisu utakmice za solo igrače. 

- Supruga Jasminka, odgajateljica u vrtiću s kojom ste 18 godina u braku, ponosno ističe da ste sve u životu radili odvažno, uporno, marljivo, sto posto angažirano, bez ikakvih kalkulacija i sa srcem.

- I moja Jasminka će me, kao svaka supruga, javno pohvaliti, a ono što nije dobro ostavit ćemo za naša četiri zida. Istina je, sve što radim nastojim raditi najbolje što mogu i znam. Raduje me svaki dobar rezultat, ali u svemu mi je jako važna ona ljudska strana. Tako biram suradnike i ljude koji me okružuju. Jer, sve je prolazno, ostajemo samo mi kao osobe. 

- Iako vas javnost doživljava kao iznimno smirenu i staloženu osobu, supruga vas opisuje kao temperamentnog južnjaka koji odlično funkcionira kad je pod stresom i adrenalinom. Je li to istina?

- Bez obzira što sam još od studentskih dana u Zagrebu, ipak u mojim venama teče dalmatinska krv. Južnjački temperament me tjera da sam stalno u pokretu, ali sam u suštini mirna i staložena osoba. Moram biti jer mi je takav poziv neurokirurga, a znam se nositi i sa stresom. 

- Ukućani vele da i nakon posla, koji ovih dana nema radno vrijeme, nastavljate telefonski koordinirati sve aktere u borbi s koronom. To u silne WhatsApp grupe, europski ministri na drugoj liniji, tako da vaš posao traje do dugo u noć i počinje rano ujutro.

- Najveća pomoć supruge i djece je u njihovu razumijevanju za moje sadašnje obveze. Ono malo vremena što imamo zajedno u kući nastojimo biti skupa, ne samo fizički, već i emotivno. Ali istina je da se budim s mobitelom i liježem s njim, jer jednostavno ne možete pobjeći od toga. Snagu mi daje uvjerenje da će i to proći i da ćemo opet uhvatiti koliko-toliko normalan ritam. 

- U normalnoj situaciji opuštate se uz stručnu literaturu, partiju tenisa, šetnju sa suprugom Jasminkom na Jarunu.

- Nema više tenisa, šetnji, sve je manje čitanja knjiga. Jednostavno nema se vremena. Svakodnevni ritam ujedno je i neka vrsta opuštanja, jer ste stalno u pogonu, pa onda malo sjednem u auto i do druge lokacije razmijenim koju riječ s mojim vozačem, gospodinom Krunom, pročitam nekakvu zgodnu šalu na WhatsAppu. I nakon par minuta opet u dnevni žrvanj. 

- Supruga Vas je upoznala kao mladog specijalizanta u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu. Svidjelo joj se što ste organiziran i obraćate pažnju na detalje. Te karakteristike izgleda funkcioniraju privatno, ali i poslovno, što vidimo u ovoj situaciju gdje se brinete i o najmanjem detalju i ništa ne prepuštate slučaju.

- Ako želite da sve dobro funkcionira, morate se tome posvetiti do najmanje sitnice. Ako svaki član tima zna sve što treba znati, onda je i dobar rezultat izvjestan. Da nismo tako pripremali naše planove i uzdali se u splet slučajnih okolnosti, teško da bismo danas bili tu gdje jesmo. Improvizacija je lijepa, ali se ne možete na nju oslanjati. Mi medicinari drugačije smo formirani. 

- Svake ste godine Uskrs provodili na Hvaru, u procesiji koja je neizostavni obiteljski blagdanski ritual. Ove godine, nažalost, to će biti nemoguće.

- Za ovogodišnji će Uskrs u naše ime u procesiji biti rođaci iz Jelse, a mi s njima u mislima. Nadam se da ćemo ljeto obiteljski, kao i do sada, provesti u Jelsi. 

- Imate troje djece. Kćer Lauru (19), studenticu prve godine prava, i Adriana (17), učenika drugog razreda gimnazije, te Lanu (31), Jasminkinu kćer iz prvog braka i diplomiranu ekonomisticu koja radi u Svjetskoj organizaciji za zaštitu prirode (WWF). Izgleda da nitko od njih ne pokazuje interes da profesionalno krene vašim stopama. Je li vam žao?

- Ako imate skladnu obitelj, onda možete biti uspješni i u profesionalnom životu. Svatko od djece ima svoje ambicije i planove. Kao roditelj želim da uživaju u svojim budućim zvanjima i profesijama, koje god odabrali. Važno je da rade ono što vole, kao što sam i ja imao mogućnost ostvariti svoj san i postati neurokirurg. Nije posao jedina sreća u životu. Mozaik sreće sačinjen je od puno manjih kamenčića koji čine jednu veliku skladnu životnu sliku.