Vjerojatno bi već površna analiza rada tog suda i dinamika rješavanja predmeta pokazala da je riječ o rekordu nad rekordima, nezabilježenoj brzini inače puzajućeg i tromog sistema. Poznajući njihovu praksu, sporost, ali i pretrpanost predmetima, takvo što kad se dogodi, a dogodilo se donošenje presude u manje od mjesec dana, spada u sferu teško nemogućeg. Ili, možda, indikativnog
Visoki trgovački sud u Zagrebu (Cropix)
Je li skandal u pravosuđu to što je Visoki trgovački sud (VTS) u predmetu u kojem je tužitelj privatna osoba, a tuženi moćni "Kraš", donio rješenje u roku manjem od jednog mjeseca, dok se istodobno takvi i slični predmeti rješavaju godinama? Uzimajući u obzir dosadašnju sudsku praksu moglo bi se raditi o krajnje neuobičajenoj, par excellence situaciji, koja definitivno otvara prostor za duboko promišljanje tko je tu pametan, a tko lud.
U konkretnom slučaju radi se o tome da je Visoki trgovački sud u Zagrebu 28. siječnja 2020. godine potvrdio presudu niže sudske instance, Trgovačkog suda u Zagrebu, donesenu 5. prosinca 2019. godine. U tom vremenskom razmaku od ukupno 53 dana gotovo pola bilo je neradnih i blagdanskih, pa ispada kako je VTS donio presudu u manje od 30 radnih dana.
Vjerojatno bi već površna analiza rada tog suda i dinamika rješavanja predmeta pokazala da je riječ o rekordu nad rekordima, nezabilježenoj brzini inače puzajućeg i tromog sistema. Poznajući njihovu praksu, sporost, ali i pretrpanost predmetima, takvo što kad se dogodi, a dogodilo se donošenje presude u manje od mjesec dana, spada u sferu teško nemogućeg. Ili, možda, indikativnog.
Razloga za sumnju u brzinu odlučivanja u konkretnom predmetu ne bi bilo jedino kad bi postojali materijalni dokazi da VTS od, recimo, siječnja 2020. i donošenja sporne presude radi brže, više i jače i da je ovaj slučaj početak nekog novog doba. Ovako, ako dokaza za ovu tezu nema, otvara se sumnja.
U zaključku svega, kad se slučaj sa suda kao institucije spusti na suca kao odgovornu osobu, bilo bi zanimljivo znati je li to možda uobičajena brzina kojom on i inače rješava predmete, ili je ovo rješenje kod njega iznimka od pravila. U svakom slučaju, u generalnom kontekstu rada VTS-a nema logike da se ovakav predmet rješava u roku od 30 dana, osim ako se ne radi o privremenoj mjeri ili o stvari od posebnog značaja. A ne radi se o tome, daleko od toga.
U nekim aspektima začuđujuću i spornu odluku, kako se dosad već dalo zaključiti, donio je predsjednik sudskog vijeća, dr. sc. Srđan Šimac. U samom postupku - naizgled ni po čemu ekskluzivnom da bi se opravdala tako neočekivana i nezabilježena munjevitost, predanost i odgovornost suca Šimca - radi se o tužbi fizičke osobe Josipe Gilje protiv "Kraša - prehrambene industrije", od kojeg traži naknadu štete u iznosu od 10 milijuna kuna.
Ukratko, Josipa Gilja u tužbi na Trgovačkom sudu u Zagrebu navela je kako je "Kraš", u jednom trenutku i bez pravog razloga, prestao isporučivati robu njenom obrtu, zbog čega joj je nastala velika poslovna i financijska šteta. No Trgovački sud je donio nepravomoćnu presudu u korist "Kraša". Simptomatično je, obzirom na karakter spora, da sud nije prihvatio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao dokaznog sredstva, što će se kasnije očekivano pojaviti kao problem i razlog za moguće novo suđenje.
Otprilike četiri mjeseca nakon odluke VTS-a, kojom možda i brže nego ikada prije potvrđuje neko rješenje Trgovačkog suda, koje ovog puta ide u korist "Kraša", Vrhovni sud RH donosi Rješenje kojim dopušta reviziju Josipe Gilje protiv presude VTS-a u korist "Kraša". Ona pak u svojoj reviziji inzistira upravo na provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, navodeći kako je Trgovački sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kad je u predmetu naknade štete zbog izmakle koristi odbio dokazni prijedlog provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je bitno kako za osnovu, tako i za visinu tužbenog zahtjeva.
Obzirom da je donio Rješenje o reviziji postupka, Vrhovni sud očito je procijenio da ima dovoljno elemenata koje sada treba preispitati. Na primjer, sudac Trgovačkog suda po svemu sudeći je pogriješio kad nije naložio da se obavi financijsko-knjigovodstveno vještačenje iz kojeg bi se jasno vidio poslovni odnos Gilje i "Kraša". Sud, naime, nema stručna znanja temeljem kojih može analizirati takvu dokumentaciju, i zato se u ovakvim situacijama angažiraju vještaci.