Ilustracija (Pexels)
Dok Europa na svom tlu osjeća nemir, a globalni sigurnosni poredak svakodnevno slabi, Republika Hrvatska - usprkos zabrinutosti zbog povećanih troškova za opremanje vojske i vojnu infrastrukturu - danas ima priliku za brži ekonomski i gospodarski razvoj - kaže Vladimir Milinović, medijski stručnjak, politički komentator i konzultantnt iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija), te u nastavku svog komentara, piše:
- Kriza sigurnosti, koliko god bila tragična i pogibeljna, Hrvatskoj je otvorila vrata iznimnih prilika u području inovacija, industrijskog razvoja, jačanja gospodarstva i, nadasve, izgradnje nacionalne samouvjerenosti. I to nije politička promidžba - još je drevni filozof Heraklit sumirao ulogu rata u razvoju društva: Rat je otac svemu!
Naša obrambena industrija, do jučer marginalizirana i promatrana kao relikt prošlosti, sada je poželjan partner velikim igračima svjetskog tržišta. Članstvo Hrvatske u NATO-u i EU-u otvara nove perspektive suradnje i pristupa strateškim tehnologijama, što je, uz nasljeđe Domovinskog rata i inženjersku tradiciju dalo krila hrvatskim inovativnim i razvojnim pothvatima.
Današnji uspjesi više nisu rezultat slučajnih kontakata ili prigodnih nastupa na sajmovima, nego sustavne državne politike i strateškog umrežavanja domaćih i međunarodnih aktera. Evo nekih primjera koji sažimaju rapidan proboj hrvatske obrambene industrije:
Orqa i Baykar: Hrvatska tvrtka Orqa sudjeluje u integriranju svojih pouzdanih FPV dronova u sustave turskog diva Baykara, koji s druge strane blisko surađuje s talijanskim Leonardom, čime se domaća tehnologija ugrađuje u Bayraktar TB2 - dron koji iz temelja mijenja ratovanje u Europi i svijetu. U hrvatskom javnom prostoru postoje sumnje u Baykarovu tehnologiju, i lapidarne tvrdnje kako se TB2 na ukrajinskom ratištu pokazao kao nepouzdan, ali to je sve samo ne istina. Bayraktar je pobjednik ratova u Siriji, Kavkazu, Libiji, Sahelu, Etiopiji, turskom Kurdistanu, kao i prvog dijela rata u Ukrajini - bitke za Kijev, bez kojeg nastavka obrane Ukrajine ne bi ni bilo. Njegova se uloga smanjila u drugom dijelu rata. Ali mogu li se regionalni izazovi Hrvatske usporediti s gustoćom PZO vatre u kasnom dijelu rata u Ukrajini, ili ipak prije s epilogom rata u Siriji, gdje su unaprijeđeni TB2 i njegov veći "srodnik" Akinci u tjedan dana deklasirali veliku, tradicionalno opremljenu vojsku? Isto je pitanje na mjestu i kad se radi o stranim kupcima proizvoda nastalih u suradnji Orqe, Baykara, Leonarda, a sada i estonskih IT tvrtki koje se bave umjetnom inteligencijom i punom borbenom autonomijom. Ova suradnja nije samo komercijalni nego strateški iskorak; hrvatsko znanje bit će implementirano u sustave koji utječu na sigurnosne politike članica NATO-a.
DOK-ING i Rheinmetall: Zagrebački pioniri robotskog inženjeringa sada, u dogovoru s njemačkim Rheinmetallom - vodećom europskom tvrtkom u obrani - razvijaju modele besposadnih borbenih i inženjerskih kopnenih sustava. Gotovo svi aspekti novih platformi, od razminiranja do borbenih modula, rađaju se na križanju hrvatske ekspertize i njemačkog industrijskog kapaciteta. Ove platforme, s demonstratorima već za ovu godinu bit će jedna od ključnih sastavnica moderne europske vojske.
Brodarski institut i podvodni dronovi: Hrvatski know-how u razvoju autonomnih podvodnih sustava, platformi za detekciju mina i neutralizaciju podvodnih prijetnji, sada postaje dijelom europskog sigurnosnog mozaika. Projekti pod koordinacijom Centra izvrsnosti MARBLE i suradnji s partnerima iz Norveške i Italije stvaraju preduvjete da hrvatski podvodni dronovi do 2030. godine igraju značajnu ulogu za europsku mornaričku sigurnost.
Ovi proizvodni savezi nisu samo simbol prestiža, već jamac dugoročne sigurnosti i gospodarske koristi za Hrvatsku. U žestokoj globalnoj utrci za naprednim tehnologijama, inovacije poput naših besposadnih sustava i podvodnih dronova nisu više luksuz ili hobi, već imperativ za opstanak suvremene civilizacije i ključ za preraspodjelu moći unutar NATO-a.
Dugoročno, suradnje s industrijskim velikanima iz Turske, Italije i Njemačke generiraju stotine novih radnih mjesta u državnim i privatnim pogonima od Slavonije do Dalmacije, omogućavaju prijenos vrhunske tehnologije, znanja i kvalitete radne snage kroz zajedničke istraživačko-razvojne projekte, donose milijune eura izravnog izvoza, najčešće u zapadnoeuropske i savezničke države, potiču stvaranje domaćeg lanca dobavljača te pozitivno utječu na lokalnu industriju i visoko obrazovanje.
Put prema stabilnoj budućnosti: Možda je najjača poruka ovo: Hrvatska nije samo profitirala uvođenjem novih proizvoda u vojne arsenale nego je, ulaskom među 20 najsigurnijih zemalja svijeta, dokazala da investiranje u obranu nije nužno kontraindikacija za dugoročni mir. Na najnovijem Globalnom indeksu mira Hrvatska zauzima visoko, 19. mjesto - ispred mnogo razvijenijih i veće europske konkurencije. To je rezultat uravnotežene nacionalne politike, niskih stopa kriminaliteta, gotovo nepostojećih terorističkih incidenata i visoke društvene kohezije. I dok je rat u susjedstvu i dalje goruća prijetnja, Hrvatska kombinira visoku sigurnost, vojnu kompetenciju i pametan gospodarski rast.
Ono što je međutim potrebno - razjasniti legislativu, jer se potencijalni ulagači susreću s člancima i stavcima zakona koji više nisu primjereni dobu u kojem se nalazimo, poput prilaganja elaborata o svojim industrijskim "tajnama zanata".
Budućnost pišu inovatori, a ne promatrači: Današnja geopolitička kriza duboko je promijenila dinamiku europske obrane i sigurnosti. Hrvatska, od zemlje koja se branila uz goleme žrtve, evoluirala je u aktera čija industrija, inovacija i rad postaju dijelom europske i svjetske stabilnosti. Zato je izazov pred domaćom politikom jasan: nastaviti ulagati u intelektualni i proizvodni potencijal, osigurati logičan tijek investicija, štititi interese domaćih inovatora te aktivno sudjelovati u savezništvima koja, uz sve rizike, otvaraju vrata novim tržištima i projektima.
Hrvatska danas nije promatrač, ona je dionik sigurnosne i tehnološke arhitekture 21. stoljeća. Ako se ova velika prilika ispravno iskoristi, povećanje troškova za vojno opremanje neće naškoditi stabilnosti Hrvatske, nego je povećati i osigurati sigurnost u desetljećima koja dolaze.