DOBITNICA ISTRIANE
SKLADATELJICA, PEDAGOGINJA I GLAZBENICA ĐENI DEKLEVA RADAKOVIĆ: Harmonika je kao živi stvor. Diše!
Đeni Dekleva Radaković: Istarska ljestvica je ugrađena u moju podsvijest, daje prepoznatljivost i osebujnost mojim skladbama
S braćom sam u bendu svojedobno svirala zabavnu i jazz glazbu. To otvara nove vidike, daje ti slobodu improvizacije. Slušaš svoju unutarnju inventivnost i to prenosiš. Kod klasičnih glazbenika to je vrlo teško jer su blokirani u okovima pravila ozbiljne glazbe
Primajući prije dva tjedna Istrianu za glazbu, skladateljica, pedagoginja i glazbenica Đeni Dekleva Radaković je, ugodno iznenađena, izrazila zadovoljstvo što je harmonika danas instrument al pari s ostalim klasičnim instrumentima, istaknuvši da je tradicionalno međunarodno natjecanje harmonikaša u Puli jedno od tri najveća na svijetu. No, nepošteno bi i prilično površno bilo - kao što je to prilikom dodjele nagrade učinio Šajeta - vezati Đeni Dekleva Radaković samo uz harmoniku.
Riječ je o značajnoj skladateljici i pedagoginji koja je u višedesetljetnom radu odigrala kod nekih glazbenika i presudnu ulogu te ih na pojedinim kriznim životnim raskrižjima uspijevala zadržati i trajno vezati uz svijet glazbe, i to na opću korist - educiranje novih naraštaja. Uz to, diplomirala je klavir i harmoniku, svira i flautu, a nisu joj strani ni drugi instrumenti.
Osoba je to koja je s 45 godina predanog rada u prosvjeti ostavila dubok trag na istarskoj glazbenoj sceni, učeći i odgajajući brojne generacije porečke i pulske glazbene škole, OKUD-a Istra, pulskog Sveučilišta. Prenijela im je iskustva i znanja stečena na završenom studiju harmonike na akademiji u njemačkom Trossingenu te potom studiju kompozicije na ljubljanskoj Akademiji.
Glazbena obitelj
Stasala je u glazbenoj obitelji, s ocem Mirkom Deklevom porijeklom iz Ilirske Bistrice, strastvenim vojnim trubačem, harmonikašem i glazbenim pedagogom te braćom koja su također svirala više instrumenata. Po majčinoj je liniji Pazinjanka, a pjevanje na tanko i debelo njene bake i djeda utisnulo je do danas ljubav prema istarskom glazbenom naslijeđu. Harmoniku i klavir kao glavne predmete (zajedno s teoretskim smjerom) završila je u pulskoj Srednjoj glazbenoj školi 'I. M. Ronjgova', gdje joj je tada profesor (i ravnatelj) bio velik istarski skladatelj i dirigent Slavko Zlatić.
- Što vam je draže biti pedagoginja, skladateljica ili glazbenica?
- Teško pitanje. Volim sva ta tri područja. Ne mogu izabrati. To je sve vezano. Ja živim glazbu, ja ju stvaram, ja je prenosim.
- I svirate je?
- I sviram je.
- Što više volite svirati klavir, harmoniku ili flautu?
- (Smijeh) Svaki od navedenih instrumenata mi je drag i volim ga svirati. Najviše sviram klavir i harmoniku, a flautu više ne sviram tako često. Osim toga, nisam završila studij za flautu, dok sam za klavir i harmoniku završila cijelu vertikalnu glazbenu naobrazbu, zajedno sa studijem. Usput sam svirala i još neke druge instrumente.
- Kad već spominjete vertikalu, jeste li glazbeni gen naslijedili od oca Mirka?
- Otac je bio najvažniji. Naš otac je mene i moju braću podučavao sviranju raznih instrumenata od najranijeg djetinjstva. U Pazin je došao 1948. godine s puhačkim vojnim orkestrom, da bi zatim otišao u Ljubljanu. No, vratio se u Pazin jer je u igri bila moja mama Milka. A i prijatelji iz Pazina su tražili od njega da se vrati, jer je kvalitetno i stručno radio na poslijeratnom razvoju glazbene kulture u Pazinu, posebno limene glazbe, a zatim glazbene škole.
- Čega se najranije sjećate u vezi tatine edukacije?
- Sjećanja dosežu do najranijeg djetinjstva: s tri godine sjedim za jednim starim klavirom, godina je 1953., udaram po klaviru. Malo se toga sjećam; više je to slika, ali i naknadno očevo prepričavanje. Zbiva se to u Pazinu, gdje sam i rođena.
- A mama?
- Njeni roditelji nisu imali veze s glazbom. To su bili ljudi koji su se borili za život.
- Ali su pjevali na tanko i debelo?
- Jesu. U kući kod none, prilikom okupljanja pjevalo se na tanko i debelo. To mi je pjevanje od tada urezano u sjećanju, i u kasnijim godinama skladanja zaintrigiralo me. A mama? Ona se kao curica prije Drugog svjetskog rata, kada je u Pazinu postojao simfonijski orkestar i kazalište, znala često provući iza stražnjih vrata pozornice i u jednom kutku slušati razne operne arije i operete. Kasnije, kad sam pohađala srednju glazbenu školu, pitala sam se otkud su meni poznate sve te arije!? Moja mama ih je meni kao maloj curici često pjevala, a bilo je ugodno slušati jer je imala krasan glas. Otac je redovno radio i vježbao sa mnom, neovisno o tome da li se radilo o teoriji glazbe ili nekog instrumenta. Bio je strog, i puno zahtijevao. Najstroži je bio prema meni kao prvom djetetu, a zatim i prema braći. Jedan je brat svirao klarinet, saksofon, a kasnije, kad smo imali bend, i gitaru, a drugi trubu, bubnjeve i bas. Svi smo pjevali. Godinama smo bili u zabavnoj glazbi.
Prepuštanje glazbi
- Koliko vam je značilo to iskustvo?
- Jako puno. Svako područje glazbe upotpunjuje glazbenika i otvara mu nove vidike pa tako i 'zabavna' glazba. Nama educiranim glazbenicima tzv. klasičarima dobro dođe oslobađanje od okova pravila i zakonitosti glazbe. Naravno, zabavna i jazz glazba daju slobodu improvizacije i stvaranje neovisno o zakonitostima koje postoje u glazbi. Slušaš svoju unutarnju inventivnost i kreaciju te instrumentom stvaraš glazbenu fakturu koju prenosiš u realnost. Klasični glazbenici se teško prepuste slobodnoj improvizaciji jer su sputani, tj. zacementirani u okovima raznih odnosa pravila u glazbi. Naš bend svirao je razne žanrove glazbe: evergreene, jazz, glazbu poznatog sastava Avsenik…
- Jeste li s braćom svirali i 'narodnjake'?
- Naravno. Stariji brat je bio fantastični klarinetist i odlično izvodio narodnjake. Nekad su ljudi mnogo više izlazili na plesnjake. Primjerice, za Novih godina i većih praznika uz raznovrsne pjesme na repertoaru smo imali i određen broj narodnih pjesama kako bi zadovoljili ondašnju publiku.
- Koliko se u skladanju nadahnjujete istarskim glazbenim naslijeđem?
- U mojim skladbama svakako se osjeća naslijeđe istarske ljestvice. Ona je ugrađena u moju podsvijest, nesvjesno zbog svojih korijena, a i svjesno, jer mi istarska ljestvica daje prepoznatljivost i osebujnost.
- Koliko to za glazbeno needucirane može zvučati pomalo autarkično, zatvoreno, bez očekivanog dura/mola?
- Glazbeni materijal koji stvaram, koristim u kombinaciji s durom i molom i drugim sazvučjima, a nikako ne koristim samo istarsku ljestvicu, kako ne bi bila opora i neprijemljiva. Ali, znate što, prije mjesec i pol dana organiziran je moj autorski koncert u muzeju Mimara. Dakle, Zagreb, metropola, daleko od Istre. Na programu bile su skladbe koje su 90 posto skladane u kombinaciji s istarskom ljestvicom. Zagrebačka publika ih je jako dobro prihvatila, a među slušateljima je bilo i nekoliko eminentnih hrvatskih skladatelja koji su dali veliku pohvalu mojem skladanju. Društvo skladatelja, kao organizatori, ocijenilo je ovaj koncert kao spontan, kvalitetan i vrlo ugodan koncert, s glazbom koja nije u poznatom stilu, ali vrlo slušna s novim zvukom.
Harmonika
- Koliko se sviranje harmonike u narodnoj glazbi razlikuje od njena sviranja u klasičnoj glazbi?
- Ne mogu izvoditi narodnu glazbu na harmonici kao harmonikaši koji se profesionalno bave tom vrstom glazbe u Srbiji, Bosni... jer oni to imaju u krvi, ali kroz izvođenje te glazbe, harmonikaši dobiju bolju tehniku sviranja, brzinu prstiju.
- S pozicije nekog tko je diplomirao te svira i sklada za harmoniku, možete li opisati harmoniku?
- Harmonika vam je kao živi stvor. Diše! Imamo zrak. Harmoniku, prije svega, moraš prionuti svom tijelu. S obzirom da mi u glazbi inače govorimo o fraziranju, uzimanju daha kod pjevača, mi to radimo i s harmonikom. Ona diše kao živi organizam i to je jako bitno. Naravno da su tu još i mogućnosti melodijskog načina sviranja, s pratnjom, ili polifono, kao što se svira klavir, više melodija odjedanput, jer je to moguće novim sistemom koji sada postoji s bariton basovima. Može imati ritmičku verziju pratnje jer ima taj standard bas koji ima te akorde, ali i nije nužno, jer te akorde možemo, kao i na klaviru, sami kreirati. Harmonika ima kroz mijeh i mogućnost moduliranja tona, što se može i na violini, a ne može na klaviru. Harmonika se može koristiti i kao neka vrst perkusije. Vidjeli ste i sami da izvođači udaraju po njoj... to sve daje bogatstvo. Od melodije, pratnje, ljepote zvuka, novih tehničkih efekata, harmonika je bogat instrument.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
