Kad govorimo o baštini govorimo o identitetu, o nečemu što ne možemo kupiti niti izmisliti. Baština se gradi stoljećima, prenosi s koljena na koljeno, utiskuje u naše riječi, naše note, naše običaje i našu zemlju. Nematerijalna baština Istre je nešto što ne možemo dotaknuti rukama, ali možemo osjetiti srcem. To su naši običaji, naše pjesme, naš jezik, naše priče, u toj priči posebno mjesto zauzimaju Istarska ljestvica i istarsko-primorski dijalekt, pa tako i susret zborova "Naš kanat je lip" koji se održava više od pola stoljeća.

U svijetu koji se brzo mijenja ova Istarska ljestvica nije samo glazbeni fenomen, to je zvuk same Istre, zvuk zavičaja. I upravo u ovakvom svijetu često zaboravljamo koliko su ove nematerijalne vrijednosti važne. One su naša poveznica s prošlošću, ali i naš temelj za budućnost. Nematerijalna baština ne stoji u muzejima, ona živi u pjesmi, u govoru, u svakodnevnici i zato pjevajmo istarske napjeve, učimo djecu govoriti dijalektom, pričajmo priče naših predaka, jer ako mi to ne budemo činili tko će, o važnosti očuvanja identiteta i tradicije, kazala je svojevremeno ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Poreč Vesna Tripar prilikom otvorenja tradicionalnog Susreta zborova "Naš kanat je lip" u porečkoj Istarskoj sabornici.

Nastup Mješovitog pjevačkog zbora "Joakim Rakovac" (POU Poreč)

Jedinstveni glazbeni izričaj

Snažno odjekuju ove riječi dok se pod svodom Istarske sabornice izmjenjuju glasovi stotina pjevača, dok iz godine u godinu oživljava jedinstveni glazbeni izričaj koji je nadživio generacije, društvene promjene i glazbene trendove. "Naš kanat je lip" nije tek susret zborova, on je kronika jednog prostora ispisan notama istarske ljestvice i čakavskom besidom.

Od prvoga susreta održanog 1973. godine manifestacija ustrajno njeguje dvoglasje tijesnih intervala, dio istarske glazbene baštine koji je danas pod zaštitom UNESCO-a. Kroz njezinu je pozornicu prošlo na tisuće pjevača, dirigenata i skladatelja, a stotine novih skladbi nastale su upravo zahvaljujući Kantu, potvrđujući da tradicija nije muzejski eksponat, nego živa inspiracija koja se neprestano obnavlja.

Manifestacija je ime dobila po istoimenoj zborskoj skladbi "Naš kanat je lip", koju je 1961. godine skladao Ivan Matetić Ronjgov, bard istarske glazbe i jedan od najzaslužnijih glazbenih stvaratelja ovoga podneblja. Odabirom naziva njezini su osnivači željeli trajno odati počast čovjeku koji je prvi teorijski utemeljio, zapisao i umjetnički oblikovao istarsku ljestvicu u zborskim skladbama.

(POU Poreč)

U cijeloj toj glazbenoj priči posebno mjesto zauzima profesorica, skladateljica i dirigentica Đeni Dekleva-Radaković. Već desetljećima je jedna od ključnih osoba manifestacije, njena dugogodišnja umjetnička voditeljica i predsjednica stručnog odbora, ali i autorica brojnih skladbi nastalih upravo na temeljima istarske ljestvice. Kroz razgovor Đeni se prisjetila početaka, ljudi koji su stvarali Kanat i izazova s kojima se manifestacija susretala tijekom više od pedeset godina postojanja, potvrđujući da je najveća vrijednost "Našega kanta" upravo to što je uspio spojiti baštinu i suvremeno stvaralaštvo.

- Davne 1972. godine, nakon održanog festivala Melodije Istre i Kvarnera, na jednom zajedničkom susretu skladatelja Slavka Zlatića, etnomuzikologa Renata Pernića i profesora Ante Cukrova rodila se ideja o osnivanju Susreta zborova na kojem bi se izvodile isključivo skladbe pisane na istarskoj ljestvici. Nova je manifestacija dobila ime Susret amaterskih zborova ‘Naš kanat je lip’ i od samih početaka je bila otvorena dječjim, omladinskim, ženskim, muškim i mješovitim zborovima, čime je okupljala pjevače svih generacija.

Đeni Dekleva-Radaković (POU Poreč)

Za opstanak i razvoj manifestacije tijekom desetljeća posebno su zaslužni njezini predsjednici, među kojima je prvi bio skladatelj Slavko Zlatić, nakon njega dužnost je preuzeo etnomuzikolog Renato Pernić, a danas tu odgovornost obnašam ja nastojeći nastaviti njihovu viziju i sačuvati izvornu misiju "našeg kanta", a to je očuvanje, njegovanje i promicanje istarske glazbene baštine kroz istarsku ljestvicu i čakavsku riječ, rekla je o počecima manifestacije Đeni Dekleva-Radaković.

Jeste li tada mogli zamisliti da će manifestacija trajati više od pet desetljeća?

-"Naš kanat je lip" je započeo vrlo skromno, uz nekoliko dječjih i jedan mješoviti zbor. Postojala je nada da će se manifestacija razviti u nešto veće i privući sve više zborova iz Istre i šire regije. Već se u prvim godinama mogao vidjeti njezin rast. U početku je Kanat trajao samo jednu večer, no interes je iz godine u godinu rastao tako da se već sljedeće godine program proširio na dvije večeri, a potom je manifestacija prerasla u četverodnevno glazbeno druženje. Svaka je večer dobila svoj prepoznatljiv karakter. Pozornicu su najprije ispunjavali dječji i omladinski zborovi, zatim ženski i muški sastavi, dok su završne dvije večeri bile rezervirane za nastupe mješovitih zborova. Bio je to jasan znak da je susret zborova pronašao svoje mjesto među ljubiteljima zborskog pjevanja. Iz tadašnje perspektive nitko nije mogao ni zamisliti da će ova manifestacija živjeti više od pet desetljeća i dočekati svoju 54. godinu postojanja, prisjetila se skladateljica.

Brojni skladatelji

Po čemu se prvi susreti najviše razlikuju od današnjih?

- U prvim godinama zborovi su uglavnom izvodili tradicijske pučke pjesme koje su se prenosile s koljena na koljeno. Kako je manifestacija rasla, sve su više prostora dobivale novoskladane zborske skladbe utemeljene na istarskoj ljestvici. Od samih početaka u razvoj Kanta su se aktivno uključili brojni skladatelji koji su s velikim entuzijazmom stvarali nova djela za dječje, omladinske, ženske, muške i mješovite zborove. Upravo je taj spoj tradicije i novoga stvaralaštva postao jedno od najprepoznatljivijih obilježja manifestacije.

Renato Pernić (POU Poreč)

Koliko je "Naš kanat je lip" pridonio očuvanju i popularizaciji istarskog glazbenog izričaja?

- Mislim da je dovoljno pogledati brojke. Tijekom 54 godine postojanja ‘Naš kanat je lip’ dao je nemjerljiv doprinos očuvanju i popularizaciji istarskog glazbenog izričaja. Svake godine na manifestaciji je u prosjeku sudjelovalo između 30 i 40 zborova, ne samo iz Istre i Hrvatske, nego i iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije te iz inozemstva. To najbolje potvrđuje da je Kanat odavno prerastao lokalne okvire i postao mjesto susreta svih koji cijene istarsku glazbenu baštinu, rekla je Dekleva-Radaković.

Kako danas gledate na interes mladih glazbenika za Istarsku ljestvicu?

- Veseli me što mladi, školovani glazbenici rado izvode skladbe pisane na istarskoj ljestvici i prepoznaju njezinu umjetničku vrijednost. S druge strane, i glazbenici amateri, osobito kroz popularnu glazbu, pridonose tomu da se za istarsku ljestvicu zainteresira sve šira publika. Upravo taj spoj obrazovanja, tradicije i suvremenog glazbenog izričaja daje mi nadu da će se ova vrijedna baština nastaviti njegovati i u budućnosti.

Koji su bili najveći izazovi u organizaciji manifestacije tijekom godina?

- Jedan od najvećih izazova bio je stvaranje bogatog notnog fonda. Kako su nastajale nove skladbe, tako se javila potreba da ih tiskamo i učinimo dostupnima zborovođama, kako bismo ih mogli uvrstiti u svoj rad i izvoditi sa svojim zborovima. Već 1975. godine stvoreni su uvjeti za tiskanje prve notne publikacije pod nazivom Zbirka ‘Naš kanat je lip’. To je bio važan iskorak u očuvanju i širenju zborske literature temeljene na istarskoj ljestvici. Danas se u arhivi manifestacije nalaze čak 32 notne zbirke, tri monografije i dvije dječje glazbene slikovnice, što predstavlja vrijednu ostavštinu za buduće naraštaje glazbenika, istaknula je.

Dugogodišnji voditelj Vladimir Pernić (POU Poreč)

Kako osigurati da se tradicija istarskog kanata uspješno prenosi na nove generacije?

- Nekada je to bilo znatno lakše jer je glazbeni odgoj u osnovnim školama imao mnogo veći fond sati. Uz redovnu nastavu, postojale su i slobodne aktivnosti poput školskih zborova i orkestara, kroz koje su učitelji i nastavnici mogli djeci približiti istarsku ljestvicu, čakavski izričaj i bogatstvo naše glazbene baštine. Smanjenjem broja nastavnih sati taj je kontinuitet dijelom prekinut, pa je i prijenos znanja postao zahtjevniji. Ipak, vjerujem da danas važnu ulogu imaju kulturno-umjetnička društva i udruge, koje mladim generacijama pružaju priliku da upoznaju istarsku glazbu, zavole je i nastave njegovati.

Postoji li trenutak iz povijesti manifestacije koji Vas i danas posebno emotivno veže uz nju?

- Jedan od najvažnijih trenutaka dogodio se na četvrtom Kantu, kada sam za svoje skladbe dobila posebne pohvale skladatelja Slavka Zlatića i Josipa Kaplana. No, ono što mi je ostalo urezano za cijeli život bile su riječi Kaplana: ‘Đeni, komponirajte, komponirajte... To ostaje iza vas.’

Te su me riječi duboko dirnule i postale svojevrsna životna vodilja. Tada sam sama sebi obećala da ću predano stvarati nove skladbe i ostati vjerna istarskoj glazbenoj baštini, zaključila je Dekleva-Radaković.

(POU Poreč)

Priča o Susretu zborova "Naš kanat je lip" ne može se ispričati bez Pučkog otvorenog učilišta Poreč. Upravo je ta ustanova od 1973. godine neprekidni organizator manifestacije koja je tijekom više od pola stoljeća izrasla u jedno od najvažnijih mjesta očuvanja istarske glazbene baštine. Susret je postao zaštitni znak koncertne sezone Pučkog otvorenog učilišta, a njegov je cilj od samih početaka ostao promicati istarsku ljestvicu, čakavsku riječ i poticati nastanak novih zborskih skladbi utemeljenih na autohtonoj glazbenoj tradiciji. Posebna vrijednost manifestacije jest i izdavanje notnih zbirki koje ostaju trajna baština hrvatske zborske literature.

S manifestacijom je neraskidivo povezan i Mješoviti pjevački zbor "Joakim Rakovac", jedan od najprepoznatljivijih porečkih amaterskih ansambala. Zbor je osnovan 1979. godine te je tijekom desetljeća postao nositelj glazbenog amaterizma u Poreču. Od 1997. godine djeluje pri Pučkom otvorenom učilištu Poreč, a uz brojne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu posebno mjesto zauzimaju redovita sudjelovanja na Susretu zborova "Naš kanat je lip", gdje je izveo i više praizvedbi novih skladbi nastalih upravo za ovu manifestaciju. Time zbor nije samo njezin sudionik, nego i jedan od aktivnih stvaratelja njezine glazbene ostavštine. Posebnu poveznicu između ovih priča predstavlja Đeni Dekleva-Radaković. Kao dugogodišnja predsjednica i umjetnička voditeljica manifestacije "Naš kanata je lip" te dirigentica Mješovitog pjevačkog zbora "Joakim Rakovac" od 2006. godine, svojim radom povezuje organizacijsku, skladateljsku i izvedbenu dimenziju manifestacije.

Povezane vijesti

• "Naš kanat je lip" s rekordnih 600 pjevač(ic)a
• U Poreču održan 53. Susret zborova: "Kanat" kao čuvar istarske nematerijalne baštine
• Poreč ulazi u sezonu punu programa. EKOLO donosi film, jazz, kazalište i istarsku baštinu