lifestyle
recepti
automoto
film
gastro
glazba
dom
moda i stil
showbizz
svijet zivotinja
tehnologija
zanimljivosti
zdravlje i fitness
znanost
putovanja
more i nautika
Balkan Nuevo
Klarinet, duduk i kaval u pulskom kazalištu. Goran Bojčevski donosi putovanje od Europe do Orijenta
Goran Bojčevski (Press)
U Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula 18. lipnja u 20 sati u sastavu ovogodišnje sezone s motom "Oda miru" održat će se koncert Music for peace and tolerance uz nastup Gorana Bojčevskog i njegovog-projekta " Acoustic shades of the world".
Goran Bojčevski, magistar prestižnog salzburškog Mozarteuma i jedan od najboljih klarinetista današnjice, donosi svoj novi projekt.
Omiljeni solist velikana
O kakvom se umjetniku radi, najbolje govore njegove suradnje. Bojčevski je omiljeni solist glazbenih velikana – od Gibonnija, Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića, preko kultnog Parnog valjka, pa sve do neprežaljenog Matije Dedića. O njegovu svjetskom ugledu svjedoči i činjenica da ga je karizmatični Al Di Meola pozvao kao posebnog gosta na svoj rasprodani koncert u ljubljanskom Cankarjevom domu u studenom 2025. godine. Ovaj svestrani Makedonac već petnaestak godina živi u Celju, a nedavno je nastupio i za predsjednicu Republike Slovenije.
Njegov autorski stil, "Balkan Nuevo", spaja eleganciju klasike, slobodu jazza i neukrotivu strast balkanskog melosa. Na pozornici INK-a, Goran će demonstrirati suvereno vladanje klarinetom, ali i egzotičnim puhačkim instrumentima poput armenskog duduka, frula i kavala. Uz njega nastupa ansambl vrhunskih glazbenika (Andraž Frece, Jan Sever, Jernej Vindšnurer, Matic Dolenc i Gregor Hrovat) koji kroz improvizaciju grade mostove među kulturama.
Riječ je o glazbeniku školovanom kod prvog klarinetista Bečke i Berlinske filharmonije. Kroz program će prirediti pravo putovanje oko svijeta, od eklektičnih nijansi Europe, preko topline Balkana, pa sve do mistike Orijenta. Istovremeno, kako je najavljeno, riječ je o istinski iscjeljujućem iskustvu: glazbi koja povezuje različitosti i pruža osjećaj mira u nemirnim vremenima.
Kad glazbenik spoji strogu disciplinu salzburškog Mozarteuma s neukrotivom strašću makedonskih ritmova, nastaje ‘Balkan Nuevo’. Goran Bojčevski, virtuoz na klarinetu čije je umijeće prepoznao i veliki Al Di Meola, 18. lipnja premijerno donosi zvuk koji briše granice u Istarsko narodno kazalište.
Bila je to prilika da razgovaramo o ‘arhitekturi zvuka’, suradnjama s glazbenim legendama, te o tome kako glazba doista može biti lijek za buku današnjeg svijeta.
"Balkan Nuevo" Vaša je autorska kovanica. Kako biste nekome tko poznaje klasiku Mozarteuma, a istovremeno osjeća strast Balkana, objasnili gdje prestaje stroga forma, a počinje potpuna improvizacijska sloboda?
- Za mene se te dvije stvari zapravo ne isključuju. Klasična glazba mi je dala disciplinu, tehniku i razumijevanje forme, dok mi je Balkan dao emociju, strast i slobodu izražavanja. U "Balkan Nuevu" pokušavam spojiti ta dva svijeta. Postoji određena struktura i ideja koju slijedimo, ali unutar nje uvijek ostavljamo prostor da se dogodi nešto novo. Nekad upravo najbolji trenuci na koncertu nastanu iz improvizacije koju nitko nije planirao. To je taj trenutak kada forma prestaje biti okvir, a postaje inspiracija. Balkan za mene nije samo geografski prostor ili glazbeni stil. Balkan je emocija, ljubav i način osjećanja života. Vjerujem da bez te emocije nije moguće doseći puninu glazbe, barem ne one koju ja stvaram i izvodim. Tehnika i znanje su izuzetno važni, ali tek kada im dodate srce, iskustvo i iskrenu emociju, glazba dobiva svoju pravu snagu. Upravo u tom spoju discipline i slobode, forme i osjećaja, nastaje ono što nazivam Balkan Nuevo.
Iskrena ljubav
Suradnja s Al Di Meolom. Pozvani ste kao gost na njegov ljubljanski koncert, a uskoro i u Budimpeštu; što je jedan takav gitaristički bog vidio u vašem zvuku klarineta, a što publika u Puli može očekivati kao taj "zajednički nazivnik"?
- To je pitanje na koje bi možda najbolji odgovor mogao dati sam Al. (smijeh) Ono što osjećam jest da nas je povezala iskrena ljubav prema glazbi, određena sentimentalnost koju obojica nosimo u svom izrazu, ali i posvećenost tehnici kao sredstvu izražavanja emocije. Oduvijek sam vjerovao da tehnika sama po sebi nije cilj, već alat kojim glazba dobiva još više boje, dubine i slobode. Jedan od najemotivnijih trenutaka u mojoj karijeri bio je naš prvi zajednički nastup. Posebna mi je čast bila kada me predstavio publici riječima da na pozornicu poziva umjetnika kojeg već godinama promatra i cijeni izdaleka. Takve riječi od glazbenika njegove veličine čovjek ne zaboravlja. Naše druženje na pozornici nastavlja se i ove godine. Sljedeći zajednički nastup očekuje nas u Budimpešti, gdje ću nastupiti kao poseban gost na festivalu na kojem će sudjelovati i Al Di Meola te Pat Metheny. Veselim se tom susretu i novim glazbenim razgovorima bez riječi. Mislim da publika u Puli može očekivati upravo ono što nas povezuje – iskrenost, emociju, virtuoznost u službi glazbe i otvorenost prema različitim kulturama i glazbenim svjetovima. Kada se takvi elementi spoje, nastaje nešto što je teško opisati riječima, ali se vrlo lako osjeti.
Arhitektura zvuka. Na koncertu svirate kaval i armenski duduk. Koliko ti instrumenti, koji vuku korijene iz duboke tradicije, mijenjaju Vašu psihologiju izvedbe u usporedbi s modernim klarinetom?
- Jako puno. Klarinet je moj glavni instrument i na njemu se osjećam potpuno prirodno, kao da govorim vlastitim glasom. Kaval i duduk u meni bude neka druga stanja. Duduk ima nevjerojatnu dubinu i melankoliju, dok kaval nosi nešto vrlo iskonsko i slobodno. Zanimljivo je da u životu nikada nisam birao instrumente planski ili razumski. Uvijek sam najprije osjetio njihovu snagu, karakter i ljepotu, potpuno prirodno, bez očekivanja. Na neki način to je slično ljubavi. Ne možemo znati kada će nas pogoditi niti prema kome ili čemu ćemo je osjetiti, ali kada se dogodi, jednostavno znamo. To je jedan od najljepših osjećaja koje možemo doživjeti i želimo da traje zauvijek. Tako je bilo i s klarinetom, i s kavalom, i s dudukom. Kada ih sviram, ne razmišljam toliko o tehnici, koliko o atmosferi i priči koju želim prenijeti publici. Svaki od tih instrumenata otvara drugačiji emotivni prostor i upravo zato ih volim uključivati u svoje koncerte.
Glazba - čovjek - svijet
"Oda miru" je moto ovogodišnje sezone INK-a. Vaš projekt nosi naziv "Music for Peace and Tolerance". Može li se glazbom doista utišati buka svijeta i kakvo "iscjeljujuće" stanje uma želite postići kod pulske publike nakon tih 100 minuta koncerta?
- Ne vjerujem da glazba može riješiti sve probleme svijeta, ali vjerujem da može promijeniti čovjeka, a čovjek onda može promijeniti svoj svijet. Danas živimo u vremenu u kojem nas svakodnevno okružuju buka, informacije, podjele i ubrzan tempo života. Glazba ima moć na trenutak zaustaviti sve to i podsjetiti nas na ono što nam je zajedničko. Za mene su mir i tolerancija prije svega sposobnost da slušamo jedni druge. Upravo to radimo i u glazbi. Slušamo, reagiramo, poštujemo različitosti i zajedno stvaramo nešto ljepše od nas samih. Volio bih da publika nakon koncerta ode kući s osjećajem unutarnjeg mira, inspiracije i možda malo više vjere u ljepotu koja još uvijek postoji među ljudima.
Repertoar je vrlo raznolik, od Vivaldijeve "Oluje" do "Makedonskog djevojčeta". Kako spajate baroknu preciznost s makedonskim nepravilnim ritmovima, a da to zvuči kao prirodna cjelina?
- Na prvi pogled to možda djeluje kao spoj dva potpuno različita svijeta, ali nikada ih nisam doživljavao tako. Bez obzira govorimo li o Vivaldiju ili tradicionalnoj makedonskoj glazbi, u središtu svega nalaze se emocija, priča i ljudska potreba za izražavanjem. Moja ideja nije brisati razlike među kulturama, nego pokazati koliko se one prirodno mogu nadopunjavati. Vivaldi je bio revolucionar svog vremena, baš kao što su mnoge narodne melodije stoljećima nosile život i identitet svojih ljudi. Kada im pristupite s poštovanjem i iskrenošću, među njima se stvori vrlo prirodan dijalog.
Pulska premijera. Iako ste svjetski putnik, ovo je vaš prvi nastup u INK. Zašto je baš ovaj ambijent idealan za "Acoustic Shades of the World"?
- Posebno me veseli što prvi put dolazim u INK. Ovaj projekt nije zamišljen kao veliki spektakl, već kao intimno putovanje kroz različite kulture, boje i emocije svijeta. Takva glazba traži prostor u kojem se može čuti svaki dah, svaka nijansa tona i svaka emocija koju želimo prenijeti publici. Volim mjesta koja imaju karakter i dušu, a Pula je grad s iznimnom kulturnom i povijesnom energijom. Osjećam da će upravo takav ambijent omogućiti publici da doživi koncert na vrlo osoban način. Naziv programa je "Acoustic Shades of the World", ali njegova prava poruka je da, bez obzira odakle dolazimo, svi razumijemo jezik iskrene glazbe.
Divni gosti
Posebno mjesto na koncertu zauzimaju gosti iz Makedonskog kulturnog foruma i vokalna skupina Despina. Kako je došlo do ove suradnje i što ona donosi programu?
- Prilikom mog nedavnog gostovanja u emisiji Glazbaonica na HRT Radio Puli, imao sam priliku upoznati Alda Klimana, predsjednika Makedonskog kulturnog foruma.
Obojica smo rodom iz Bitole, brzo smo ‘kliknuli’, te smo na prijedlog moje agentice Vedrane Koceić (agencija Lifestyle) načelno dogovorili suradnju u sastavu mog pulskog koncerta. Iznimno sam sretan zbog ove suradnje jer iako je naša povezanost na ovoj razini nova, osjećaj je kao da se poznajemo oduvijek jer govorimo istim ‘jezikom’. Njihova energija i predanost očuvanju makedonskog identiteta u Istri su fascinantni. Vokalna skupina Despina donosi onaj iskonski, arhaični ženski vokal koji ‘reže’ zrak i pogađa ravno u srce. U programu ‘Balkan Nuevo’, gdje koristim moderni izričaj i klasičnu tehniku, njihovi glasovi služe kao čvrsto, neraskidivo sidro u tradiciji.
One su onaj čisti izvor iz kojeg crpim inspiraciju. Spoj njihovog višeglasja i mog klarineta, kavala i duduka stvorit će poseban zvučni zid koji publika u Puli, vjerujem, još nije imala priliku doživjeti na ovaj način.
O još jednom, specijalnom gostu koncerta - peterostrukom dobitniku Porina, istarskom skladatelju, pijanistu i kantautoru Brunu Krajcaru, kao i o možda najemotivnijem trenutku večeri za mene - vrlo skoro! Vjerujem da će upravo takvi susreti različitih generacija, kultura i glazbenih izričaja dati ovom koncertu jednu posebnu toplinu, iskrenost i ljudskost. Vidimo se 18. lipnja u INK.
