Uoči koncerta u Puli
Dmytro Choni: Zvuk klavira nešto je duboko osobno, gotovo kao otkrivanje vlastitoga glasa
(Snimio Andrej Grilc)
Ukrajinski pijanist svjetskog ugleda Dmytro Choni nastupit će u utorak, 26. svibnja u 20 sati u Domu hrvatskih branitelja u sastavu manifestacije Piano PoolA, što je bio i povod za razgovor s njim.
Na programu koncerta su djela Felixa Mendelssohna-Bartholdyja, Roberta Schumanna, Johannesa Brahmsa i Mykole Lysenka.
Koncert, kao i cijela manifestacija Piano PoolA održava se uz pomoć Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Turističke zajednice Grada Pule, kao i Grada Pule.
Zajedničko glazbeno putovanje
Dmytro Choni počeo je svirati klavir u rodnom Kijevu s četiri godine. Nakon posebno značajnog nastupa u dobi od 14 godina, koji sam opisuje kao prekretnicu, započinje njegov profesionalni glazbeni put. Diplomirao je na Nacionalnoj glazbenoj akademiji Čajkovski u Kijevu u klasi Yurija Kota, a 2015. godine odlazi u Austriju gdje studira kod Milane Chernyavske na Kunstuniversität Graz. Kako je izjavio u ožujku 2022., glazba je za njega »svojevrsno utočište od svijeta oko nas – kroz nju nastojimo prenijeti ono najbolje: emociju, optimizam i nadu«.
Njegov debitantski album, s djelima 20. stoljeća (Debussy, Ginastera, Ligeti, Prokofjev), objavljen je 2020. godine za izdavačku kuću Naxos. Album je nagrađen priznanjem Supersonic Award časopisa Pizzicato te je naišao na iznimno pozitivne kritike, pri čemu je jedan recenzent ustvrdio kako bi mogao biti »jedan od najistaknutijih pijanista 21. stoljeća«.
Ovogodišnji Piano PoolA festival okuplja umjetnike kao što su Yulianna Avdeeva, Enrico Pace i Aleksandar Madžar, a u iznimno kratkom vremenu festival je uspio dovesti velika imena međunarodne klavirske scene u Pulu. Koliko vam znači biti dio takvog programa i jeste li iznenađeni što je relativno mlad festival u Hrvatskoj dostigao tako visoku umjetničku razinu? Možete li nam reći nešto više o svojem programu recitala?
- Mislim da je ovaj festival vrlo važan kulturni događaj za regiju i drago mi je što sam dobio priliku biti njegovim dijelom. Impresivno je da je u tako kratkom vremenu Piano PoolA uspio privući umjetnike visokog međunarodnog ugleda i uspostaviti se kao festival istinskog umjetničkog značaja. Festivali poput ovog stvaraju važan prostor za umjetnički dijalog, razmjenu ideja i daljnje nadahnuće, kako za glazbenike, tako i za publiku. Moj program recitala zapravo je jezgra romantičkih skladbi za klavir. Putuje kroz izražajnost romantizma, točnije liričnost Mendelssohna, duboku introspekciju Brahmsa, žarki intenzitet Schumanna i nacionalni duh Lysenka. Iako ovi skladatelji dolaze iz različitih kulturnih sredina, njihova je glazba ujedinjena zajedničkom emocionalnom iskrenošću i dubinom. Većinu djela s programa obuhvatit će i moj novi CD, Heartlands, koji će biti objavljen 29. svibnja na Naïve Recordsu.
Publika vas često opisuje kao pijanista s iznimnom tonskom maštom i vrlo uvjerljivom scenskom prisutnošću. Kako pristupate oblikovanju svojeg prepoznatljivog osobnog zvuka i atmosfere tijekom nastupa?
- Zvuk klavira nešto je duboko osobno, gotovo kao otkrivanje vlastitoga glasa. Oduvijek sam posvećivao puno vremena i pozornosti ovom gledištu svojeg svakodnevnog rada s instrumentom. Istovremeno, različiti skladatelji i glazbena razdoblja zahtijevaju različite pristupe oblikovanju i boji zvuka, a svako djelo zahtijeva otkrivanje svojeg jedinstvenog zvučnog svijeta. Stvaranje atmosfere koncerta posebna je vrsta magije. Za mene, publika igra ključnu ulogu u samom iskustvu koncerta. Ona se značajno razlikuje u različitim zemljama i kontinentima, a kao izvođač, uvijek sam svjestan nijansi kolektivne energije, načina slušanja i atmosfere koju određena publika stvara. Bez obzira na takve razlike, moj cilj ostaje isti: uspostaviti istinsku vezu s publikom i pozvati je na zajedničko glazbeno putovanje. Osobito mi je zadovoljstvo kad su slušatelji potpuno prisutni, kad se njihova pozornost produbljuje u aktivnu, skoro empatičnu povezanost s glazbom. U takvim trenutcima, umjetnička interpretacija više nije jednosmjerna, već postaje živa razmjena emocije. Nakon ovakvih koncerata, često osjećam tihi preobražaj - ne samo u sebi, već i u publici kao cjelini.
Olimpijske igre za pijaniste
Nakon uspjeha na Van Cliburn International Piano Competition, Vaša međunarodna karijera dobila je značajan zamah. Jeste li bili iznenađeni koliko samo jedno natjecanje može promijeniti profesionalni put glazbenika?
- Natjecanje Van Cliburn jedan je od najznačajnijih događaja klavirskoga svijeta - gotovo kao olimpijske igre za pijaniste. Biti dobitnik nagrade velika je čast, ali i velika odgovornost. Naravno, natjecanje me profesionalno značajno promijenilo, donijevši mi međunarodnu vidljivost, nove mogućnosti i otvorivši mnoga važna vrata. U isto vrijeme, ne mislim da je sve iznenada počelo s Cliburnom. Tada sam već imao iza sebe mnogo godina rada - koncerte diljem svijeta, uspjehe, razočaranja i iskustva koja su me oblikovala i kao glazbenika i kao osobu. Prije Van Cliburna, već sam osvojio nagrade na više od dvadeset velikih natjecanja, uključujući zlatnu medalju na Santander International Piano Competition, jednom od najstarijih i najcjenjenijih natjecanja u Europi. Dakle, Van Cliburn čini se manje kao početak i više kao važna prekretnica na dugom umjetničkom putovanju. Natjecanja svakako mogu ubrzati karijeru i stvoriti nove mogućnosti, ali to je samo dio procesa. Na kraju, umjetnička vještina gradi se postupno, stalnim rastom, iskustvom i potragom za nečim dubljim, kako u glazbi, tako i u nama samima.
Nastupali ste u nekim najpoznatijim svjetskim koncertnim dvoranama, uključujući Wiener Musikverein i Carnegie Hall. Postoji li neko mjesto čija je akustika ili atmosfera posebno nezaboravna za Vas?
- Sretan sam što sam nastupao na mjestima kao što su Wigmore Hall i Carnegie Hall, ali postoji i nekoliko dvorana koje su mi zaista prirasle srcu. Jedna je od njih i Palau de la Música Catalana u Barceloni. To je izvanredan prostor, ne samo zbog svoje plemenite akustike, već i zbog toga što je arhitektonski dragulj grada. I vizualno i auditivno, to je duboko inspirativno. Čak i sam dolazak na pozornicu daje vam posebnu energiju prije no što odsvirate i jednu notu. Naravno, toplina i otvorenost španjolske publike čine iskustvo još nezaboravnijim. U Beču, gradu koji sada smatram svojim domom, posebno bih se osvrnuo na Mozart-Saal u bečkom Konzerthausu. Za komornu glazbu ili solo recital, to je jedan od akustički najboljih prostora u kojima sam ikada nastupao. Ondje su intimnost i jasnoća zvuka jedinstveni, a istovremeno se osjećate vrlo povezano s dugom glazbenom poviješću grada. Prošlog tjedna imao sam priliku izvesti Brahmsov »Prvi klavirski koncert« s Nacionalnim simfonijskim orkestrom poljskog radija pod ravnanjem dirigentice Marin Alsop u njihovoj koncertnoj dvorani u Katowicama. To je svakako bio jedan od vrhunaca moje sezone. Ta dvorana ostavila je na mene značajan dojam - nevjerojatnu ravnotežu između savršene akustike i modernog arhitektonskog dizajna. Akustika je razvijena u suradnji s priznatim stručnjakom Yasuhisom Toyotom, koji je također radio na dvoranama kao što su Elbphilharmonie u Hamburgu, Philharmonie de Paris i Suntory Hall u Tokiju. To je jedan od onih rijetkih prostora gdje odmah osjećate da je sve podređeno glazbi.
Brahmsova glazba igra važnu ulogu u Vašem koncertnom programu. Što Vas najviše privlači kod Brahmsa i kako vidite njegova djela u odnosu na ostatak programa pulskog recitala?
- U ovom razdoblju života posebno se zanimam za Brahmsa zbog filozofske dubine, emocionalne složenosti i velikih strukturalnih razmjera njegove glazbe. Ima nešto duboko ljudsko u Brahmsu – previranje, borba, nježnost i mudrost koji istovremeno postoje ispod površine. Njegova glazba zahtijeva ne samo dobru pijanističku, već i određenu unutarnju zrelost izvođača. Kako ove godine izvodim Brahmsov »Prvi klavirski koncert«, to je djelo koje zauzima posebno mjesto u mojem repertoaru. Riječ je monumentalnoj i duboko osobnoj skladbi, a podulji život s njome doveo me još bliže Brahmsovu umjetničkom svijetu i načinu promišljanja. U isto vrijeme, vidim vrlo prirodne veze između Brahmsa, Mendelssohna, Schumanna i Lysenka unutar ovog programa. Vokalni lirizam u srcu je Brahmsova i Mendelssohnova glazbenog jezika. Čak i u isključivo instrumentalnim djelima, njihova glazba često kao da diše fraziranjem i fleksibilnošću ljudskoga glasa. Taj osjećaj vokalne lirike također je duboko prisutan u ukrajinskoj klasičnoj glazbi, koja je duboko ukorijenjena u folklornom i crkvenom pjevanju. S moga stajališta, program je u konačnici pripovijest o ovim skrivenim vezama između različitih glazbenih kultura i emocionalnih svjetova, s naglaskom na to kako skladatelji iz različitih tradicija još uvijek mogu govoriti prilično sličnim emocionalnim jezikom.
Dva svijeta
Vaš prvi album za Naxos obuhvaća vrlo raznolik repertoar 20. stoljeća. Koliko je važno kombinirati dobro poznata remek-djela s glazbom koju publika rjeđe susreće u koncertnim dvoranama?
- Uvijek sam bio vrlo otvoren prema otkrivanju novog repertoara, kao i prema skretanju pozornosti na djela koja se rijetko izvode u koncertnim dvoranama. Postoji nešto posebno značajno u predstavljanju određene glazbe publici koja ju još ne poznaje – nudi joj priliku da se susretne s nečim neočekivanim, osobnim, čak i prezrenim. Istovremeno, duboko cijenim velika remek-djela klavirskog repertoara. Ne vidim ta dva svijeta kao suprotnosti, već naprotiv, mislim da se dobro poznata i manje poznata djela mogu međusobno obogatiti i prosvijetliti kada se pomno kombiniraju u programu. Prilikom izbora repertoara, pokušavam slijediti kako intuiciju tako i jasnu umjetničku ideju. Po meni se koncerti ili albumi trebaju doimati kao potpuno umjetničko putovanje, a ne samo kao zbirke pojedinačnih glazbenih komada.
Osjećate li da ste ista osoba na pozornici i u svakodnevnom životu, ili se Vaš izraz na pozornici pretvara u drukčiju vrstu umjetničke i osobne energije?
- Boravak na pozornici u meni stvara posebno stanje uma - uzvišenu svijest i energiju, koje je teško doživjeti bilo gdje drugdje. Dan koncerta uvijek ima određen emocionalni intenzitet, a tada se nastojim mentalno i fizički pripremiti za nastup. Prije nego izađem na pozornicu, pokušavam pronaći unutarnju ravnotežu, točku gdje se stapaju usredotočenost i spontanost. Kad sjednem za klavir, moja percepcija okoline postaje oštrija - akustika dvorane, tišina ili buka u prostoriji, pozornost publike. Na neki način, pokušavam usmjeriti sebe i slušatelje na zajednički emocionalni put i prije nego zasviram. U isto vrijeme, ne bih rekao da sam potpuno druga osoba na pozornici. Umjesto toga, nastup omogućuje određenim dijelovima moje osobnosti i unutarnjeg svijeta da zablistaju intenzivnije i iskrenije. Glazba stvara prostor u kojem se osjećaji i ideje mogu izraziti neometano, što svakodnevni život ne dozvoljava. Prije nastupa, također pokušavam ući u jedinstveni zvukovni jezik skladatelja čiju ću glazbu svirati, te pozvati i publiku u taj svijet. U nekim posebnim trenutcima, koncert prestaje biti nastup u tradicionalnom smislu i postaje zajedničko emocionalno iskustvo među svim prisutnima u dvorani.
Život kroz glazbu
Počeli ste svirati klavir u vrlo ranoj dobi, a jedan nastup u tinejdžerskoj dobi opisali ste kao veliku prekretnicu u svom životu. Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da će glazba za Vas postati životni poziv?
- U ranoj dobi želja za glazbom i bavljenjem glazbom dolazila mi je prirodno, a sviranje klavira nešto u čemu sam istinski uživao. Ali tijekom tinejdžerskih godina, nisam bio krajnje posvećen glazbi - neko vrijeme strastveno sam volio igrati nogomet. Međutim, oko petnaeste godine, nešto se ipak promijenilo. Počeo sam svjesnije shvaćati što mi glazba zapravo znači i kakav život želim. To nije bio jedinstven trenutak, već postupna spoznaja da je glazba postala bitnim dijelom moje osobnosti - nešto mnogo dublje od pukog talenta ili euforije. Tada sam napravio vrlo svjesnu odluku da se potpuno posvetim svojem glazbenom putu. Naravno, to je zanimanje ispunjeno ozbiljnim profesionalnim zahtjevima, izazovima, sumnjama i velikom žrtvom. Ali u isto vrijeme, glazba svakodnevno daje smisao, nadahnuće i emocionalno bogatstvo mojem životu. Čak i u teškim trenutcima, nevjerojatno sam zahvalan što živim svoj život upravo kroz glazbu.
