Da jazz nije rezerviran samo za festivale ili otvorene ljetne pozornice pokazao je, i to prilično uspješno, nastup Zorana Majstorovića i njegovog seksteta koji su na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta predstavili album "Oramai".

Prizivanje kralja

Album je koncertno predstavljen u cijelosti, svih šest pjesama i točno po redu kojim su snimljene za album, počevši od naslovne i ta je izvedba odmah dala do znanja da publiku čeka razigrana kombinacija američkog swinga i jazza začinjenim istarskim tradicijskim utjecajima. Istra je važna Majstoroviću, što zbog njegovih korijena, što zbog fascinacije glazbom Poluotoka koju toliko cijeni te je i dalje neumorno istražuje. Oni koji su već bili na njegovim koncertima, odnosno, da budem precizniji, oni koji su ga imali priliku čuti uživo sa JazzIstra Orchestrom znaju koliko je posvećen ne samo svirci nego i glazbenoj povijesti i tradiciji. To se vidi i u naslovima pjesama koje prizivaju kralja Epulona ili Ognobena za kojeg sam upravo na ovom koncertu prvi put čuo. Ako je moje brzinsko pretraživanje otišlo u pravom smjeru, riječ je o slikaru iz 13. stoljeća koji je naslikao je najopsežniji ciklus romaničkih fresaka u Istri, u crkvi sv. Vincenta u Savičenti.

Majstorović predvodi sekstet svirajući gitaru, oud i koru, a s njim su u bendu i trubač Branko Sterpin, Michele Polga je svirao tenor saksofonu, klavir je svirao Francesco De Luisa, uz Alvisea Seggija na kontrabasu i Adama Pachea na bubnjevima.

Vrhunska međunarodna ekipa koja drži Majstorovićev tempo, no koliko god da Majstorović impresionira publiku sviračkim umijećem (a to se vidi po reakcijama iz auditorija), jednako je tako zanimljiv i njegov zanos kojim svira, kojim se posvećuje svakoj noti. Kod njega se baš vidi da ovo voli raditi i koliko se predaje svakoj skladbi te daje maksimum energije, iscijedi samog sebe, što se pogotovo vidi na njegovom licu dok izvodi očito vrlo zahtjevnu skladbu "Organich".

U čast Matiji Dediću

Nakon što predstavi sve pjesme koje sve počinju na O, i to slovo ima simboliku kao nekakav krug života, Majstorović i prijatelji izvode skladbu "Wanger" koju je s JazzIstrom snimio za album "Musical migrations". U suštini, nema iznenađenja jer je popis pjesama već bio objavljen na letku i na stranicama INK-a, tako da niti bis nije bio nepredviđen, a radilo se o skladbi "Coral sea" posvećenoj velikom i nažalost prerano preminulom pijanistu Matiji Dediću s kojim je surađivao. Štogod da je publika očekivala ili nije, oni koji su došli dobili su najbolje, večer u kojoj su mogli uživati u Majstorovićevim majstorijama (morao sam iskoristiti priliku...), dinamičan i ispunjen koncert s bendom koji ništa ne prepušta osrednjosti. Riječ je, još jednom napominjem, o sjajnim, vještim glazbenicima. Publika je to prepoznala, a sad ide onaj dio u kojem lamentiram komentirajući da je publike moglo, pa i trebalo biti više. Opet, kako god se stvari slože, dobar odaziv nije sam po sebi jamac kvalitete, ali ovakvi nastupi prilika su da se uživa, ali i nešto nauči, s naglaskom na ono prvo.

Povezane vijesti

• Koncert otvorili polaznici i voditelji Jazz odjela umjetničke škole Matka Brajše Rašana
• NIKA IVANČIĆ Mlada pulska glumica u predstavi "Instrukcija" Eugénea Ionescoa: "Veliki izazov bio je pronaći "ključ" ili "KOD" MEĐUSOBNE IGRE KOJI ĆE FUNKCIONIRATI NA SCENI"
• BACKSTAGE LIVE PULA 2021. Treće izdanja festivala otvara američki instrumentalni FUSION KVARTET FORQ